SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ćiril i Metodije

Sveti Ćiril i Metodije

Današnji sveti zaštitnici su braća Ćiril i Metodije, „solunska braća“, slavenski apostoli i utemeljitelji slavenske pismenosti. Rođeni su u Solunu kao sinovi visokog bizantskog vojnog zapovjednika, Metodije oko 815, a Ćiril (pravim imenom Konstantin) 826. ili 827. Roditelji su im bili Grci. Metodije, pravno i vojnički obrazovan, upravitelj jedne slavenske pokrajine, povukao se 856. u samostan u Bitiniji (Mala Azija), a Konstantin, slabašna zdravlja, završio je visoke nauke (filozofiju i teologiju) u Carigradu, zaredio se za svećenika i postao knjižničarem crkve svete Sofije u Carigradu i profesorom filozofije (dobio je i nadimak „Konstantin filozof“). Car Mihajlo III. poslao je 860. braću u misiju tursko-tatarskim Hazarima na Crno more i to su poslanje uspješno obavili. U to vrijeme, 862, došli su u Carigrad poslanici moravskog kneza Rastislava s molbom da car Mihajlo u Moravsku pošalje propovjednike koji će vjeru tumačiti na slavenskom jeziku, jer su već došli učitelji iz Njemačke i Italije, a nitko ih ne razumije. U okolici Soluna živjelo je mnogo slavenskog življa pa su braća dobro poznavala njihov jezik.

Tako je bizantski car 863. poslao Konstantina i Metodija u prostranu Moravsku, potom u Panoniju. Konstantin je tada za nepismene Slavene sastavio posebno pismo, kasnije nazvano glagoljicom, uredio književni jezik i prevodio Sveto pismo Novog Zavjeta. Služio je misu na slavenskom jeziku pa su ga njemački svećenici tužili papi. Papa Hadrijan II. primio je 868. braću na razgovor, odborio im nauk i slavensko bogoslužje, a Metodija zaredio za svećenika. U međuvremenu se boležljivi Konstantin zamonašio (uzeo je ime Ćiril) i umro 14. veljače 869. u Rimu (grob mu se nalazi u bazilici svetog Klementa). Metodije se vratio u Moravsku i Srijem, no ljubomorni Nijemci ponovo su ga tužili papi. Opet je Metodije morao poći u Rim da opravda svoje pravovjerje. Ovaj put se u Moravsku vratio s titulom panonskog nadbiskupa. Dovršio je prijevod Svetog pisma, preveo živote svetaca i zbirku crkvenih zakona. Sastavio je važnije liturgijske tekstove, zakonski zbornik „Nomokanon“ te knjigu homilija i pasije „Otočanske knjige“. Preminuo je 6. travnja 885. u Moravskoj i nije sigurno gdje mu je grob. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Ćirila i Metoda 1980. suzaštitnicima Europe, zajedno sa svetim Benediktom. Zaštitnici su Europe, ekumenizma, crkvenog jedinstva, Češke, Slovačke, Moravske, Bugarske, Makedonije te mnogih biskupija, naselja, ustanova, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-grkokatolička konkatedrala, Hrvatska franjevačka provincija, Stari Grad kod Sošica u Žumberku, Vinkovci, Osijek, Dinjevac kod Pitomače, Bulinac kod Nove Rače, Zlatar, Rijeka-Sušak, Sunger kod Mrkoplja, Mali Prolog kod Pojezerja, Sarajevo-Stari Grad, Tomislavgrad-samostan, Grebci kod Trebinja, Hrvatska katolička misija-Pariz).

Slika: Sveti Ćiril i Metodije

Slika: Sveti Ćiril i Metodije-grkokatolička župna crkva u Zagrebu

Slika: Sveti Ćiril i Metodije-župna crkva u Osijeku

Svetac dana - Sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Antun Marija (Antonio Maria) Zaccaria, talijanski svećenik, liječnik, utemeljitelj barnabita, rođen je u prosincu 1502, u Cremoni (Lombardija), u uglednoj plemićkoj obitelji, kao sin Lazzara Zaccarije i Antoniette Pescaroli. Rano je ostao bez oca, a majka, mlada udovica, odgajala ga je u pobožnosti i ljubavi. Upisao se 1520. na studij medicine na glasovitom sveučilištu u Padovi i 1524. diplomirao. Vratio se u svoju rodnu Cremonu i počeo raditi kao liječnik siromaha. Pod vodstvom dominikanca fra Marcella posvetio se apostolskom radu i u crkvici svetog Vitalea kraj palače Zaccaria držao vjeronauk za puk. Nakon smrti fra Marcella njegov novi duhovni vođa, fra Giovanni Battista Carioni da Crema, usmjerio ga je prema svećeničkom zvanju. Za svećenika je zaređen 20. veljače 1529, a za vrijeme svoje mlade mise vidio je anđele kako se klanjaju Gospodinu, nazočnom u euharistiji. Takvih viđenja bilo je i kasnije u njegovom životu, prožetom apostolskom i pastoralnom revnošću. Utemeljio je skupine katoličkih laika, koji su se posvetili obnovi vjerskog života u gradu. Potom je postao kapelan grofice Ludovice Torelli u Guastalli (provincija Reggio Emilia), s kojom je 1530. preselio u metropolu Lombardije, Milano. U Milanu je postao član bratovštine Oratorija vječne mudrosti i toj zajednici vratio prvotni žar.

Utemeljio je 1532. Kongregaciju regularnih klerika svetog Pavla (Chierici regolari di San Paolo), koju je 1533. potvrdio papa Klement VII. Osnivanjem nove družbe htio je pridonijeti evangelizaciji naroda i odgoju mladeži. Potaknuo je 1535. groficu Ludovicu Torelli na osnivanje ženskog ogranka svoje družbe, Anđeoskih sestara svetog Pavla (Suore angeliche di San Paolo), „anđelika“, koje se posvetile obraćenju i podučavanju ženske mladeži. „Anđelike“ su bile prve redovnice u povijesti Crkve koje nisu bile vezane uz strogu klauzuru pa su se mogle posvetiti izravnom apostolatu. Osnovao je i treću, laičku skupinu, Bračne parove svetog Pavla (Maritati di San Paolo). Pripadnici družbe regularnih klerika svetog Pavla uselili su 1538. u samostan svetog Barnabe u Milanu pa su prozvani barnabiti. Antonio Maria, njihov poglavar i duhovni vođa, poslao je svoje barnabite i „anđelike“ na milanske ulice, na kojima su propovijedali i činili drastične pokore te tako utjecali na uspavane i otvrdnule savjesti. Mnogi su se ljudi tada obraćali, ali dio svećenstva nije odobravao takav način evangelizacije pa su protiv velečasnog Zaccarije podignute mnoge tužbe. Protiv njega su vođena i dva procesa, 1534. i 1537, ali ga je crkveni sud u oba slučaja proglasio nedužnim. Mogao je tada još više pojačati svoj apostolski rad. Dopušteno mu je da se četrdesetsatno klanjaje Presvetom sakramentu može proširiti na sve vjernike, a ta je praksa produbila štovanje euharistije. Uveo je i običaj da svakog petka u 3 sata poslijepodne zvone zvona na uspomenu Kristove smrti. Glasoviti propovjednik, održavao je neprestano pučke misije i uveo često primanje svete pričesti. Odrekao se poglavarskog položaja u svojoj družbi kako bi se potpuno mogao posvetiti apostolskom djelovanju. U životu je imao tri ideala: euharistiju, Raspetoga i svetog Pavla. Pošao je 1539. na miriteljsku misiju u Guastallu, kako bi ublažio tešku papinsku kaznu nad tim gradom. Izmoren putovanjem i napornom misijom, tjelesno je posve klonuo. Antonio Maria Zaccaria zamolio je tada da ga prenesu u njegovu rodnu Cremonu, gdje je u nazočnosti svoje majke i najbližih suradnika preminuo na današnji dan, 5. srpnja 1539. Prema predaji, tada mu se ukazao njegov omiljeni zaštitnik, sveti Pavao. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Barnabe u Milanu, a njegovi barnabiti nazivaju ga zbog njegove izvanredne čistoće „anđeoskim ocem“. Ostavio je za sobom 12 pisama, 6 govora i konstitucije. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 3. siječnja 1890, a svetim 27. svibnja 1897. Zaštitnik je barnabita i liječnika te mnogih naselja, župa, crkava i kapela. Njegovi sljedbenici i sljedbenice, barnabiti i „anđelike“, djeluju i danas diljem svijeta, (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika).

Slika: Sveti Antun Marija Zaccaria

Svetac dana - Blaženi laoski mučenici

Blaženi laoski mučenici

Blaženi laoski mučenici, njih sedamnaestorica, dali su svoj život za Krista Gospodina u Laosu, zemlji u jugoistočnoj Aziji. Među njima je bilo katoličkih svećenika i laika, a umoreni su u Laosu između 1954. i 1970, u razdoblju protukršćanskog progona od strane laoskog prokomunističkog pokreta Pathet Lao. Njihove beatifikacija bila je plod dva paralelna postupka. Jedan postupak istraživao je život i djelo Marija Borzage, talijanskog misionara družbe Oblata Marije Bezgrešne i njegovog suradnika Paula Thoja Xyooja, laoskog vjeroučitelja. Predmet drugog postupka bio je život i djelo desetorice francuskih misionara, jednog laoskog svećenika i četvorice laoskih laika. Na kraju su ti postupci objedinjeni. Papa Benedikt XVI. odobrio je 2015. beatifikaciju sedamnaestorice laoskih mučenika, a svečani čin njihovog proglašenja blaženima održan je 11. prosinca 2016. u katedrali u Vientianeu, glavnom Laosa. Obred beatifikacije predvodio je filipinski kardinal Orlando Quevedo, nadbiskup Cotabata, pripadnik Družbe Oblata Marije Bezgrešne. Blaženi laoski mučenici zaštitnici su misionara i progonjenih kršćana.

Blaženi Mario Borzaga rođen je 27. kolovoza 1932. u Trentu kao treće od četvero djece. Ušao je 1943. u družbu misionara Oblata Marije Bezgrešne, a za svećenika je zaređen 24. veljače 1957. Odučio se pridružiti misijama u Laosu kojima je upravljao njegov red. Najprije je naučio jezik i upoznao se s mjesnim običajima i kulturom. Djelovao je 1958. u malim selima, a zatim se uputio u sjeverne krajeve, za koje je bio nadležan apostolski vikarijat u Luang Prabangu, gradu u središtu sjevernog Laosa. Tamo je počeo naviještati evanđelje, a pridružio mu se laoski laik, vjeroučitelj Paul Thoj Xyooj. Paul je rođen 1941. u selu Kiu Katiamu (provincija Luang Prabang). Njih dvojica su krajem travnja 1960. na poziv žitelja sela Pha Xoua pješice krenuli prema tom području, udaljenom tri dana. Upali su u zasjedu komunističkih gerilaca. Ubijeni su 25. travnja 1960. u Paulovom rodnom selu, Kiu Katiamu. Kasnije se doznalo da su napadači ocu Borzagi ponudili da kao stranac može otići, ali on im je odgovorio: „Ako ubijete Paula, onda ubijte i mene. Ako on umre i ja ću umrijeti“. Njegovo tijelo bačeno je zajedno s tijelom njegovog laoskog prijatelja Paula u neku jamu i nikada nije pronađeno. Mario Borzaga pisao je dnevnik o svojim doživljajima, kasnije objavljen pod naslovom „Biti sretan čovjek“.

Drugu skupinu laoskih mučenika, njih petnaest, poznatu pod imenom Joseph Thąo Tiěn i 14 drugova, čine jedan laoski svećenik, desetorica francuskih svećenika misionara iz Društva inozemnih misija u Parizu i Družbe Oblata Marije Bezgrešne te četvorica laoskih laika. Njih su pripadnici komunističkog pokreta Pathet Lao umorili u razdoblju od 1954. do 1970. Prvi su među njima mučeništvo podnijeli francuski misionar Jean-Baptiste Malo i laoski svećenik Joseph Thąo Tiěn. U vrijeme uskrsnog razdoblja godine 1953, gerilci su napali područje Xam Neua, glavnog grada provincije Houaphanh (sjeveroistočni Laos). Mnogi misionari su pobjegli, ali domaći svećenik Joseph Thąo Tiěn (rođen 5. prosinca 1918. u provinciji Houaphanh, zaređen 1949. u vijetnamskom gradu Hanoiu), odlučio je ostati među svojim vjernicima: „Ostat ću s mojim narodom. Spreman sam položiti život za moju laosku braću i sestre“. Odveli su ga u zarobljenički logor Talang, a on je usput tješio uplakane vjernike: „Ne tugujte, ja ću se vratiti. Brinite se za napredak vašeg sela“. Velečasni Joseph osuđen je na smrt i umoren 2. lipnja 1954. jer se nije htio odreći svojeg svećeničkog poziva. Na drugoj strani Laosa francuski misionar Jean-Baptiste Malo, član Društva inozemnih misija u Parizu, koji je djelovao u Kini, uhićen je sa četvoricom suradnika i umro 28. ožujka 1954. od iscrpljenosti na putu prema zarobljeničkom logoru. Neki od ostalih laoskih mučenika bili su umoreni, a neki su umrli u zatvorima. Petnaestorica laoskih mučenika (redoslijedom prema datumima njihove smrti): Jean-Baptiste Malo (2. lipnja 1889-28. ožujka 1954), svećenik Društva inozemnih misija u Parizu, Joseph Thąo Tiěn (5. prosinca 1918-2. lipnja 1954), laoski biskupijski svećenik, René Dubroux (28. studenoga 1914-19. prosinca 1959), svećenik Društva inozemnih misija u Parizu, Louis Leroy (8. listopada 1923-18. travnja 1961), svećenik Družbe Oblata Marije Bezgrešne, Michel Coquelet (18. kolovoza 1931-20. travnja 1961), svećenik Družbe Oblata Marije Bezgrešne, Noël Tenaud (11. studenoga 1904-27. travnja 1961), svećenik Društva inozemnih misija u Parizu, Joseph Outhay Phongphumi (1933-27. travnja 1961), laoski laik vjeroučitelj, Vincent l'Hénoret (12. ožujka 1921-11. svibnja 1961), svećenik Družbe Oblata Marije Bezgrešne, Marcel Denis (8. srpnja 1919- 31. srpnja 1961), svećenik Društva inozemnih misija u Parizu, Jean Wauthier (22. ožujka 1926-16. prosinca 1967), svećenik Družbe Oblata Marije Bezgrešne, Lucien Galan (9. prosinca 1921-12. svibnja 1968), svećenik Društva inozemnih misija u Parizu, Thomas Khampheuane Inthirath (svibanj 1952-12. svibnja 1968), laoski laik, Joseph Boissel (20. prosinca 1909-5. srpnja 1969), svećenik Družbe Oblata Marije Bezgrešne, Luc Sy Manokoune (1938-7. ožujka 1970), laoski laik, otac obitelji, vjeroučitelj, Maisam Pho Inpèng (1934-7. ožujka 1970), laoski laik, otac obitelji, vjeroučitelj.