Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Ezra - 13. srpanj

Sveti Ezra

Sveti Ezra (Ezdra, hebrejski ezrah snaga, grčki Esdras), starozavjetni svećenik i pisac iz 5. stoljeća prije Krista, na temelju proglasa perzijskog kralja Kira (538. prije Krista), kojim je odobren Izraelcima povratak u domovinu, poveo je skupinu Židova iz babilonskog sužanjstva natrag u Jeruzalem. Za vladavine perzijskog kralja Artakserksa I. doveo je 458. tu skupinu od oko 6000 Judejaca (iz plemena Juda i Benjamin) iz sužanjstva u srušeni Jeruzalem te zajedno s knezom Nehemijom podizao narodni i vjerski život povratnika. Po mišljenjima nekih stručnjaka to se dogodilo kasnije, godine 397, za vladavine kralja Artakserksa II. O tim događajima izvješćuju Ezra i Nehemija. Ezra je želio ponovno uspostaviti poštivanje Mojsijevog zakona, učvrstiti židovsku zajednicu, obnoviti Jeruzalem i izgraditi Hram. Hram je već bio obnovljen kad se Ezra vratio, no narod nije više poštivao Božje zakone, čak i nakon svega što su preživjeli. Ezra je obnovio Savez naroda s Jahvom (Knjiga Nehemija 8).

Uredio je kanone starozavjetnih spisa i obnovio bogoslužje. Mnogi su Židovi, čak i svećenici, uzimali žene iz drugih naroda koji nisu štovali Boga. Stoga je Ezra zabranio mješovite brakove da se ne rastače snaga židovskog naroda. Poučavao je narod Božjim zakonima pa su se mnogi obratili Bogu novim žarom. Prenaglašeno, gotovo isključivo vanjsko i formalističko obdržavanje Zakona polako je dovelo do kasnijeg židovskog ekstremizma, isključivosti i zatvorenosti. To se odrazilo osobito u farizejskoj stranci, koja je nastala negdje početkom I. stoljeća prije Krista, a protiv koje se osobito Krist borio, tražeći pounutrašnjenje i produbljenje religioznosti. Ezra je prema židovskoj predaji obnovitelj židovstva i pisac tekstova u starozavjetnim knjigama (Knjiga Ezrina i Knjiga Nehemijina). Po njemu je nazvana Ezra, starozavjetna knjiga koja opisuje povratak iz sužanjstva (nastala je oko 300. prije Krista). Prema predaji Ezra je živio dugo, a pokopan je u al-Uzayru blizu Basre (Irak), dok je prema drugim izvorima pokopan u Tadefu blizu Alepa (sjeverozapadna Sirija).