SVECI MJESECA - STUDENI

1	Svi Sveti
1	Sluga Božji Josip Lang
1	Sveti Zygmunt Gorazdowski
2	Dušni dan
2	Sveti Just iz Trsta
2	Sveta Ruta
3	Sveti Hubert
3	Sveti Martín de Porres
3	Sluga Božji Placido Cortese
4	Sveti Karlo Boromejski
4	Sveti Malahija iz Armagha
4	Blaženi Pavol Peter Gojdič
5	Sveti Emerik
5	Sveti Elizabeta i Zaharija
5	Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić
6	Sveti Leonard
6	Sveti Pavao Carigradski
6	Sveti Willibrord
7	Sveti Engelbert
7	Blaženi Antonio Baldinucci
7	Sveti Prosdocim
8	Blaženi Ivan Duns Scot
8	Sveti Adeodat
8	Sveti Geoffroy iz Amiensa
9	Blaženi Gracija Kotorski
9	Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva
9	Sveti Teodor iz Amasije
10	Sveti Leon Veliki
10	Sveti Andrija Avellino
10	Blažena Odette Prévost
11	Sveti Martin
11	Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici
11	Sveti Ivan Milosrdni
12	Sveti Jozafat
12	Sveti Emilijan
12	Sveti Astrik
13	Sveti Stanislav Kostka
13	Sveti Brcko
13	Sveta Agostina Pietrantoni
14	Sveti Nikola Tavelić
14	Sveti Ivan Trogirski
14	Sveti Laurence O'Toole
15	Sveti Albert Veliki
15	Sveti Josip Pignatelli
15	Sveti Leopold Austrijski Pobožni
16	Sveta Margareta Škotska
16	Sveta Gertruda
16	Sveti Edmund Rich
17	Sveta Elizabeta Ugarska
17	Sveti Dionizije Aleksandrijski
17	Sveti Roque González, Alfonso Rodríguez i Juan del Castillo
17	Blažena Salomea Krakovska
18	Sveta Rose Philippine Duchesne
18	Blažena Karolina Kózka
18	Sveti Noa
19	Sveta Matilda von Hackeborn
19	Sveti Rafael Kalinowski
19	Sveti Obadija
19	Sveti Faust Aleksandrijski
20	Sveti Feliks de Valois
20	Sveti Bernward iz Hildesheima
20	Blažena Anna Kolesárová
21	Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja
21	Sveti Mauro Porečki
21	Sveti Gelazije I
22	Sveta Cecilija
22	Sveti Filemon, Apija i Arhip
22	Sveti Pedro Esqueda Ramírez
23	Sveti Klement
23	Sveti Kolumban
23	Sveti Spes
24	Krist Kralj
24	Sveti vijetnamski mučenici
24	Sveti Krševan
24	Sveti Albert iz Leuvena
25	Sveta Katarina
25	Sluga Božji Ante Josip Tomičić
25	Blažena Elizabeta iz Reutea
26	Sveti Leonardo da Porto Maurizio
26	Sveti Ivan Berchmans
26	Blaženi Giacomo Alberione
27	Sveti Virgilije
27	Sveti Francesco Antonio Fasani
27	Blaženi Bernardino iz Fosse
28	Sveti Jakov Markijski
28	Sveti Grgur III.
28	Sveti Grgur Nisenski
29	Sveta Katarina Labouré
29	Sveti Saturnin i Sizinije
29	Sveti Krispin i Krispinijan
30	Sveti Andrija
30	Sveti Silvestar Guzzolini
30	Sveti Cuthbert Mayne

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Nikola Tavelić

Sveti Nikola Tavelić

Danas s posebnim ponosom i radošću slavimo prvoga hrvatskoga sveca, Nikolu Tavelića, franjevca, misionara i mučenika. Rodio se u Šibeniku oko 1340, iako se ponekad kao njegovo rodno mjesto spominje i Velim kod Stankovaca. Iz plemićke obitelji, studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Franjevcem je postao u Bribiru, a za svećenika je zaređen oko 1365. Kad je fra Bartul Alverenski, bosanski vikar, na poticaj pape Grgura XI, pozvao 1372. iz raznih franjevačkih provincija oko 60 redovnika kao misionare u Bosni, među njima je bio i Nikola. Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svjedočeći Evanđelje. Kasnije je Bartul izvijestio papu Bonifacija IX. da su misionari obratili oko 50 tisuća bosanskih krivovjeraca, bogumila.

Godine 1384. Nikola je otišao u Svetu zemlju i nastanio se u samostanu na brdu Sionu. Tamo je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad. U Jeruzalemu je držao propovijedi i nastojao preobratiti muslimane na kršćanstvo. Zajedno s Deodatom iz Rodeza i Petrom iz Narbonnea (Francuska) te Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom i svjedočio vjeru u Krista Gospodina. Osuđeni su na smrtnu kaznu, te su sva četvorica u Jeruzalemu podnijeli mučeničku smrt na današnji dan, 14. studenoga 1391. Zlostavljani su tri dana, sasječeni i spaljeni. Izvještaj u Europu poslali su franjevac Martin iz Šibenika i Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. Nikolu Tavelića slavili su kao sveca i mučenika u franjevačkom redu i u njegovom rodnom Šibeniku. Blaženim ga je proglasio 1889. papa Leon XIII, a svetim 21. lipnja 1970, zajedno s njegovim drugovima mučenicima, papa Pavao VI. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20 tisuća Hrvata iz domovine i svih strana svijeta. Zaštitnik je hrvatskog naroda te brojnih naselja, župa, zajednica, crkava i kapela diljem hrvatskih krajeva i svijeta (Hartje u Žumberku, Zagreb-Kustošija, Županja, Mohovo kod Iloka, Ivankovo, Cerovac kod Jakšića, Slavonski Brod, Podgorje kod Virovitice, Repušnica kod Kutine, Rijeka-Krnjevo, Lišane Ostrovičke, Banjevci kod Stankovaca, Jovići kod Ražanca, Sitno Donje kod Šibenika, Šibenik, Donji Vinjani kod Imotskog, Brnaze kod Sinja, Tučepi, Laništa kod Brčkog, Brgule kod Tuzle, Križani kod Tuzle, Sarajevo-Kovačići, Majdan kod Mrkonjić Grada, Omanjska kod Usore, Kaćuni-Čep kod Busovače, Bugojno-Čaušlije, Tomislavgrad, Orašac u Rami, Dobrkovići kod Širokog Brijega, Radišići kod Ljubuškog, Buna kod Mostara, Sombor, Rotterdam (Nizozemska), Sydney i Melbourne (Australija), Hurlingham, Buenos Aires (Argentina), Montreal i Winnipeg (Kanada), brojne hrvatske katoličke zajednice u Njemačkoj).

Slika: Sveti Nikola Tavelić

Slika: Sveti Nikola Tavelić - župna crkva u Lišanima Ostrovičkim

Svetac dana - Sveti Ivan Trogirski

Sveti Ivan Trogirski

Sveti Ivan Trogirski (talijanski Giovanni da Traù) bio je biskup drevnog hrvatskog grada Trogira u XI. i XII. stoljeću. Bio je redovnik pustinjak, benediktinac kamaldoljanin, u samostanu svetog Petra u Osoru, na otoku Cresu. Zbog toga ga u ispravama nazivaju i Auserinus ili Osorinus, pa se javila pogrešna tvrdnja da je potjecao iz poznate rimske obitelji Orsini. Bio je u pratnji poslanika pape Aleksandra II, koji je u XI. stoljeću prolazio južnohrvatskim krajevima, pored ostalog i Trogirom. Tada su ga Trogirani zamolili da im za biskupa postavi Ivana, svetog i učenog svećenika, jer je njihova biskupska stolica bila ispražnjena. Poslanik je uslišao njihove molbe, a Ivana je za trogirskog biskupa posvetio splitski nadbiskup Lovro, također negdašnji redovnik u osorskom benediktinskom samostanu svetog Petra.

Biskup Ivan razvio je živu pastoralnu djelatnost, provodio savjesno obnovu Crkve u duhu svetog Grgura i zastupao hrvatsku orijentaciju dalmatinskih gradova. Zbog toga se Ivan Trogiranin i splitski nadbiskup Lovro javljaju i u ispravama hrvatskih kraljeva Krešimira, Zvonimira i Stjepana II. Ivanovom zaslugom hrvatsko-ugarski kralj Koloman nije 1105. razorio Trogir, jer ga je sveti biskup uspio odvratiti od tog nauma. Biskup Ivan bio je blag čovjek, pozivao je neprestano na mir, zalagao se za pravednost i ljudske živote, mirio zavađene. Među brojnim legendama o biskupu Ivanu spominje se i ona prema kojoj mu je za vrijeme misnog slavlja na glavu sletjela golubica kao znak Duha Svetoga i njegovog mirotvorstva. Najpoznatija legenda govori o njegovom putu u Šibenik, kada je doživio brodolom, nakon kojeg je hodao po valovima, a po njegovom zagovoru spašeni su mornari i sav teret. Osnovao je u Trogiru i samostan benediktinki. Službu trogirskog biskupa obavljao je prema nekim izvorima više od 40 godina, od 1064. do 1111. Preminuo je u Trogiru, vjerojatno prije 1111. Pripisivala su mu se mnoga čudesa pa ga je narod u Trogiru i okolici izuzetno štovao, a to se štovanje zadržalo do današnjeg dana. Ivanov grob nalazi se u prekrasnoj trogirskoj katedrali svetog Lovre, u kapeli svetog Ivana Trogiranina. Sveti Ivan je zaštitnik grada Trogira, a njegov blagdan svečano se slavi na današnji dan, 14. studenoga. Našim Trogirankama i Trogiranima stoga od srca čestitamo njihov veliki dan!

Slika: Sveti Ivan Trogirski

Slika: Sveti Ivan Trogirski-kapela u trogirskoj katedrali

Slika: Sveti Ivan Trogirski-sarkofag u trogirskoj katedrali

Svetac dana - Sveti Laurence O'Toole

Sveti Laurence O'Toole

Sveti Laurence O'Toole (irski Lorcán Ua Tuathail, francuski Laurent d'Eu), irski monah i svećenik, nadbiskup Dublina, rođen je 1128. u Castledermotu (grofovija Kildare, jugoistočna Irska) kao sin Murtagha, poglavara klana Murray. Kao desetogodišnjeg dječaka zarobio ga je 1138. kao taoca kralj Leinstera Dermot MacMurrough. Kasnije je Dermot oženio Laurenceovu sestru Mór. Laurence je pušten iz zatočeništva 1140. i predan na odgoj biskupu Glendalougha (grofovija Wicklow, istočna Irska). Tamo je odrastao i školovao se u monaškoj školi. U Glendaloughu je postao monah, a 1154. opat. Trebao je 1160. postati biskup Glendalougha, ali je otklonio s obrazloženjem da nije vrijedan te časti. Prihvatio je naredbu nadređenih i postao 1162. nadbiskup Dublina, kao prvi Irac na tom položaju. Znatno je reformirao način upravljanja i život svećenstva u svojoj nadbiskupiji, obnovio dublinsku Kristovu katedralu te niz župnih crkava, otvarao utočišta za siromahe i napuštenu djecu. Prihvatio je 1172. uvođenje engleskog obreda u liturgiji. Visok i naočit muškarac, bio je poznat po asketskom načinu života, ispod crkvene odjeće nosio košulju od kostrijeti, svake godine u vrijeme korizme povlačio se na 40 dana u spilju svetog Kevina u Glendaloughu, te nikada nije jeo meso i pio vino. Dao bi obojiti svoju vodu, kako ne bi druge za stolom priječio da piju vino.

Bio je glasoviti mirotvorac i posrednik među protivničkim stranama prigodom druge anglonormanske opsade Dublina (1170). Nadbiskupu Laurenceu vjerovali su i poštivali ga predstavnici svih suprotstavljenih strana na tadašnjoj burnoj irskoj javnoj sceni (Irci, Vikinzi, Normani). Boravio je 1171. u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska). Pripremao se na služenje mise u svetištu Thomasa Becketa, kad ga je napao neki umobolni fanatik i snažno ga opalio toljagom po glavi. Svi u crkvi su pomislili da je Laurence zbog jačine udarca ubijen. On je zatražio da mu donesu vode, blagoslovio je i isprao svoju ranu. Krvarenje se zaustavilo i nadbiskup je odslužio misu.

Laurence O'Toole sudjelovao je 1175. u postizanju sporazuma u Windsoru, kojim je irski kralj Rory O'Conor (Ruairí Ó Conchúir) postao vazalom engleskog kralja Henrika II (isti onaj čiji su pristaše 1070. umorili svetog Thomasa Becketa). Pridonio je kao posrednik prestanku rata. Sudjelovao je 1179. na Trećem lateranskom saboru u Rimu, a papa Aleksandar III. imenovao ga je svojim legatom u Irskoj. Kao uspješni mirotvorac uputio se kralju Henriku II, kako bi se založio za njegov sporazum s irskim poglavarom Roryjem O'Conorom. Preminuo je na povratku, 14. studenoga 1180, od posljedica groznice, u opatiji svetog Viktora u francuskom naselju Eu (danas departman Seine-Maritime, biskupija Rouen, Normandija). Pokopan je u tamošnjoj samostanskoj crkvi, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Na tom mjestu podignuta je prekrasna crkva Naše Gospe i svetog Laurencea iz Eua (Collégiale Notre-Dame-et-Saint-Laurent d'Eu). Laurenceovo srce preneseno je u Kristovu katedralu u Dublinu. Svetim ga je 11. prosinca 1225. proglasio papa Honorije III. Zaštitnik je Dublina.