Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blažena María Romero Meneses - 7. srpanj

Blažena María Romero Meneses

Blažena María Romero Meneses, nikaragvanska i kostarikanska redovnica salezijanka, rođena je 13. siječnja 1902. u nikaragvanskom gradu Granadi (zapadna Nikaragva) kao jedno od osmero djece u imućnoj obitelji ministra u nikaragvanskoj vladi Félixa Romera Arane i njegove supruge Ane Meneses Blandón. Kao djevojčica iskazala je sklonost prema umjetnosti i glazbi pa su je roditelji upisali na satove glasovira, violine i crtanja. Školovala se u salezijanskoj školi, a 1914. oboljela je od reumatske groznice. Šest mjeseci bila je teško bolesna i nepokretna, s oštećenim srcem do kraja života. Svoj brzi oporavak pripisala je usrdnim molitvama Mariji, Pomoćnici kršćana, čiju je viziju tada doživjela. Odlučila je 8. prosinca 1915. postati salezijanskom redovnicom. Družbi velikog don Bosca, Kćerima Marije Pomoćnice kršćana, pristupila je godine 1920. Razdoblje novicijata provela je u Salvadoru, a redovnički habit obukla 16. siječnja 1921. Vratila se u Nikaragvu i od 24. svibnja 1924. djelovala je kao profesorica glazbe na Kolegiju Marije Pomoćnice u svojem rodnom gradu Granadi. Vječne zavjete položila je 6. siječnja 1929. Premještena je 1931. u San José, glavni grad Kostarike. Tamo je od 1933. djelovala kao zborovođa, učiteljica glazbe i umjetnosti te podučavala vjeroučitelje. Svesrdno je dugi niz godina vodila brigu o kršćanskom odgoju kostarikanskih djevojaka, žena i majki. Naročitu pažnju posvećivala je nevoljnicima, posebno nezbrinutim, zanemarenim i socijalno ugroženim djevojkama. Maríjinim nastojanjima pridružile su se mnoge njezine učenice iz imućnih obitelji.

U Kostariki je Sor María izgradila brojne domove i ustanove za pomoć siromasima. Znala je na poseban način potaknuti imućne građane na pomaganje siromašnima. U središtu San Joséa potaknula je izgradnju crkve svoje voljene zaštitnice Marije, Pomoćnice kršćana. Od 1945. otvarala je rekreacijske domove, a od 1953. centre za distribuciju hrane. Otvorila je 1961. školu za siromašne djevojke, a 1966. kliniku s liječnicima dragovoljcima. Organizirala je 1973. igradnju sedam domova, temelj naselja Centro San José, gdje su siromašne obitelji mogle pronaći dostojan dom. Sor María Romero Meneses bila je izvrsna učiteljica, organizatorica i upraviteljica, s izuzetnim darom za približavanje Kristovog milosrđa svakom pojedincu, ali i za postizanje socijalnog napretka u životu njezine nevoljne braće i sestara. Na temelju svojih mističnih iskustava napisala je „Duhovne zapise“ („Escritos Espirituales“), objavljene u više svezaka. Prozvana „ženskim Boscom“ i „socijalnom apostolicom Kostarike“, proglašena je počasnom građankom Kostarike. Preminula je 7. srpnja 1977. od srčanog udara u salezijanskom domu u ljetovalištu Las Penitas (departamento León, sjeverozapadna Nikaragva) kamo je upućena na odmor i oporavak. Maríjini posmrtni ostaci prevezeni su u njezin voljeni San José, gdje je pokopana u salezijanskoj kapeli, danas Mauzoleju sestre Maríje Romero. Njezin grob posjećuju brojni hodočasnici. Blaženom ju je proglasio 14. travnja 2002. papa Ivan Pavao II. kao drugu blaženicu iz Srednje Amerike. Prva je gvatemalska redovnica María de la Encarnación del Sagrado Corazón de Jesús (María Vicenta Rosal Vásquez, 1820-1886), proglašena blaženom 1997.