SVECI MJESECA - STUDENI

1	Svi Sveti
1	Sluga Božji Josip Lang
1	Sveti Zygmunt Gorazdowski
2	Dušni dan
2	Sveti Just iz Trsta
2	Sveta Ruta
3	Sveti Hubert
3	Sveti Martín de Porres
3	Sluga Božji Placido Cortese
4	Sveti Karlo Boromejski
4	Sveti Malahija iz Armagha
4	Blaženi Pavol Peter Gojdič
5	Sveti Emerik
5	Sveti Elizabeta i Zaharija
5	Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić
6	Sveti Leonard
6	Sveti Pavao Carigradski
6	Sveti Willibrord
7	Sveti Engelbert
7	Blaženi Antonio Baldinucci
7	Sveti Prosdocim
8	Blaženi Ivan Duns Scot
8	Sveti Adeodat
8	Sveti Geoffroy iz Amiensa
9	Blaženi Gracija Kotorski
9	Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva
9	Sveti Teodor iz Amasije
10	Sveti Leon Veliki
10	Sveti Andrija Avellino
10	Blažena Odette Prévost
11	Sveti Martin
11	Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici
11	Sveti Ivan Milosrdni
12	Sveti Jozafat
12	Sveti Emilijan
12	Sveti Astrik
13	Sveti Stanislav Kostka
13	Sveti Brcko
13	Sveta Agostina Pietrantoni
14	Sveti Nikola Tavelić
14	Sveti Ivan Trogirski
14	Sveti Laurence O'Toole
15	Sveti Albert Veliki
15	Sveti Josip Pignatelli
15	Sveti Leopold Austrijski Pobožni
16	Sveta Margareta Škotska
16	Sveta Gertruda
16	Sveti Edmund Rich
17	Sveta Elizabeta Ugarska
17	Sveti Dionizije Aleksandrijski
17	Sveti Roque González, Alfonso Rodríguez i Juan del Castillo
17	Blažena Salomea Krakovska
18	Sveta Rose Philippine Duchesne
18	Blažena Karolina Kózka
18	Sveti Noa
19	Sveta Matilda von Hackeborn
19	Sveti Rafael Kalinowski
19	Sveti Obadija
19	Sveti Faust Aleksandrijski
20	Sveti Feliks de Valois
20	Sveti Bernward iz Hildesheima
20	Blažena Anna Kolesárová
21	Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja
21	Sveti Mauro Porečki
21	Sveti Gelazije I
22	Sveta Cecilija
22	Sveti Filemon, Apija i Arhip
22	Sveti Pedro Esqueda Ramírez
23	Krist Kralj
23	Sveti Klement
23	Sveti Kolumban
23	Sveti Spes
24	Sveti vijetnamski mučenici
24	Sveti Krševan
24	Sveti Albert iz Leuvena
25	Sveta Katarina
25	Sluga Božji Ante Josip Tomičić
25	Blažena Elizabeta iz Reutea
26	Sveti Leonardo da Porto Maurizio
26	Sveti Ivan Berchmans
26	Blaženi Giacomo Alberione
27	Sveti Virgilije
27	Sveti Francesco Antonio Fasani
27	Blaženi Bernardino iz Fosse
28	Sveti Jakov Markijski
28	Sveti Grgur III.
28	Sveti Grgur Nisenski
29	Sveta Katarina Labouré
29	Sveti Saturnin i Sizinije
29	Sveti Krispin i Krispinijan
30	Sveti Andrija
30	Sveti Silvestar Guzzolini
30	Sveti Cuthbert Mayne

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Margareta Škotska

Sveta Margareta Škotska

Današnja zaštitnica, sveta Margareta Škotska, škotska kraljica, rodila se oko 1045. u Ugarskoj kao kći Edwarda Izgnanika, sina engleskog kralja Edmunda II. Željeznog, i Agate, rođakinje ugarske kraljice Gizele. Odgojena je na ugarskom kraljevskom dvoru, gdje je njezin otac bio u izgnanstvu. U vrijeme vladavine kralja Edwarda Ispovjednika s obitelji se vratila u Englesku, ali je nakon bitke kod Hastingsa (1066) ponovno prisiljena na bijeg u Škotsku. Oko 1070. udala se za škotskog kralja Malcolma III. Glavatog. S mužem je živjela u sretnom braku, slozi, skladu i ljubavi, a rodila mu je šest sinova i dvije kćeri. Djecu je odgajala u pravoj majčinskoj ljubavi. Žena dobra i samilosna srca, za života je svima nastojala ublažiti boli i poteškoće te je zdušno pritjecala u pomoć bolesnicima i nevoljnicima. Posebno se odlikovala čudesnom i neobičnom ljubavlju prema siromasima.

Kao kraljica imala je velik utjecaj na dvoru, podržavala gregorijansku reformu, zapošljavala dobre učitelje, gradila crkve i osnivala samostane. Svetost je ostvarila u radosti i jednostavnosti. Kad se nalazila na samrtnoj postelji, primila je tešku vijest da su joj muž i najstariji sin Edward poginuli u vojnom pohodu protiv engleskog kralja Williama Crvenoga. Taj je križ primila kao pokoru za sve nedostatke i ljudske nesavršenosti svoga života, a u duhu vjere bila je uvjerena da će se s mužem i sinom opet sastati u vječnosti. Preminula je na današnji dan, 16. studenoga, 1093. u Edinburghu. Svetom ju je proglasio 1250. papa Inocent IV. Zazivaju je prigodom smrtne opasnosti po djecu, a zaštitnica je Škotske, englesko-škotskih odnosa, kraljica, udovica, roditelja s mnogo djece, učenja, škotskog grada Dunfermlinea i mnogih naselja, učilišta, bolnica, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu. Sretan imendan od srca čestitamo svim našim dragim Margaretama!

Slika: Sveta Margareta Škotska

Svetac dana - Sveta Gertruda

Sveta Gertruda

Sveta Gertruda iz Helfte (Gertrud von Helfta), poznata i kao Gertruda Velika, njemačka redovnica cistercitkinja i mističarka, rodila se 6. siječnja 1256. u Eislebenu (Sachsen-Anhalt). Ostavila je veliki trag u povijesti Crkve, naročito po svojoj ljubavi prema Presvetom Srcu Isusovom. U petoj godini života roditelji su ju smjestili u cistercitski samostan svete Marije u Helfti, nedaleko Eislebena. U tom samostanu ostala je do kraja života. U ono vrijeme njemački ženski samostani bili su i svojevrsni internati za djevojčice. Gertruda je bila izrazito nadarena djevojčica, a posebno se isticala u latinskom jeziku, filozofiji i književnosti, posebno pjesništvu. Do svoje 25. godine postala je istinskom poznavateljicom književnosti, a njezina redovnička ćelija bila je osvijetljena „intelektualnim svjetlom“, kako bi to rekao njezin veliki suvremenik Dante. Zahvaljujući jednom viđenju, njezino se intelektualno svjetlo 1281. pretvorilo u plamen ljubavi. Ostavila je zapis o tome: »U mojoj 25. godini, u ponedjeljak, na blagdan Marijina očišćenja, Svijećnice, u onaj željeni čas kad se moli povečerje, u suton, Ti, Istino, moj Bože, vedriji od svakog svjetla, tajanstveniji od svih tajna, započeo si blago smirivati onaj nemir što si ga probudio u mojem srcu.« Bio je to onaj milosni trenutak, kad se Gertrudin intelektualizam pretvorio u misticizam, a čari razumskih spoznaja u plamen ljubavi. Zaredale su se nove vizije i mistični doživljaji, osnova njezinog daljnjeg stvaranja. Tada je redovnica, stručnjakinja za književnost i filozofiju, počela pisati rasprave, prožete poezijom božanske ljubavi, ukrašene najprofinjenijim slikama i usporedbama. Bila je to poezija zaljubljenice u Krista, koja ljubavlju prodire u božanske tajne i ljepote najljepšeg bića.

Zanimljiva je povijesna činjenica da su ti Gertrudini duhovni tekstovi, puni žarkog misticizma, te himne božanskoj ljubavi, ostali dugo skriveni, kao što je bio skrovit i život njihove autorice. Gertruda je u svojem samostanu nastojala koristiti i drugim sestrama. Tako je za njih sastavila priručnike od najljepših tekstova iz Svetog pisma. Stajala je na raspolaganju za duhovne razgovore i savjete hodočasnicima koji su dolazili u samostan cistercitkinja u Helfti. Pripisuju joj se mnoga čudesa. U svojim molitvama posebnu brigu vodila je za duše u čistilištu. Njezine dobre prijateljice, učiteljice i suradnice u tom samostanu bile su časna majka Gertrud von Hackeborn (1232-1291), nadstojnica samostana od 1251. do 1291, sveta Mechthild iz Magdeburga (1207-1282) i sveta Mechthild (Matilda) von Hackeborn (1241-1299), nadstojničina mlađa sestra. Zbog tih velikih kćeri Crkve, a posebno zbog svete Gertrude Velike, Helfta je dugo smatrana „krunom njemačkih ženskih samostana“. Sveta Gertruda Velika, nazvana tako da bi se razlikovala od istoimene nadstojnice, preminula je 17. studenoga 1302. u samostanu svete Marije u Helfti. Postala je slavna tek 200 godina nakon smrti, kad su objavljena njezina pisana djela. Tada je javnost upoznala njezinu duhovnu veličinu i bogatstvo njezinog srca. Postala je duhovna učiteljica svih svetaca katoličke obnove u XVI. stoljeću. Od njezinih sačuvanih djela posebno se ističu „Glasnik božanske ljubavi“ („Legatus Divinae Pietatis”) i zbirka njezinih “Duhovnih vježbi”. U popis svetaca uvrstio ju je 1677. papa Inocent XI, a papa Klement XII. proširio je 1738. njezinu svetkovinu na cijelu Crkvu. Gertrudini su spisi naročito potaknuli širenje pobožnosti prema Srcu Isusovom, a među njezinim štovateljima našli su se i sveta Terezija Avilska, sveti Filip Neri i sveti Franjo Saleški. Zaštitnica je redovnica, Kariba, Perua, njemačke biskupije Magdeburg, Napulja i Tarragone u Španjolskoj. Posvećena su joj mnoga naselja, župe i crkve diljem svijeta.

Slika: Sveta Gertruda

Svetac dana - Sveti Edmund Rich

Sveti Edmund Rich

Sveti Edmund Rich (Edmund iz Abingdona, Edmund iz Canterburyja), engleski svećenik i sveučilišni profesor, nadbiskup Canterburyja, rođen je oko 1175. u Abingdonu (danas Oxfordshire), u imućnoj i pobožnoj obitelji, kao najstariji sin trgovca Reynolda i njegove supruge Mabel. Prezime „Rich“ obitelj je dobila zbog očevog bogatstva. Odgojen je u opatijskoj benediktinskoj školi u rodnom gradu. Njegov otac postao je redovnik, a dvije sestre, Margaret i Alice, redovnice. Školovao se u Oxfordu i Parizu, studirao filozofiju i teologiju. U Oxfordu je doživio viziju djeteta Isusa. Postao je svećenik, a na sveučilištu Oxford predavao je od 1219. do 1226. matematiku, filozofiju i teologiju. Od 1222. kanonik i rizničar katedrale u Salisburyju (Wiltshire), glasoviti propovjednik i pisac, učen i pobožan, bio je na poticaj pape Honorija III. zagovornik i promicatelj Šestog križarskog rata (1227). Papa Grgur IX. imenovao ga je 10. listopada 1233. nadbiskupom Canterburyja, a posvećen je 2. travnja 1234. Kao savjetnik kralja Henrika III. sudjelovao je u smirivanju žestokih sukoba među engleskim plemenitašima, kraljevoj ratifikaciji povelje Magna Charta (1237) i u kraljevim pregovorima s Richardom iz Chichestera, Edmundovim kancelarom i prijateljem. Nadbiskup Edmund zaustavio je i građanski rat u Walesu. Putovao je u prosincu 1237. u Rim kako bi od pape dobio privolu za svoje crkvene reforme, a vratio se u kolovozu 1238.

Asketa i pokajnik, blage i milosrdne, ali odrješite naravi, suprotstavljao se mnogim zloupotrebama i kršenju prava Crkve od strane kralja Henrika III. i njegovih sljedbenika. Crkveni obnovitelj, zagovornik monaške i svećeničke dicipline, došao je u sukob s vlastitim svećenstvom, nekim samostanima, kraljem Henrikom III. i papinskim legatom, kardinalom Oddoneom iz Tonenga. Razočaran, povukao se u ljeto 1240. u francusku cistercitsku opatiju Pontigny (danas departman Yonne, Bourgogne-Franche-Comté), u kojoj je utočište pronašao i njegov prethodnik sveti Thomas Becket. Po nekim izvorima namjerovao je otputovati u Rim, a po drugima se želio vratiti u Englesku. Razbolio se i preminuo 16. studenoga 1240. u domu augustinskog kanonika u naselju Soisy-Bouy (danas departman Seine-et-Marne, Île-de-France, sjeverna Francuska). Pokopan je u opatiji Pontigny, gdje se i danas čuvaju njegove relikvije. O svetom Edmundu kruže mnoge legende, a ubrzo nakon smrti počela su se na njegovom grobu zbivati mnoga čudesa. Zbog svojevrsnog progona i smrti u tuđini mnogi vjernici smatrali su ga mučenikom. Svetim ga je 16. prosinca 1246. proglasio papa Inocent IV. Prvu kapelu u čast svetom Edmundu podigao je u Doveru njegov prijatelj, sveti Richard iz Chichestera. Edmundovo ime nose mnoge škole i fakulteti diljem Engleske i SAD. Zaštitnik je rodnog Abingdona i biskupije Portsmouth. Život i djelo svetog Edmunda potaknuli su osnivanje kongregacije Društvo svetog Edmunda (Society of Saint Edmund), koju je 1843. u Pontignyju utemeljio francuski svećenik Jean-Baptiste Muard. Danas redovnici edmunditi uspješno djeluju u SAD-u (Saint Michael's College, Vermont, afroameričke misije u Alabami).