Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Antonio Lucci - 25. srpanj

Blaženi Antonio Lucci

Blaženi Antonio Lucci, talijanski franjevac konventualac, svećenik i biskup, rođen je 2. kolovoza 1682. u Agnoneu (provincija Isernia, Molise, južna Italija) kao Angelo Nicola Lucci, sin postolara i kotlara Francesca Luccija i Angele Paolantonio. Odrastao je u pobožnoj obitelji i od malih nogu za svoju zaštitnicu izabrao Kraljicu svete Krunice. Pridružio se franjevcima konventualcima, položio 1698. svečane zavjete i uzeo redovničko ime Antonio. Studirao je retoriku, logiku i filozofiju na franjevačkim učilištima u talijanskim gradovima Venafru (Molise), Alvitu (Lazio) i Aversi (Campania), a teologiju u Agnoneu (doktorirao je 1709). Kasnije je izjavio da su mu studij i redovnička disciplina pomogli da obutda svoju nemirnu narav. Za svećenika je zaređen 19. rujna 1705. u Assisiju (provinicia Peruggia, Umbrija). Glasoviti teolog, bibličar, profesor i propovjednik, djelovao je kao kao profesor na franjevačkim učilištima u Ravellu (1709-1712) i Napulju (1713-1718), te kao gvardijan napuljskog samostana, a 1718. postao je i provincijal svojeg reda. Bio je od 1719. do 1729. profesor na papinskom sveučilištu svetog Bonaventure u Rimu. Pisao je teološka, filozofska i povijesna djela. Na zahtjev pape Benedikta XIII. postao je 1725. teološkim savjetnikom Svete Stolice i pisao protiv jansenizma.

Protiv svoje volje imenovan je 7. veljače 1729. biskupom Bovina (provincija Foggia, Apulija) u južnoj Italiji, a posvećen je 13. veljače 1729. u rimskoj bazilici svetog Petra. Na tom biskupskom položaju proveo je posljednje 23 godine života. Bio je poznat po svojem milosrđu, brizi za siromahe, otvaranju škola i vjeronaučnih tečajeva za mladež i sirotinju. Neumorno je putovao svojom biskupijom, obnavljao crkve, bodrio svećenike da ustraju u pobožnom životu i posjećivao pustinjake, kako bi se uvjerio da žive u skladu s naukom Crkve. Njegovim reformama protivili su se mjesni velikaši i bogataši koji su željeli upravljati crkvenim službama, imenovanjima i crkvenom imovinom. Biskup Antonio suprotstavljao im se na svakom koraku braneći siromahe, nevoljnike i prava Crkve te je ignorirao njihove zahtjeve kojima su tražili položaje za svoje prijatelje i sljedbenike. Obnovio je katedralu u Bovinu i podržavao tradicionalne pučke pobožnosti. Napisao je „Teološki priručnik“ koji je godinama služio kao standardni udžbenik, a 1740. objavio knjigu o svecima i blaženicima iz redova franjevaca konventualaca. Njegov redovnički subrat, školski kolega, suradnik i bliski prijatelj bio je sveti Francesco Antonio Fasani (1681-1742), o kojem pišemo u prilogu od 27. studenoga. Sveti Alfonz Liguori pisao je o biskupu Lucciju kao svecu, a papa Bendeikt XIII. izjavio je prigodom njegovog imenovanja za biskupa Bovina: „Izabrao sam za biskupa Bovina eminentnog teologa i velikog sveca.“ Biskup Antonio Lucci preminuo je 25. srpnja 1752. u Bovinu i pokopan u tamošnjoj katedrali. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 18. lipnja 1989.