Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Kinga - 24. srpanj

Sveta Kinga

Sveta Kinga, poznata i kao Kunegunda/Kunigunda, ugarska kraljevna i poljska kneginja, redovnica klarisa, rođena je 5. ožujka 1234. u Ostrogonu (Esztergom, sjeverna Mađarska) kao drugo od desetero djece ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i njegove supruge Marije Laskaris. Rođena je u svetoj, katoličkoj sredini. Njezine sestre su sveta Margareta Ugarska i blažena Jolanda Poljska, a njezine tetke sveta Elizabeta Ugarska i sveta Hedviga Šleska. S pet godina, 1239, Kingu su odveli u Poljsku jer su je obećali ženu poljskom knezu, tada trinaestogodišnjem Bolesławu V. Stidljivom. Nakon Wojnicza (Malopoljsko vojvodstvo), gdje se zaručila s Bolesławom i upoznala njegovu majku Grzymisławu, Kinga je najprije boravila u Sandomierzu (Svetokriško vojvodstvo, jugoistočna Poljska), a potom u Krakovu. Ostvarila je blisku duhovnu vezu sa svojom budućom svekrvom Grzymisławom i zaovom Salomeom, budućom blaženicom. Bile su to teške godine, obilježene tatarskim navalama na Poljsku i Ugarsku. Obitelj je morala na neko vrijeme pobjeći u Ugarsku i Moravsku. Vjenčanje Kinge i Bolesława, sandomierskog i krakovskog kneza, obavljeno je 1248, a mladenci su se zavjetovali na čistoću. Kinga se isticala svojim dobrotvornim djelima, posjećivala siromahe i pomagala gubavcima.

Franjevačka trećoredica, podizala je nove crkve i podupirala redovnike, poticala razvoj glazbe, poljskog jezika i kulture. Kad je Bolesław 1279. preminuo, prodala je sva materijalna dobra i novac podijelika siromasima. Odlučila je postati časna sestra i ušla u samostan klarisa u mjestu Stary Sącz (Malopoljsko vojvodstvo). Zatražila je da ne uživa nikakve posebne povlastice i provela ostatak života u molitvi. Preminula je na današnji dan, 24. srpnja 1292, u Starom Sączu. Blaženim ju je proglasio 11. lipnja 1690. papa Aleksandar VIII, a svetom 16. lipnja 1999. papa Ivan Pavao II. Proglašena je 1695. glavnom zaštitnicom Poljske i Litve. Prema legendi Kinga je svoj zaručnički prsten bacila u rudnik soli na području Maramure?a (sjeverna Transilvanija), a prsten su kasnije pronašli kopači soli u Wieliczki (južna Poljska), koji su svetoj Kingi podigli kip isklesan od soli, visok 101 metar, a u rudniku sagradili kapelu njoj u čast. Zaštitnica je Poljske, Litve, tarnowske biskupije, Starog Sącza, siromaha i kopača soli, a posvećene su joj mnoge crkve, kapele, škole i ulice u Poljskoj i Mađarskoj.