SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Brigita

Sveta Brigita

Današnja sveta zaštitnica, Brigita Švedska ili Birgitta iz Vadstene, kći suca i zemljoposjednika Birgera Perssona, rodila se 1302. ili 1303. u dvorcu Finsta, u švedskoj pokrajini Uppland. Već sa 7 godina doživljavala je vizije muke i raspeća Kristova. Kad joj je bilo deset godina slušala je propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom ostala cijeloga života. Udala se po očevoj volji vrlo mlada za Ulfa Gudmarssona, rodila mu osmero djece, postavši uzornom suprugom i majkom. U braku je provela 28 godina. Imala je sreću da je i njezin muž bio dobar čovjek, po naravi blag i bogobojazan. Brigita je svoju djecu lijepo odgojila. U jednom viđenju rekla joj je Blažena Gospa: "Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!" Ona je tu preporuku savršeno ispunila pa u jednom drevnom spisu čitamo: "Brigita Švedska imala je četvero muške i četvero ženske djece, i sve ih je imala svete." Jedna od njezinih kćeri je sveta Katarina iz Vadstene. Brigita je bila srce i duša brojne obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Na sve je stigla, za sve se brinula, ali je našla vremena i za molitvu i razmatranje Kristove muke. Da se što više suobliči s Kristom patnikom, činila je pokoru, mnogo postila, a osobito strogo u korizmi. Uz to je neprestano brinula za siromašne, bolesne, patnike, posrnule djevojke. Nakon smrti supruga Ulfa Brigita je osnovala 1346. u Vadsteni žensku redovničku zajednicu, Red Presvetog Otkupitelja, čije grane djeluju i danas diljem svijeta. Sve više ulazila je u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Među zavađenim kraljevima obavljala je mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim i za poboljšanje ćudorednoga života biskupa i svećenika. Godinama je živjela u Rimu i vodila brigu o hodočasnicima koji su dolazili u Rim s europskog sjevera. Brinula se za njihov smještaj, a naročito da im svećenici propovijedaju i ispovijedaju na njihovom jeziku.
Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu zemlju. U Jeruzalem je stigla 13. svibnja i nastanila se u franjevačkom svratištu za hodočasnike. U Isusovoj je domovini ostala četiri i pol mjeseca i pohodila mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. U Svetoj zemlji kao majka doživjela je veliku radost i utjehu jer su franjevci samostana na brdu Sionu njezinog sina Birgera posvetili za viteza Svetoga groba. Dvorska dama, prijateljica i savjetnica trojice papa, mnogih svećenika, teologa, kraljeva i kraljica, bila je mirotvorka, hodočasnica, mističarka, vizionarka, autorica mističnih Objava, franjevačka trećorednica i cistercistkinja. Objave svete Brigite književno su i mistično remek-djelo, a pisane su latinskim jezikom te živim, slikovitim i dramatskim stilom. Brigita razmatra o Božjem gospodstvu i njegovoj pravednosti, ali su njezine misli uvijek prožete preobilnim Božjim milosrđem. U tom djelu do izražaja dolazi velika srednjovjekovna pobožnost, osobito ona prema Kristovu čovještvu i Presvetoj Djevici. Mnogo govori i o anđelima, osobito o anđelima čuvarima. Brigita je preminula na današnji dan, 23. srpnja 1373. u Rimu, a pokopana je 1374. u Vadsteni, u samostanu kojeg je osnovala. Svetom ju je proglasio 1391. papa Bonifacije IX. Zaštitinica je udovica, Europe i Švedske te mnogih župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveta Brigita

Svetac dana - Sveti Liborije (Liberan)

Sveti Liborije (Liberan)

Sveti Liborije (latinski Liborius, francuski Liboire, talijanski Liborio), u hrvatskim krajevima poznat kao sveti Liberan, biskup Le Mansa, djelovao je u IV. stoljeću, a rođen je oko 320. kao plemićki sin u Galiji. Biskup Cénomana, Gala koji su živjeli na području današnjeg Le Mansa (departman Sarthe), grada glasovitog po automobilskim utrkama („24 sata Le Mansa), bio je od 348. do 397. Nadaleko poznat po svojoj svetosti, pastoralnom žaru, pokorničkom životu i milosrđu prema siromasima, podigao je mnoge crkve. Prema predaji zaredio je 217 svećenika i 186 đakona. Bio je suvremenik i prijatelj svetog Martina, biskupa Toursa. Pripisuju mu se mnoga čudesa, među njima i oživljavanje svetog Martina. Na kraju njegovog života baš mu je sveti Martin podijelio sakramente umirućih i vodio njegov sprovod. Preminuo je na današnji dan, 23. srpnja 397, u Le Mansu, a pokopan je u gradskoj bazilici.

Njegove relikvije svečano su na molbu kralja Ljudevita Pobožnog 836. prenesene u njemački grad Paderborn (Nordrhein-Westfalen). Sveti Liborije postao je zaštitnik toga grada, njegove katedrale i biskupije Paderborn. Zbog toga je nazvan „europskim graditeljem mostova“. Prema legendi svečanu povorku s Liborijevim tijelom svojim je kliktanjem na ulasku u Paderborn predvodio paun pa slikari svetog Liborija često prikazuju s paunom. Zazivaju ga kod vrućice, vodene bolesti, kolika, mokraćnog pijeska, žučnih i bubrežnih kamenaca, a zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Europe i svijeta. Sveti Liberan omiljen je u južnoj Hrvatskoj (posebno u neretvanskom kraju) i zaštitnik je brojnih dalmatinskih naselja, župa, crkava, kapela, udruga, sportskih natjecanja, brodova i zemljopisnih odredišta (Split-Mejaši, Podgora, Bogomolje kod Sućurja na Hvaru, Ston, Brijesta kod Stona, Vidonje kod Zažablja, Slivno-Ravno-Vlaka, Komin kod Ploča, Desne kod Kule Norinske, Metković, Ratac u Dubrovačkom primorju, Vela Luka-Zdračevo na Korčuli, Orebić na Pelješcu).

Slika: Sveti Liborije (Liberan)

Slika: Sveti Liberan (Liborije) - crkva u Brijesti

Slika: Sveti Liberan (Liborije) - crkva u Metkoviću

Slika: Sveti Liberan (Liborije) - župna crkva u Splitu - Mejaši

Svetac dana - Blaženi Vasiľ Hopko

Blaženi Vasiľ Hopko

Blaženi Vasiľ Hopko, Rusin, slovački grkokatolički biskup, mučenik, rođen je 21. travnja 1904. u rusinskom selu Hrabské (okrug Bardejov, Prešovský kraj) kao sin siromašnih seljaka bezemljaša, Vasiľa Hopka i Anne Petrenko. Otac je umro kad je dječak imao samo godinu dana, a kad je navršio četiri godine njegova majka je 1908. u potrazi za poslom emigrirala u Sjedinjene Države. Od sedme godine živio je kod ujaka Demetera Petrenka, grkokatoličkog svećenika u Oľšavici, a osnovnu školu polazio u Bardejovu. Vasiľ je 1923. s uspjehom završio gimnaziju u Prešovu. Bio je pitomac grkokatoličkog biskupskog sjemeništa u Prešovu (sjeveroistočna Slovačka), s nadom da će se prije ili kasnije pridružiti svojoj majci u Americi, ali u tome su ga spriječili zdravstveni problemi. Odličan student, s vremenom je osjetio želju da sve planove i želju za svećeničkim pozivom ostvari u zavičaju. Za svećenika je zaređen 3. veljače 1929. Kao grkokatolički župnik djelovao je od 1929. do 1936. u Pragu, gdje je bio poznat po svojoj brizi za siromahe, nezaposlene i studente. Njegova majka vratila se nakon 22 godine iz Amerike, pridružila se Vasil'u u Pragu i služila mu kao domaćica u župnom dvoru. Od 1936. Vasil' je bio duhovnik i profesor u biskupijskom sjemeništu u Prešovu, a te godine odlikovan je i titulom monsinjora. Teologiju je doktorirao 1940. u Bratislavi. U Prešovu je do kraja rata bio biskupov tajnik i ravnao biskupijskom nakladničkom djelatnošću.

Papa Pio XII. imenovao ga je 11. svibnja 1947. pomoćnim grkokatoličkim biskupom u Prešovu. Komunističke vlasti ubrzo su ukinule su Grkokatoličku crkvu u Slovačkoj, a svu njezinu imovinu predale Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Grkokatolički biskup Pavol Peter Gojdič uhićen je i osuđen na doživotnu robiju, a njegov pomoćni biskup Hopko uhićen 28. travnja 1950. U tamnici su ga zlotvori izgladnjivali i tjednima mučili. Naposljetku su ga na montiranom procesu 1951. osudili na 15 godina zatvora zbog „subverzivne djelatnosti“ i vjernosti Rimu. Selili su ga iz zatvora u zatvor i neprestano ga zlostavljali. Narušili su njegovo fizičko i psihičko zdravlje, a 1964. smjestili su ga u starački dom, negdašnju opatiju Osek (sjeverozapadna Češka) i tamo ga držali pod stražom. Biskup Vasil' uspio je s vremenom prevladati ozbiljnu depresiju i služio kao duhovnik za 160 starijih redovnica, protjeranih iz samostana u Slovačkoj, Mađarskoj i Češkoj, zatočenih u tom istom domu. Fizički se nikad nije oporavio. Nakon Praškog proljeća ponovno je 13. lipnja 1968. uspostavljena grkokatolička eparhija u Prešovu, a monsinjor Hopko pušten iz pritvora. Mučenik i žrtva komunističkog režima, nije ipak vraćen na svoj položaj vladike. Preminuo je 23. srpnja 1976. u Prešovu i pokopan u grkolatoličkoj katedrali u Prešovu. Blaženim ga je proglasio 14. rujna 2003. u Bratislavi papa Ivan Pavao II.