SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Blaženi damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Toma

Sveti Toma

Današnji je sveti zaštitnik Toma, jedan od dvanaestorice Isusovih apostola. Galilejac, bio je hrabar Kristov sljedbenik, ali i skeptik koji je vjerovao samo opipljivim dokazima (odatle izraz „nevjerni Toma“). Na aramejskom Toma znači blizanac pa ga zato Ivan evanđelist i naziva Tomom blizancem. On je u popisu dvanaestorice apostola kod Mateja na sedmom, kod Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Ivan je predstavio Tomu u četiri zgode. Kad su židovski glavari već čvrsto odlučili ubiti Isusa, on se jedno vrijeme nalazio "s onu stranu Jordana, na mjestu gdje je Ivan krstio" (Iv 10,40). Tada je k njemu stigla vijest da je bolestan njegov voljeni prijatelj Lazar. Kad je Lazar umro, Isus je odlučio poći k njemu. "Rabi" - rekoše mu učenici - "pa sad su te Židovi htjeli kamenovati, a ti ponovo ideš onamo!" (Iv 11,8). Apostoli su očito smatrali da je opasno ići natrag u Judeju pa su Isusa upozoravali na tu opasnost. Ali kad je Isus odlučno rekao: "Lazar je umro, hajdemo k njemu!", Toma, zvani Blizanac, pozvao je apostole: "Hajdemo i mi da umremo s njim!" (Iv 11,15-16). Je li to bilo junaštvo ili potišteno mirenje sa sudbinom, teško je reći. Među tumačima Svetog pisma postoje različita mišljenja. Kad je Isus na posljednjoj večeri, na rastanku s učenicima, govorio o nebeskim stanovima i rekao im: "Tamo kamo ja idem već znate put" (Iv 14,4), odvratio mu je Toma: "Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?" (Iv 14,5). Toj primjedbi dugujemo jednu od najljepših Isusovih izjava, koja je za sve njegove sljedbenike tako mjerodavna. Isus je svečano izjavio: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6). Prisjetimo se Tome i u njegovoj nevjeri i njegovom susretu s Uskrslim, koji ga dovodi do vjere. "Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: 'Vidjeli smo Gospodina.' Toma im odvrati: 'Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.' Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama!' Zatim reče Tomi: 'Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!' 'Gospodin moj i Bog moj!' - izjavi Toma. Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'" (Iv 20, 24-29). I napokon Tomu nalazimo i kod čudesnog ribolova i ukazanja na Tiberijadskom jezeru. On se nalazi među sedmoricom apostola i svjedok je ne samo čudesnog ribolova, susreta s uskrslim Kristom, već i Petrova prvenstva, danog mu od samoga Gospodina: "Pasi ovce moje!" (Iv 21,17). Toma je u tom događaju spomenut na drugom mjestu, odmah nakon Petra.
Vjerojatno je poslije djelovao među Partima u Siriji i Perziji. Predaja, kojoj je svjedok sv. Grgur Nazijanski, tvrdi da je Toma, nakon naviještanja Evanđelja, poginuo mučeničkom smrću u Indiji. Legende o počecima kršćanstva u Malabaru, jugozapadnoj indijskoj pokrajini, govore da je propovijedao tamo. Svojim je rukama navodno izgradio prvu tamošnju crkvu. Prema njemu dio vjernika u Indiji naziva se "Tominim kršćanima". Njih je oko godine 1600. bilo 75.000, a danas ih ima više od 750.000. Podijeljeni su u 4 biskupije, a u bogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred. Prema jednoj legendi pokrstio je i mudrace koji su se došli pokloniti malom Isusu u Betlehemu. Toma je navodno proboden kopljem 21. prosinca 72, dok je molio na jednom brežuljku u Mylaporeu, južnom dijelu Chennaia, glavnog grada indijske države Tamil Nadu. Zazivaju ga kod sljepoće i u slučaju sumnje, a zaštitnik je teologa, arhitekata, graditelja, slijepaca, konstruktora, zidara, klesara, mjernika, geometara, Indije, Šri Lanke te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Tomašica kod Garešnice, Tomaš kod Bjelovara, Donja Voća, Rajić kod Novske, grad Pula i Pulska biskupija, Rovinj, Dobropoljana na Pašmanu, Tkon na Pašmanu, Prapatnica kod Segeta, Bijeli Brijeg-Mostar). Sretan imendan želimo svim našim dragim Tomama i Tomislavima!

Slika: Sveti Toma

Slika: Sveti Toma-crkva u Tomašu

Slika: Sveti Toma-župna crkva u Tkonu

Svetac dana - Sveti Leon II

Sveti Leon II

Sveti Leon II, 80. rimski papa, rodio se 611. u Cataniji na Siciliji, a po nekim izvorima u Kalabriji, kao sin glasovitog liječnika Paola Maneja. Vladao je Crkvom od 682. do 683. Bio je poznat kao izvrstan govornik, vješt u latinskom i grčkom jeziku, te kao dobar poznavatelj crkvene i klasične književnosti. Uspješno je vodio pjevačku školu u Lateranskoj bazilici. Bavio se usavršavanjem crkvenih himana i prijevoda psalama. Zvali su ga „ocem siromaha“ jer je obilno dijelio milostinju, tješio nevoljnike, savjetovao udovice i siročad. Osudio je monoteletizam, učenje prema kojem Krist ima dvije naravi (božansku i čovječju), ali samo jednu volju i djelovanje. Potvrdio je odluke Šestog ekumenskog carigradskog koncila (680-681) o tom naučavanju.

Premda je Leon III. izabran za papu već 10. siječnja 681, car Konstantin IV. Pogonat priznao ga je tek nakon toga sabora pa je posvećen 17. kolovoza 682. Papa je zaključke sabora dao s grčkog prevesti na latinski. Poslao je legate u Španjolsku i uspio srediti probleme s Crkvom u Ravenni, koja se tada odrekla svoje neovisnosti o Rimu. Dopustio je da se i puk škropi blagoslovljenom vodom, a u misu uveo „poljubac mira“. Obnovio je rimske crkve svete Bibijane i svetog Jurja (San Giorgio in Velabro) te baziliku svetog Petra. Preminuo je u Rimu na današnji dan, 3. srpnja 683, i pokopan u crkvi svetog Petra.

Slika: Sveti Leon II

Svetac dana - Sveti Anatolij Carigradski

Sveti Anatolij Carigradski

Sveti Anatolij Carigradski, biskup, patrijarh Carigrada, rođen je u drugoj polovini 4. stoljeća u Aleksandriji (Egipat), kao potomak ugledne aleksandrijske obitelji. Učenik patrijarha i glasovitog crkvenog oca Ćirila Aleksandrijskog, sudjelovao je 431. kao aleksandrijski đakon na Efeškom saboru, na kojem je osuđeno nestorijansko krivovjerje, po kojem je Isus postojao kao dvije odvojene osobe, Isus čovjek i Isus Sin Božji. Nepuna dva desetljeća kasnije, Ćirilov nasljednik, patrijarh Dioskor I, založio se 449. na Drugom efeškom saboru za svrgavanje svojeg suparnika, carigradskog nadbiskupa Flavijana. Na njegovo mjesto izabran je Anatolij, predstavnik aleksandrijske Crkve na carskom dvoru u Carigradu. Anatolij se okrenuo protiv Dioskora, koji je 451. na Kalcedonskom saboru svrgnut kao monofizitski heretik.

Kao nadbiskup Carigrada od 449. do 458, Anatolij je bio prvi poglavar carigradske crkve koji je nosio titulu patrijarha. Njegovi odnosi s rimskim papom Leonom Velikim bili su čas srdačni, čas napeti. Na glasu kao prorok i čudotvorac, znamenit po svojem jednostavnom, asketskom životu, milosrđu prema siromasima i žarkoj vjeri, isticao se kao neumorni borac protiv krivovjerja. Bio je prvi carigradski nadbiskup i patrijarh koji je službeno okrunio novog bizantskog cara Leona I (7. veljače 457). Pripisuju mu i uvođenje pjevanja himni u istočnu liturgiju, a sam je bio autor mnogih himni. Znatno je pridonio izgradnji novih crkava i prijenosu mučeničkih relikvija u Carigrad. Preminuo je 3. srpnja 458. u Carigradu. Po nekim izvorima umorili su ga heretici, Dioskorovi pristaše, a po drugim izvorima pogodila ga je mramorna ploča koja se kao posljedica potresa odlomila od zida. Štuju ga i zapadne i istočne Crkve.

Slika: Sveti Anatolij Carigradski

Svetac dana - Službenica Božja Antonietta Meo

Službenica Božja Antonietta Meo

Službenica Božja Antonietta Meo, od milja zvana Nennolina, talijanska djevojčica, rođena je 15. prosinca 1930. u Rimu, u vjerničkoj građanskoj obitelji, kao mlađa kći Michelea i Marije Meo. Od najranijeg djetinjstva Nennolina je pokazivala zanimanje za molitvu pa je već sa četiri godine upisana u sekciju „Najmanjih“ („Piccolissime“) Katoličke akcije. Vedra, živahna i zaigrana djevojčica, s ponosom je nosila značku i čuvala svoju iskaznicu. Postala je u siječnju 1936. članica „Benjaminki“ („Beniamine“) i pripremala se za prvu pričest koju je primila na Badnjak 1936. Bila je omiljena među svojim prijateljicama u vrtiću, a njezine učiteljice hvalile su je zbog ljubaznosti, humora i šarma kojim je predvodila sve igre u svojem razredu. S pet godina Nennolina je oboljela od sarkoma kostiju. Morali su joj amputirati nogu, a kao nadomjestak dobila je tešku umjetnu nogu. Nije izgubila radost i vedrinu, a bolove je hrabro podnosila. Govorila bi svojem tati Micheleu: „Sretna sam da mi je Isus darovao taj problem, sada mogu biti njegova najdraža djevojčica“.

Dok nije naučila pisati, diktirala je majci pisma i poruke Isusu, Mariji i Bogu Ocu, a zatim ih je pisala sama. Ukupno je poslala Isusu više od stotinu pisama, a ostavljala ih je ispod raspela. Bila su to pisma neuobičajena za njezinu nježnu dob, a odražavala su mističnu povezanost s Isusom. „Drago dijete Isuse, ti si svet i ti si dobar“, napisala je u jednoj poruci. „Pomozi mi, udijeli mi svoju milost i vrati mi moju nogu. Ako to ne želiš, neka bude po tvojoj volji.“ Drugi put je napisala: „Dragi Isuse, jako te volim. Želim se prepustiti tvojim rukama i sakriti se u tvojem naručju. Pomozi mi svojom milošću. Bez tvoje tvoje milosti sam nitko i ništa.“ Pisala je i o svojim vizijama, a svoju muku posvetila je Isusu kao žrtvu za obraćenje grešnika. Nakon svete mise ljudi su je ponekad vidjeli kako prilazi svetom hraništu i govori „Isuse, dođi i igraj se sa mnom!“ Nennolina je preminula na glasu svetosti 3. srpnja 1937. u Rimu. Pokopana je u bazilici Svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu. Papa Benedikt XVI. proglasio je Antoniettu Meo službenicom Božjom 17. prosinca 2007. Najmlađa je kandidatkinja za svetost u povijesti Katoličke Crkve, a da nije bila mučenica.