SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Jakov stariji

Sveti Jakov stariji

Sveti Jakov stariji, ribar, apostol, sin Zebedejev i Salomin, brat Ivana evanđelista, rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Zajedno s bratom Ivanom na apostolsko djelovanje pozvao ga je godine 28. sam Krist Gospodin. Sveti Matej u svom evanđelju piše: "Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim" (Mt 4,21-22). Zajedno s Petrom i Ivanom pripadao je najužem krugu Isusovih sljedbenika. Bio je s njima nazočan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru i njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Iz evanđelja znamo da je bio vatrene, nagle naravi. Kad Samarijanci nisu htjeli primiti Isusa, Jakov i Ivan su mu rekli: "Hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi? Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk 9,54-56). Iz Djela apostolskih saznajemo da ga je 44. u Judeji mačem pogubio kralj Herod Agripa. Kad je vojnik koji je uhitio Jakova vidio kako hrabro prima smrtnu osudu, zamolio ga je za oproštenje i postao kršćaninom. Apostol ga je poljubio i rekao: "Mir s tobom!" Obojici je odrubljena glava. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sveti Ivan Zlatousti kaže o njemu: "Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen."
Njegovo tijelo kasnije je preneseno u Compostelu (Galicija, Španjolska), a grob mu je u srednjem vijeku postao uz Rim i Jeruzalem najsvetije hodočasničko mjesto (Santiago de Compostela). Zazivaju ga kod artritisa, reumatskih bolesti, a zaštitnik je Španjolske, Čilea, Gvatemale, Nikaragve, hodočasnika, putnika, vitezova, vojnika, ljekarnika, kovača, kožara, krznara, ratara, voćara, težaka, konjanika, jahača, veterinara i reumatičara te mnogih krajeva, gradova, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Medvednica, Gunja, Ilača kod Tovarnika, Osijek-kapucinski samostan, Gorjani, Klakar, Jakopovec kod Jalžabeta, Prelog, Ogulin, gospićko-senjska biskupija, Bilaj kod Gospića, Opatija, Jadranovo kod Crikvenice, Kornić na Krku, Sveti Jakov na Lošinju, Brdo kod Buja, Vodnjan, Barban, Medulin, Premuda, Soline na Dugom otoku, Vrpolje kod Knina, Šibenik-katedrala, Marina, Trogir-Čiovo, Cista Velika, Dicmo Donje, Pitve kod Jelse na Hvaru, Dubrovnik, Međugorje kod Čitluka, Plavna kod Bača).

Sretan imendan želimo našim dragim Jakovima!

Slika: Sveti Jakov stariji

Slika: Sveti Jakov Stariji-crkva u Osijeku

Slika: Sveti Jakov Stariji-katedrala u Šibeniku

Svetac dana - Blaženi Toma Kempenac

Blaženi Toma Kempenac

Blaženi Toma Kempenac (latinski Thomas à Kempis, njemački Thomas von Kempen), augustinac, njemački duhovni pisac i mistik, rodio se 1380. u Kempenu kraj Kölna (okrug Viersen, Nordrhein-Westfalen), kao Thomas Hemerken, sin kovača Johanna i učiteljice Gertrud Kuyt. U rodnom Kempenu polazio je latinsku školu, a 1392. slijedio starijeg brata Johannesa u nizozemski grad Deventer (provinicija Overijssel, biskupija Utrecht), gdje je pohađao gradsku školu. Bio je član zajednice Braće zajedničkoga života, a 1399. stupio je u augustinski samostan svete Agneze u Sint Agnietenbergu kraj Zwollea (provincija Overijssel, Nizozemska), u kojem je njegov brat izabran za priora. U augustinski red stupio je tek 1406, a za svećenika je zaređen 1413. U tom samostanu Thomas je boravio 72 godine, sve do svoje smrti. Bio je pored ostalog učitelj novaka, prior i zamjenik priora. Učenik Gerarda Grootea (1340-1384), bio je jedan od najutjecajnijih zagovaratelja pokreta devotio moderna, crkvenog duhovnog pokreta u XIV. i XV. stoljeću. Taj je pokret nastao u Nizozemskoj i proširio se po Belgiji i sjevernoj Njemačkoj. Naglašava »unutarnju pobožnost«, preziranje svijeta i nasljedovanje Krista u muci i poniznosti.

Među mnogobrojnim spisima toga pokreta ističe se djelo Nasljeduj Krista (De imitatione Christi) Tome Kempenskog, objavljeno 1472, od XV. stoljeća najčitanije i najutjecajnije duhovno štivo u Europi. To je djelo objavljeno u više od 4000 izdanja i prijevoda. Prvi ga je na hrvatski 1500. preveo Marko Marulić, a nakon njega isusovci Antanazije Jurjević (1629) i Bartol Kašić (oko 1641), pavlin Ivan Krištolovec (1719) te mnogi drugi. Tomi Kempencu pripisuje se uzrečica „U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu uz knjigu“, što je citirao talijanski romanopisac Umberto Eco na prvim stranicama svojeg romana „Ime ruže“. Toma je bio veliki zagovornik duhovnih vježbi, a bavio se pisanjem teoloških djela i prepisivanjem svetih knjiga. Ostavio je za sobom mnoge životopise, kronike, propovijedi i molitve. Smatra se da je „Bibliju“ prepisao barem četiri puta. Preminuo je na današnji dan, 25. srpnja 1471, u Sint Agnietenbergu. Njegove relikvije čuvaju se u bazilici Naše drage Gospe u središtu nizozemskog grada Zwollea. U Crkvi je više puta pokrenut postupak njegove beatifikacije, ali nije završen. Ime Tome Kempenca nalazi se ipak otisnuto u mnogim katoličkim kalendarima, a vjernici diljem svijeta štuju ga kao blaženika. Tomin spomendan naročito se slavi u njegovom rodnom Kempenu, čiji je zaštitnik.

Slika: Blaženi Toma Kempenac

Svetac dana - Blaženi Antonio Lucci

Blaženi Antonio Lucci

Blaženi Antonio Lucci, talijanski franjevac konventualac, svećenik i biskup, rođen je 2. kolovoza 1682. u Agnoneu (provincija Isernia, Molise, južna Italija) kao Angelo Nicola Lucci, sin postolara i kotlara Francesca Luccija i Angele Paolantonio. Odrastao je u pobožnoj obitelji i od malih nogu za svoju zaštitnicu izabrao Kraljicu svete Krunice. Pridružio se franjevcima konventualcima, položio 1698. svečane zavjete i uzeo redovničko ime Antonio. Studirao je retoriku, logiku i filozofiju na franjevačkim učilištima u talijanskim gradovima Venafru (Molise), Alvitu (Lazio) i Aversi (Campania), a teologiju u Agnoneu (doktorirao je 1709). Kasnije je izjavio da su mu studij i redovnička disciplina pomogli da obutda svoju nemirnu narav. Za svećenika je zaređen 19. rujna 1705. u Assisiju (provinicia Peruggia, Umbrija). Glasoviti teolog, bibličar, profesor i propovjednik, djelovao je kao kao profesor na franjevačkim učilištima u Ravellu (1709-1712) i Napulju (1713-1718), te kao gvardijan napuljskog samostana, a 1718. postao je i provincijal svojeg reda. Bio je od 1719. do 1729. profesor na papinskom sveučilištu svetog Bonaventure u Rimu. Pisao je teološka, filozofska i povijesna djela. Na zahtjev pape Benedikta XIII. postao je 1725. teološkim savjetnikom Svete Stolice i pisao protiv jansenizma.

Protiv svoje volje imenovan je 7. veljače 1729. biskupom Bovina (provincija Foggia, Apulija) u južnoj Italiji, a posvećen je 13. veljače 1729. u rimskoj bazilici svetog Petra. Na tom biskupskom položaju proveo je posljednje 23 godine života. Bio je poznat po svojem milosrđu, brizi za siromahe, otvaranju škola i vjeronaučnih tečajeva za mladež i sirotinju. Neumorno je putovao svojom biskupijom, obnavljao crkve, bodrio svećenike da ustraju u pobožnom životu i posjećivao pustinjake, kako bi se uvjerio da žive u skladu s naukom Crkve. Njegovim reformama protivili su se mjesni velikaši i bogataši koji su željeli upravljati crkvenim službama, imenovanjima i crkvenom imovinom. Biskup Antonio suprotstavljao im se na svakom koraku braneći siromahe, nevoljnike i prava Crkve te je ignorirao njihove zahtjeve kojima su tražili položaje za svoje prijatelje i sljedbenike. Obnovio je katedralu u Bovinu i podržavao tradicionalne pučke pobožnosti. Napisao je „Teološki priručnik“ koji je godinama služio kao standardni udžbenik, a 1740. objavio knjigu o svecima i blaženicima iz redova franjevaca konventualaca. Njegov redovnički subrat, školski kolega, suradnik i bliski prijatelj bio je sveti Francesco Antonio Fasani (1681-1742), o kojem pišemo u prilogu od 27. studenoga. Sveti Alfonz Liguori pisao je o biskupu Lucciju kao svecu, a papa Bendeikt XIII. izjavio je prigodom njegovog imenovanja za biskupa Bovina: „Izabrao sam za biskupa Bovina eminentnog teologa i velikog sveca.“ Biskup Antonio Lucci preminuo je 25. srpnja 1752. u Bovinu i pokopan u tamošnjoj katedrali. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 18. lipnja 1989.