SVECI MJESECA - STUDENI

1	Svi Sveti
1	Sluga Božji Josip Lang
1	Sveti Zygmunt Gorazdowski
2	Dušni dan
2	Sveti Just iz Trsta
2	Sveta Ruta
3	Sveti Hubert
3	Sveti Martín de Porres
3	Sluga Božji Placido Cortese
4	Sveti Karlo Boromejski
4	Sveti Malahija iz Armagha
4	Blaženi Pavol Peter Gojdič
5	Sveti Emerik
5	Sveti Elizabeta i Zaharija
5	Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić
6	Sveti Leonard
6	Sveti Pavao Carigradski
6	Sveti Willibrord
7	Sveti Engelbert
7	Blaženi Antonio Baldinucci
7	Sveti Prosdocim
8	Blaženi Ivan Duns Scot
8	Sveti Adeodat
8	Sveti Geoffroy iz Amiensa
9	Blaženi Gracija Kotorski
9	Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva
9	Sveti Teodor iz Amasije
10	Sveti Leon Veliki
10	Sveti Andrija Avellino
10	Blažena Odette Prévost
11	Sveti Martin
11	Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici
11	Sveti Ivan Milosrdni
12	Sveti Jozafat
12	Sveti Emilijan
12	Sveti Astrik
13	Sveti Stanislav Kostka
13	Sveti Brcko
13	Sveta Agostina Pietrantoni
14	Sveti Nikola Tavelić
14	Sveti Ivan Trogirski
14	Sveti Laurence O'Toole
15	Sveti Albert Veliki
15	Sveti Josip Pignatelli
15	Sveti Leopold Austrijski Pobožni
16	Sveta Margareta Škotska
16	Sveta Gertruda
16	Sveti Edmund Rich
17	Sveta Elizabeta Ugarska
17	Sveti Dionizije Aleksandrijski
17	Sveti Roque González, Alfonso Rodríguez i Juan del Castillo
17	Blažena Salomea Krakovska
18	Sveta Rose Philippine Duchesne
18	Blažena Karolina Kózka
18	Sveti Noa
19	Sveta Matilda von Hackeborn
19	Sveti Rafael Kalinowski
19	Sveti Obadija
19	Sveti Faust Aleksandrijski
20	Sveti Feliks de Valois
20	Sveti Bernward iz Hildesheima
20	Blažena Anna Kolesárová
21	Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja
21	Sveti Mauro Porečki
21	Sveti Gelazije I
22	Sveta Cecilija
22	Sveti Filemon, Apija i Arhip
22	Sveti Pedro Esqueda Ramírez
23	Sveti Klement
23	Sveti Kolumban
23	Sveti Spes
24	Krist Kralj
24	Sveti vijetnamski mučenici
24	Sveti Krševan
24	Sveti Albert iz Leuvena
25	Sveta Katarina
25	Sluga Božji Ante Josip Tomičić
25	Blažena Elizabeta iz Reutea
26	Sveti Leonardo da Porto Maurizio
26	Sveti Ivan Berchmans
26	Blaženi Giacomo Alberione
27	Sveti Virgilije
27	Sveti Francesco Antonio Fasani
27	Blaženi Bernardino iz Fosse
28	Sveti Jakov Markijski
28	Sveti Grgur III.
28	Sveti Grgur Nisenski
29	Sveta Katarina Labouré
29	Sveti Saturnin i Sizinije
29	Sveti Krispin i Krispinijan
30	Sveti Andrija
30	Sveti Silvestar Guzzolini
30	Sveti Cuthbert Mayne

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Karlo Boromejski

Sveti Karlo Boromejski

Danas od srca čestitamo imendan našim Karlama i Karlima, Dragicama i Dragutinima. Njihov je sveti zaštitnik Karlo Boromejski (Carlo Borromeo), milanski nadbiskup i crkveni obnovitelj. Rodio se 2. listopada 1538. u talijanskom gradu Aroni (Lago Maggiore, Pijemont) u grofovskoj obitelji Borromeo. Studirao je pravo u Paviji, doktorirao 1559, a njegov ujak, papa Pio IV. (Giovanni Medici), imenovao ga je 1560. kardinalom i nadbiskupom Milana. Kao papin državni tajnik vješto je vodio crkvenu politiku i znatno doprinio ponovnom otvorenju i zaključenju obnoviteljskog Tridentskog sabora (1562-63). Jedan od najvećih talijanskih crkvenih obnovitelja (suautor „Rimskog katekizma“), savjetnik papa i kraljeva, prijatelj svetog Filipa Nerija, isticao se žarkom molitvom, pokorom, napornim radom i brojnim putovanjima. Kao milanski nadbiskup (1560-84) provodio je obnovu kao strogi asket, marljivi dušobrižnik i vješti organizator svećeničkog pastoralnog rada (zvali su ga i „otac klera“). Div biskupskoga pastorala, stizao je i u najudaljenije i najzabačenije predjele svoje nadbiskupije, često pješke ili jašući na konju. Osnovao je brojne škole, sjemeništa, kolegije i bolnice, a 1578. svećeničku i laičku bratovštinu Oblata svetog Ambrozija.

Postao je posebno omiljen kod vjernika („San Carlone“) zbog svojeg nesebičnog zalaganja i brige za bolesnike u vrijeme velike kužne pošasti u Milanu (1576). Njegova korespondencija u milanskoj ambrozijanskoj knjižnici broji 268 knjiga (folijanata), a sadrži 35 tisuća pisama. Preminuo je u Milanu 3. studenoga 1584. Blaženim ga je 1602. proglasio papa Klement VIII, a svetim 1610. papa Pavao V. Zlatna liga (savez švicarskih katoličkih kantona), sklopljena 1586, nazvana je po njemu 1655. Boromejskom ligom. Zazivaju ga prigodom bolesti želuca, trbuha i crijeva, grčeva i čireva, a zaštitnik je Lombardije, biskupa, kateheta, katekumena, sjemeništaraca, duhovnih vođa, proizvođača štirke, jabučnjaka te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava širom svijeta i hrvatskih krajeva (Lacići kod Magadenovca, Karlobag, Okrug na Čiovu, Tovariševo kod Bača, Pančevo).

Slika: Sveti Karlo Boromejski

Slika: Karlo Boromejski - župna crkva u Okrugu

Svetac dana - Sveti Malahija iz Armagha

Sveti Malahija iz Armagha

Sveti Malahija (Malachy), biskup, cistercit, prvi irski kanonizirani svetac, rođen je 1094. kao Maelmhaedhoc Ó Morgair u irskom gradu Armaghu. Armagh je glavni grad istoimene grofovije u sjevernoj Irskoj, sjedište sveirskog primasa, dakle irska crkvena prijestolnica. Plemićkog podrijetla, sin učitelja, već je u mladosti stekao izvrsnu naobrazbu. Jedan od njegovih učitelja bio je Imhar O’Hagan, kasniji opat u Armaghu. Postao je redovnik, živio po strogim pravilima, a za svećenika ga je 1119. zaredio sveti Ceallah (Celsus). Svoje znanje o teologiji i liturgiji usavršavao je u Lismoreu (grofovija Waterford), kod tamošnjeg biskupa, svetog Malchusa, benediktinca. Opat u Bangoru postao je 1123, biskup Connora 1124, a nadbiskup Armagha 1132. Malahija je bio mudar i razborit biskup, sjajan propovjednik i crkveni obnovitelj. Umjesto keltske liturgije uveo je rimsku, a u svećeničke redove zaveo red i disciplinu. Pripisuju mu se brojna čudesa i proroštva, a bolesnike je ozdravljivao polaganjem ruku iznad njihovih glava. U vrijeme gladi sadio je po Irskoj jabuke. Odlikovao se velikom privrženošću rimskoj crkvi i svetom ocu papi. Krenuo je 1139. na put u Rim, preko Škotske, Engleske i Francuske, a zaustavio se u opatiji Clairvaux (departman Aube, Champagne-Ardenne, sjeveroistočna Francuska), gdje je tada živio i djelovao velikan kršćanske Europe, slavni sveti Bernard, utemeljitelj cistercita. Malahija je na svetog Bernarda ostavio snažan dojam i on je na račun irskog biskupa izrekao niz pohvala. Postali su veliki prijatelji, Bernard je Malahiji pomogao kod uspostavljanja cistercitskog reda u Irskoj (opatija Mellifont u grofoviji Louth, 1142), a nakon njegove smrti napisao Malahijin životopis.

U Rimu je papa Inocent II. Malahiju imenovao svojim legatom u Irskoj. I na svojem drugom putu u Rim, Malahija se zaustavio u Clairvauxu i tamo se razbolio. Slutio je da mu se bliži kraj, a sveti Bernard i njegovi redovnici okružili su ga brižnom pažnjom. On je samo odmahivao glavom i govorio: “Sve je to uzalud. No, iz ljubavi se pokoravam vašoj njezi.” Preminuo je u Clairvauxu 2. studenoga 1148. Svetim ga je 1190. proglasio papa Klement III, kao prvog kanoniziranog irskog sveca. Sveti Malahija vjerojatno ne bi bio tako poznat izvan granica svojeg prekrasnog Zelenog otoka da mu nisu pripisali tobožnja proroštva o papama, sve do konca svijeta. Ta su proroštva čista krivotvorina iz XVI. stoljeća, ispunjena mutnim, neodređenim i višeznačnim tvrdnjama, a da bi bila vjerodostojnija iskorišteno je ime i slava svetog Malahije. Konstruirana su na navodnim Malahijinim vizijama u vrijeme njegovog boravka u Rimu, 1139. Sveti Malahija je zaštitnik Irske, nadbiskupije Armagh te biskupije Down i Connor, a posvećene su mu mnoge župe i crkve diljem Irske i Sjeverne Amerike.

Slika: Sveti Malahija iz Armagha

Svetac dana - Blaženi Pavol Peter Gojdič

Blaženi Pavol Peter Gojdič

Blaženi Pavol Peter Gojdič, Rusin, grkokatolički slovački biskop, redovnik bazilijanac, mučenik, rođen je 17. srpnja 1888. u naselju Ruské Pekľany (okrug Prešov, sjeveroistočna Slovačka) kao Peter Gojdič, treće dijete rusinskog grkokatoličkog svećenika Štefana Gojdiča i njegove supruge Anne Gerbery. Osnovnu i srednju školu polazio je u Cigeľki, Bardejovu i Prešovu. Od 1907. studirao je teologiju u Prešovu i Budimpešti, gdje je sebe i svoj rad posvetio Presvetom Srcu Isusovom. Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1911. u prešovskoj grkokatoličkoj katedrali, zajedno sa svojim starijim bratom Kornelom. Neko vrijeme pomagao je na župi svojem ocu Štefanu, a potom od 1912. djelovao kao prefekt eparhijskog sjemeništa, predavao vjeronauk u višim razredima srednje škole i bio voditelj biskupijskog arhiva. Odlučio je postati redovnik i stupio 20. srpnja 1922. u Red svetog Bazilija Velikog u samostanu svetog Nikole (Černeča hora), nedaleko od Mukačeva (Podkarpatská Rus, Ukrajina). Zavjete je položio 27. siječnja 1923. i uzeo redovničko ime Pavol. Imenovan je 14. rujna 1926. apostolskim administratorom u Prešovu, a prigodom ustoličenja izjavio je: „S Božjom pomoću želim biti otac siročadi, podrška siromaha i tješitelj žalosnih“. Za biskupa je posvećen 25. ožujka 1927. u Rimu (posvetitelj je bio križevački biskup Dionizije Njaradi), a njegovo biskupsko geslo glasilo je: „Bog je ljubav, ljubimo ga!“ Promicao je duhovni život klera i laika, osnivao nove župe, gradio sirotišta, osnovao 1936. grkokatoličku školu u Prešovu, podržavao izdavanje vjerskih časopisa, promicao pobožnost Srcu Isusovom. Imenovan je 13. travnja 1939. apostolskom administratorom u Mukačevu, a zbog teškoća u suradnji s lokalnim vlastima ponudio ostavku na taj položaj. Papa Pio XII. to nije prihvatio i imenovao ga je 8. kolovoza 1940. biskupom Prešova. Biskup Gojdič svesrdno se u onim teškim ratnim vremenima zauzimao za Židove i štitio ih od progona. Postao je 15. siječnja 1946. poglavarom svih grkokatolika u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Dolaskom komunista na vlast Crkva se suočila s ozbiljnim problemima. Staljinisti su krenuli u žestok obračun s grkokatolicima i naredili im da se pripoje ruskoj Pravoslavnoj crkvi. Vlasti su biskupa Gojdiča izolirale od njegovog klera i njegovih vjernika. Pokušali su ga potkupiti i ponudili su mu potporu ako prekine s Rimom i papom, a on je to neprestano odbijao. Zlotvori su 28. travnja 1950. stavili Grkokatoličku crkvu izvan zakona. Biskup Pavol je zatvoren i na montiranom procesu u siječnju 1951. optužen za izdaju. Osuđen je na doživotni zatvor i lišen građanskih prava. Selili su ga iz zatvora u zatvor i neprestano ga zlostavljali. On je odgovarao tihom molitvom i potajnim služenjem liturgije. Prigodom amnestije, godine 1953, doživotna kazna smanjena mu je na 25 godina zatvora. U jednom trenutku vlasti su mu predložile da će ga pustiti iz zatvora u Prešovu ako postane patrijarh Pravoslavne crkve u Čehoslovačkoj. Vladika Pavol Peter Gojdič objasnio je zlikovcima da bi to bio grijeh protiv Boga, izdaja Svetog oca, njegove savjesti i proganjanih vjernika. Zatvorska kazna se nastavila, zlostavljanja su učestala pa je na kraju potpuno narušeno mučenikovo zdravlje. Među narodom omiljen kao „čovjek sa srcem od zlata“, završio je u zatvorskoj bolnici u Leopoldovu (okrug Hlohovec, Trnavský kraj, zapadna Slovačka), gdje je i umro, na svoj 72. rođendan, 17. srpnja 1960. Zakonski je rehabilitiran 27. rujna 1990. i tada su mu posmrtno dodijeljena najviša državna odlikovanja. Od 15. svibnja 1990. njegove relikvije počivaju u grkokatoličkoj katedrali svetog Ivana Krstitelja u Prešovu. Blaženim ga je 4. studenog 2001. proglasio papa Ivan Pavao II. Proglašen je 2007. Pravednikom među narodima u jeruzalemskom Yad Vashemu.