SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Kristina

Sveta Kristina

Danas svoj imendan slave Kristine, a imaju ne jednu već tri svete zaštitnice. U kalendaru naime danas nalazimo čak tri svetice s tim imenom.

Najstarija od njih je Sveta Kristina iz Bolsene. Rodila se u III. stoljeću, vjerojatno u Rimu, u bogatoj poganskoj obitelji Anicii. U mladosti je postala kršćanka, porazbijala poganske kipove u očevoj kući, a zlato i srebro podijelila siromasima. Podvrgnuta je oko 250. strašnim mukama kraj jezera Bolsena (sjeverni Lazio). Otac joj je svezao kamenje oko vrata i bacio je u jezero. Čudesno je preživjela, ali su je potom umorili strijelci cara Dioklecijana. Zaštitnica je strijelaca, brodara i mlinara.

U istom stoljeću živjela je i Sveta Kristina iz Tyrea, kći rimskog namjesnika u tom libanonskom gradu. Majka ju je nagovarala da postane poganskom svećenicom, a kad je odbila, podvrgnuta je grozomornim mukama. Tijekom minulih stoljeća naročito je štovana u Grčkoj.

Sveta Kristina Mirabilis (Izvanredna), koju kao svoju zaštitnicu štuju i naše Mirjane, rodila se 1150. u Brustemu (Sint-Truiden, Belgija). Prosjakinja, glasovita po svojim levitacijama, ekstazama, neosjetljivosti na vatru i smrzavicu, naročito je brinula za duše u čistilištu. Preminula je na današnji dan, 24. srpnja 1224, u samostanu Svete Katarine u Sint-Truidenu. Zaštitnica je mentalnih bolesnika, psihijatara i mlinara. Sretan imendan želimo svim našim Kristinama i Mirjanama!

Slika: Sveta Kristina iz Bolsene

Slika: Sveta Kristina iz Tyrea

Slika: Sveta Kristina Mirabilis

Svetac dana - Sveti Ivan Kasijan

Sveti Ivan Kasijan

Sveti Ivan Kasijan (latinski Johannes Cassianus), svećenik, redovnik, opat i teolog, rođen je oko 360. u Maloj Skitiji, na prostoru današnje Dobrudže, povijesne pokrajine, smještene između donjega toka Dunava, njegovog ušća i Crnoga mora (veći, sjeverni dio Dobrudže pripada Rumunjskoj, a južni Bugarskoj). Bio je potomak ugledne i imućne obitelji pa je stekao izvanrednu naobrazbu i odgoj. Odlično je poznavao latinski i grčki jezik. S prijateljem Germanom uputio se oko 383. na Istok kako bi se upoznao s teorijom i praksom monaškoga života. Živjeli su najprije nekoliko godina u jednom samostanu u Betlehemu, odakle su krenuli u Egipat i boravili u pustinji i divljini, među egipatskim monasima pustinjacima. Prvi put su se u Egiptu zadržali devet godina, a drugi put tri godine. Oko 399. vratili su se u Carigrad, gdje je sveti Ivan Zlatousti zaredio Kasijana za đakona. Kad je Ivan Zlatousti poslan u progonstvo, Kasijan i German uputili su se 405. u Rim, kako bi od pape Inocenta I. zatražili pomoć za nepravedno progonjenog carigradskog patrijarha. Germanu se tada izgubio trag, a Kasijan je u Rimu zaređen za svećenika. Kasijan se zatim uputio u Galiju i oko 415. u Massiliji (Marseilleu) osnovao samostan svetog Viktora. Bio je i poglavar toga samostana. U Marseilleu je osnovao i ženski samostan svetog Spasitelja. Duhovno je vodio svoje monahe i nastojao postići kršćansku savršenost. Napisao je mnoga vrijedna djela na latinskom jeziku i postao jedan od velikih promicatelja redovničkog života na Zapadu. Njegovo remek-djelo je „O samostanskim ustanovama i o lijekovima protiv osam glavnih mana“, napisano oko 420. i objavljeno u 12 knjiga. Prve četiri knjige tog monumentalnog djela osvjetljavaju pravila i organizaciju monaškog života, prema autorovim iskustvima iz Palestine i Egipta te na temelju proučavanja postojeće asketske književnosti. U preostalih osam knjiga Kasijan raspravlja o osam opačina, s kojima se monasi moraju boriti. Na hrvatskom jeziku objavljen je dio te knjige pod nazivom „Ivan Kasijan učitelj nutarnjeg života: Duhovni boj s osam glavnih strasti“ (Verbum, Novena, Split, 2010). Kasijan opisuje osam glavnih strasti: proždrljivost, blud, srebroljublje, gnjev, tuga, duhovna tromost, taština i oholost. Osim što ih opisuje, Kasijan daje i savjete kako se tim strastima treba oduprijeti.

Značajno je i Kasijanovo djelo „Razgovori s ocima“, u 20 knjiga, pisano od 426. do 428, u kojem opisuje svoje razgovore s egipatskim monasima o unutarnjem redovničkom savršenstvu. Kasijan je stoljećima bio primjer učitelja unutarnjeg života. Kod njega je osobito naglašeno „razlikovanje duhova“, sposobnost otkrivanja koja misao i poticaj dolazi od Boga, a koja od zloduha. Zbog toga su ga neki optuživali i za krivovjerje, skretanje prema pelagijanizmu. Vrlina prepoznavanja dobra i zla za Kasijana je čuvarica i voditeljica svih kreposti, a poslužila je kasnije i svetom Ignaciju Loyoli kod pisanja „Pravila za raspoznavanje duhova“. Na molbu kasnijeg pape Leona I. Kasijan je napisao 430. i djelo „O Kristovom utjelovljenju, protiv Nestorija“. Preminuo je 23. srpnja 435. u Marseilleu, a njegove relikvije čuvaju se u tamošnjem samostanu svetog Viktora. Kasijanovim djelima služili su se mnogi duhovni pisci, a preporučali su ih i crkveni velikani, kao sveti Benedikt i sveti Toma Akvinski. Već 470. u djelu „O slavnim muževima“ Genadije Kasijana naziva „sveti Kasijan“, a o njemu kao svecu pisali su i pape Grgur Veliki, Urban V. i Benedikt XIV. Svetog Ivana Kasijana štuju i zapadne i istočne Crkve, a naročito ga slave u njegovom Marseilleu i nadbiskupiji Marseille.

Slika: Sveti Ivan Kasijan

Svetac dana - Sveta Kinga

Sveta Kinga

Sveta Kinga, poznata i kao Kunegunda/Kunigunda, ugarska kraljevna i poljska kneginja, redovnica klarisa, rođena je 5. ožujka 1234. u Ostrogonu (Esztergom, sjeverna Mađarska) kao drugo od desetero djece ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i njegove supruge Marije Laskaris. Rođena je u svetoj, katoličkoj sredini. Njezine sestre su sveta Margareta Ugarska i blažena Jolanda Poljska, a njezine tetke sveta Elizabeta Ugarska i sveta Hedviga Šleska. S pet godina, 1239, Kingu su odveli u Poljsku jer su je obećali ženu poljskom knezu, tada trinaestogodišnjem Bolesławu V. Stidljivom. Nakon Wojnicza (Malopoljsko vojvodstvo), gdje se zaručila s Bolesławom i upoznala njegovu majku Grzymisławu, Kinga je najprije boravila u Sandomierzu (Svetokriško vojvodstvo, jugoistočna Poljska), a potom u Krakovu. Ostvarila je blisku duhovnu vezu sa svojom budućom svekrvom Grzymisławom i zaovom Salomeom, budućom blaženicom. Bile su to teške godine, obilježene tatarskim navalama na Poljsku i Ugarsku. Obitelj je morala na neko vrijeme pobjeći u Ugarsku i Moravsku. Vjenčanje Kinge i Bolesława, sandomierskog i krakovskog kneza, obavljeno je 1248, a mladenci su se zavjetovali na čistoću. Kinga se isticala svojim dobrotvornim djelima, posjećivala siromahe i pomagala gubavcima.

Franjevačka trećoredica, podizala je nove crkve i podupirala redovnike, poticala razvoj glazbe, poljskog jezika i kulture. Kad je Bolesław 1279. preminuo, prodala je sva materijalna dobra i novac podijelika siromasima. Odlučila je postati časna sestra i ušla u samostan klarisa u mjestu Stary Sącz (Malopoljsko vojvodstvo). Zatražila je da ne uživa nikakve posebne povlastice i provela ostatak života u molitvi. Preminula je na današnji dan, 24. srpnja 1292, u Starom Sączu. Blaženim ju je proglasio 11. lipnja 1690. papa Aleksandar VIII, a svetom 16. lipnja 1999. papa Ivan Pavao II. Proglašena je 1695. glavnom zaštitnicom Poljske i Litve. Prema legendi Kinga je svoj zaručnički prsten bacila u rudnik soli na području Maramure?a (sjeverna Transilvanija), a prsten su kasnije pronašli kopači soli u Wieliczki (južna Poljska), koji su svetoj Kingi podigli kip isklesan od soli, visok 101 metar, a u rudniku sagradili kapelu njoj u čast. Zaštitnica je Poljske, Litve, tarnowske biskupije, Starog Sącza, siromaha i kopača soli, a posvećene su joj mnoge crkve, kapele, škole i ulice u Poljskoj i Mađarskoj.