Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Giustino de Jacobis - 31. srpanj

Sveti Giustino de Jacobis

Sveti Giustino (Justin) de Jacobis, talijanski redovnik lazarist, misionar, etiopski biskup, apostol Abesinije, „otac etiopske Crkve“, rođen je 9. listopada 1800. u San Feleu (provincija Potenza, Basilicata), kao Giustino Sebastiano Pasquale de Jacobis, sedmo od četrnaestero djece Giovannija Battiste de Jacobisa i Marije Giuseppine Muccia. U redove lazarista ušao je 17. listopada 1818, redovničke zavjete položio 1820, a za svećenika je zaređen 12. lipnja 1824. u Brindisiju (Apulija). Neko vrijeme djelovao je kao pučki misionar u pokrajini Apuliji (gradovi Oria i Monopoli) i Napulju, gdje je 1836. harala kolera. Bio je i provincijal, najprije u Lecceu (Apulija), a potom i u Napulju. Uputio se 24. svibnja 1839. kao misionar u Etiopiju, gdje je neumorno radio dvadeset godina, na području gdje su živjeli pogani, muslimani i koptski kršćani. Glavno područje njegovog djelovanja bila je regija Tigre, na sjeveru Etiopije. Imenovan je apostolskim prefektom i smjestio se najprije u gradu Adwi (sjeverna Etiopija). Smatra se osnivačem nadbiskupije Addis Abeba. Naročita mu je briga bio odgoj domaćega klera. Bio je uvijek odjeven kao domorodac, naučio domorodačke jezike i zavolio etiopsku kulturu. Ubrzo se zbližio s domaćim pukom i mjesnim svećenicima. Zavolio ih je, a najviše su mu srcu prirasla udaljena, siromašna sela. Govorio je: „Tko sam ja? Običan kršćanin koji voli etiopske kršćane više nego vlastitu braću, više nego svoju majku.“ Kao putujući misionar uvijek je imao svoj pastirski štap za hodanje. Spavao je u špiljama, živio s pastirima i njihovim stadima. Sam je skupljao drva za vatru, brinuo se za bolesnike, cijele noći provodio u molitvi. S jednakim je žarom slavio katoličke i koptske blagdane. Bio je ipak trn u oku nekim predstavnicima etiopske pravoslavne crkve koji su od etiopskog cara Téwodrosa II. tražili da oca Giustina protjera iz zemlje. Njihov patrijarh, najžešći de Jacobisov neprijatelj, Abuna Salama III, pisao je caru: „Protjeraj Abuna Jacoba, no nemoj ga ubiti. On je svetac i nitko bolje od njega ne održava Gospodinov zakon.“

Biskup Giustino de Jacobis bio je proganjan i zatvaran, djelovao u tajnosti, trpio glad i žeđ, vodio brigu o obraćenicima. Hrabro je podnosio progonstva, a 1847. potajno je zaređen za biskupa i imenovan apostolskim vikarom za Etiopiju. Udario je temelje katoličke Crkve u Etiopiji i Eritreji, do 1853. zaredio dvadesetak svećenika, obratio više od 12 tisuća ljudi, otvorio brojne misije i pokretna sjemeništa u pokrajinama Agame i Akkele Guzay. Posljednjih godina djelovao je u svojevrsnom pustinjskom progonstvu, kao misionar na području Halayja, u južnoj Eritreji, uz Crveno more. Preminuo je na današnji dan, 31. srpnja 1860, u Zuli (središnja Eritreja), naslonjen glavom na tvrdi kamen, okružen malim brojem najvjernijih učenika. Tri dana kasnije pokopan je u eritrejskom selu Hebu, gdje i danas počiva u tamošnjoj crkvi. Njegov grob posjećuju i kršćani i muslimani. Kardinal Guglielmo Massaia, kapucin, koji ga je zaredio za biskupa, tada je napisao: „I tako je umro utemeljitelj etiopske misije, neumorni apostol istočne Afrike, učitelj misionara, uzor hrabrosti i odricanja, bez kojeg se u svetoj službi medu onim narodima ne može izdržati.“ Blaženim ga je proglasio 25. srpnja 1939. papa Pio XII, a svetim 26. listopada 1975. papa Pavao VI. Svetog Giustina de Jacobisa naročito slave u njegovom rodnom San Feleu, gdje se danas održava velika svečanost u njegovu čast.