Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Viktor - 28. srpanj

Sveti Viktor

Sveti Viktor (Victor, talijanski Vittore) I, četrnaesti rimski papa, mučenik, sin Feliksa, vjerojatno berberskog podrijetla, vladao je Crkvom od 189. do 199. Bio je prvi rimski biskup koji se rodio u Africi, vjerojatno u gradu Leptis Magna (danas Khoms, okrug Murqub, Libija), 130 kilometara istočno od Tripolija. U vrijeme cara Komoda (Commodusa) koji je vladao do 192, Crkva je uživala razdoblje mira, što se pripisuje carevoj ženi Marciji koja je bila sklona kršćanima, a možda je i sama bila kršćanka. Ona je čak pozvala papu Viktora I. u carsku palaču i tražila od njega popis kršćana koji su osuđeni na prisilni rad u sardinijskim rudnicima, kako bi ih car oslobodio. Papa i Marcija poslali su tada prezbitera Hijacinta na Sardiniju da tu odluku provede u djelo. Među kažnjenicima je bio i budući papa Kalist I. U prvim godinama svoga vladanja i car Septimije Sever štitio je kršćane od poganskih napada, a mnogi članovi bogatih i plemenitih rimskih obitelji postali su kršćani. Papa Viktor pokušao je smiriti oštru raspravu oko slavljenja Uskrsa. Kršćani koji su se u Rim doselili iz azijskih provincija slavili su Uskrs četrnaestog dana židovskog mjeseca nisana, bez obzira na dan u tjednu. Zbog toga su ih nazivali „quartodecimani“ („četrnaestnici“). U Rimu se pak Uskrs uvijek slavio u nedjelju pa je zbog došlo do nesuglasica.

Papa Viktor nastojao je uvjeriti došljake da prihvate rimski običaj. Sazvao je tada i sinodu talijanskih biskupa u Rimu, a pozvao je sve ostale biskupe, posebno one u Aziji i Africi, da u svojim pokrajinama rasprave to pitanje. Sve su se kršćanske zajednice postupno usuglasile i javile papi Viktoru da Uskrs treba slaviti nedjeljom. Viktor se ustrajno borio i protiv raznoraznih krivovjeraca pa je tako iz Crkve izopćio Teodota Bizantinca zvanog Teodot Kožar koji je tvrdio da je Isus bio samo čovjek a ne Bog. Sveti Jeronim spominje papu Viktora kao prvog koji je pisao teološka djela na latinskom. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i održavanje liturgije na latinskom jeziku, a ne više na grčkom. Viktor je po nekim izvorima donio i odluku da u hitnom slučaju svaka voda može poslužiti za krštenje. Na kraju je papa Viktor podnio mučeničku smrt u vrijeme progona cara Septimija Severa, koji je u početku svoje vladavine bio sklon kršćanima. U Rimskom martirologiju piše: „28. srpnja-u Rimu mučeništvo svetog Viktora prvog, pape i mučenika.“ Dogodilo se to godine 199, a Viktor je pokopan u blizini groba svetog Petra. Njegove relikvije čuvaju se u rimskoj bazilici svetih Silvestra i Martina.