Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Antun Marija Zaccaria - 5. srpanj

Sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Antun Marija (Antonio Maria) Zaccaria, talijanski svećenik, liječnik, utemeljitelj barnabita, rođen je u prosincu 1502, u Cremoni (Lombardija), u uglednoj plemićkoj obitelji, kao sin Lazzara Zaccarije i Antoniette Pescaroli. Rano je ostao bez oca, a majka, mlada udovica, odgajala ga je u pobožnosti i ljubavi. Upisao se 1520. na studij medicine na glasovitom sveučilištu u Padovi i 1524. diplomirao. Vratio se u svoju rodnu Cremonu i počeo raditi kao liječnik siromaha. Pod vodstvom dominikanca fra Marcella posvetio se apostolskom radu i u crkvici svetog Vitalea kraj palače Zaccaria držao vjeronauk za puk. Nakon smrti fra Marcella njegov novi duhovni vođa, fra Giovanni Battista Carioni da Crema, usmjerio ga je prema svećeničkom zvanju. Za svećenika je zaređen 20. veljače 1529, a za vrijeme svoje mlade mise vidio je anđele kako se klanjaju Gospodinu, nazočnom u euharistiji. Takvih viđenja bilo je i kasnije u njegovom životu, prožetom apostolskom i pastoralnom revnošću. Utemeljio je skupine katoličkih laika, koji su se posvetili obnovi vjerskog života u gradu. Potom je postao kapelan grofice Ludovice Torelli u Guastalli (provincija Reggio Emilia), s kojom je 1530. preselio u metropolu Lombardije, Milano. U Milanu je postao član bratovštine Oratorija vječne mudrosti i toj zajednici vratio prvotni žar.

Utemeljio je 1532. Kongregaciju regularnih klerika svetog Pavla (Chierici regolari di San Paolo), koju je 1533. potvrdio papa Klement VII. Osnivanjem nove družbe htio je pridonijeti evangelizaciji naroda i odgoju mladeži. Potaknuo je 1535. groficu Ludovicu Torelli na osnivanje ženskog ogranka svoje družbe, Anđeoskih sestara svetog Pavla (Suore angeliche di San Paolo), „anđelika“, koje se posvetile obraćenju i podučavanju ženske mladeži. „Anđelike“ su bile prve redovnice u povijesti Crkve koje nisu bile vezane uz strogu klauzuru pa su se mogle posvetiti izravnom apostolatu. Osnovao je i treću, laičku skupinu, Bračne parove svetog Pavla (Maritati di San Paolo). Pripadnici družbe regularnih klerika svetog Pavla uselili su 1538. u samostan svetog Barnabe u Milanu pa su prozvani barnabiti. Antonio Maria, njihov poglavar i duhovni vođa, poslao je svoje barnabite i „anđelike“ na milanske ulice, na kojima su propovijedali i činili drastične pokore te tako utjecali na uspavane i otvrdnule savjesti. Mnogi su se ljudi tada obraćali, ali dio svećenstva nije odobravao takav način evangelizacije pa su protiv velečasnog Zaccarije podignute mnoge tužbe. Protiv njega su vođena i dva procesa, 1534. i 1537, ali ga je crkveni sud u oba slučaja proglasio nedužnim. Mogao je tada još više pojačati svoj apostolski rad. Dopušteno mu je da se četrdesetsatno klanjaje Presvetom sakramentu može proširiti na sve vjernike, a ta je praksa produbila štovanje euharistije. Uveo je i običaj da svakog petka u 3 sata poslijepodne zvone zvona na uspomenu Kristove smrti. Glasoviti propovjednik, održavao je neprestano pučke misije i uveo često primanje svete pričesti. Odrekao se poglavarskog položaja u svojoj družbi kako bi se potpuno mogao posvetiti apostolskom djelovanju. U životu je imao tri ideala: euharistiju, Raspetoga i svetog Pavla. Pošao je 1539. na miriteljsku misiju u Guastallu, kako bi ublažio tešku papinsku kaznu nad tim gradom. Izmoren putovanjem i napornom misijom, tjelesno je posve klonuo. Antonio Maria Zaccaria zamolio je tada da ga prenesu u njegovu rodnu Cremonu, gdje je u nazočnosti svoje majke i najbližih suradnika preminuo na današnji dan, 5. srpnja 1539. Prema predaji, tada mu se ukazao njegov omiljeni zaštitnik, sveti Pavao. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Barnabe u Milanu, a njegovi barnabiti nazivaju ga zbog njegove izvanredne čistoće „anđeoskim ocem“. Ostavio je za sobom 12 pisama, 6 govora i konstitucije. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 3. siječnja 1890, a svetim 27. svibnja 1897. Zaštitnik je barnabita i liječnika te mnogih naselja, župa, crkava i kapela. Njegovi sljedbenici i sljedbenice, barnabiti i „anđelike“, djeluju i danas diljem svijeta, (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika).