Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti gorkumski mučenici - 9. srpanj

Sveti gorkumski mučenici

Sveti gorkumski mučenici (Martelaren van Gorkum), nizozemski svećenici i redovnici, dali su svoj život za Krista Gospodina godine 1572. Tada je u Nizozemskoj plamtio vjerski rat između kalvinista i katolika (takozvani osamdesetogodišnji rat). Nizozemskom je u to vrijeme vladala Španjolska pa se borba Nizozemaca za političku slobodu i neovisnost često reflektirala i na vjerski sukob. Mnogi nizozemski prognanici, borci protiv Španjolaca, pridružili su se gusarima i nastavili rat na morima. Bili su to takozvani „Watergeuzen“ („Morski prosjaci“), fanatični i okrutni kalvinisti, koji su mrzili sve katolike, a osobito svećenike i redovnike. Oni su se 1. travnja 1572. iskrcali na nizozemskoj obali i osvojili gradove Brielle (provincija Zuid-Holland, zapadna Nizozemska) i Vlissingen (provincija Zeeland, jugozapadna Nizozemska). U lipnju su prodrli i u gradove Dordrecht i Gorkum (provincija Zuid-Holland, zapadna Nizozemska). U Gorkumu (Gorinchemu) otpor im je u jednoj tvrđavi pružala tek jedna četa sa skupinom franjevaca, župnikom i mnoštvom vjernika katolika. Neprijatelj je bio nadmoćan pa obrana nije dugo trajala. Napadači su braniteljima obećali milost, ako predaju tvrđavu. Oni su povjerovali i predali se, ali militantni kalvinisti nisu održali riječ. Odmah su pohvatali svećenike i redovnike. Među njima je bilo jedanaest franjevaca (devet svećenika i dva brata laika), tri biskupijska svećenika, jedan korski kanonik augustinac i jedan dominikanac. Tražili su od njih da zaniječu Kristovu nazočnost u euharistiji i papin primat. Mučenike su njihovi tamničari od 26. lipnja do 6. srpnja držali u zatvoru u Gorcumu, a 6. srpnja odvezli su ih lađom u Brielle (Den Briel). Tamo su ih neko vrijeme držali na otvorenom, kako bi ih neodgovorna svjetina mogla vrijeđati i ismijavati. Nedužne žrtve u Brielleu su pale u ruke Willema van der Marcka Lumeya, zloglasnog vođe „Watergeusena“, fanatičnog i zagriženog neprijatelja katoličke vjere i svećenika. On je naredio da mučenike u povorci vode kroz grad, a svjetina ih je putem zlostavljala i mučila. U Brielleu su mučenicima priključena još tri svećenika, dva premonstratenza (norbertinca) i jedan biskupijski svećenik.

Protestantski vođa, princ Wilim I. Šutljivi Oranski (Willem de Zwijger) pismeno je naredio da se katolički svećenici i redovnici puste, ali Lumey se oglušio na njegovu zapovijed. U noći, 9. srpnja 1572, zlotvori su po njegovoj naredbi objesili svih devetnaest mučenika. Krvnici su se i nakon njihove smrti nad njima okrutno iživljavali. Gorkumskim mučenicima pripisuju se mnoga čudesa, a mjesto njihovog mučeništva u Brielleu postalo je ciljem hodočašća i procesija. Na mjestu njihovog mučeništva izrastao je grm s 19 bijelih cvjetova. Devetnaest svetih gorkumskih mučenika: franjevci Nicolaas Pieck iz Gorkuma, Hieronymus van Weert, Theodorus (Dirk) van der Eem iz Amersfoorta, Nicasius van Heeze, Willehad van Denemarken (Danac), Godfrid van Mervel, Antonius van Weert, Antonius van Hoornaar, Franciscus de Roye iz Bruxellesa, Petrus van Assche i Cornelius van Wijk bij Duurstede, norbertinci Jacobus Lacops iz Oudenaardea i Adrianus van Hilvarenbeek, biskupijski svećenici Godfried van Duynen iz Gorkuma, Leonardus van Veghel iz Gorkuma, Andreas Wouters iz Heinennoorda i Nicolaas Poppel iz Gorkuma, dominikanac Joannes van Keulen (Johannes von Köln) iz Hoornaara i augustinac Joannes van Oisterwijk. Njihovo glavno svetište nalazi se u crkvi svetog Nikole u Bruxellesu (Sint-Niklaaskerk). Blaženima ih je 14. studenoga 1675. proglasio papa Klement X, a svetima 29. lipnja 1867. papa Pio IX.