SVECI MJESECA - SRPANJ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveta Amalija

Današnja zaštitnica je Amalija (Amalberga, Amalburga, Amelia), svetica iz VII. stoljeća, koju u hrvatskom jeziku nazivamo Ljubicom. Sestra ili nećakinja svetog Pippina od Landena, rođena je oko godine 600. u Brabantu. Udala se za grofa Witgera, vojvodu od Lotaringije i rodila troje svetaca, svetog Emeberta, svetu Reineldu i svetu Gudulu. Kad su djeca odrasla, povukla se zajedno sa suprugom u benediktinsku opatiju u Maubeugeu (danas sjeverna Francuska), gdje se posvetila asketskom životu i molitvama. Preminula je godine 690. i pokopana kraj svog supruga u benediktinskoj opatiji u Lobbesu (Belgija). Njezine relikvije nalaze se u belgijskom gradu Bincheu (Valonija). Zazivaju je u pomoć bolesnici koji imaju problema s groznicom, bolovima u rukama i modricama.

Često je miješaju sa sveticom istoga imena iz VIII. stoljeća, Amalbergom iz Temsea u Flandriji. Ona se rodila 741, a preminula je na današnji dan, 10. srpnja 772. Tu svetu Amalbergu, redovnicu i mističarku, navodno je želio oženiti Karlo Veliki (po nekima Karlo Martell), ali ona je radije stupila u samostan. Prema predaji preplovila je rijeku na divovskoj ribi. Zaštitnica je belgijskog grada Ghenta, a njezine relikvije počivaju od 1031. u tamošnjoj crkvi svetog Petra.

Crkva danas slavi obje svete Amalije. Svim Amalijama, Ljubicama i Ljubomirima želimo sretan imendan!

Slika: Sveta Amalija

Slika: Sveta Amalija

Slika: Sveta Amalija

Slika: Sveta Amalija

Slika: Sveta Amalija

Slika: Sveta Amalija iz Temsea

Slika: Sveta Amalija iz Temsea

Svetac dana - Sveti damašćanski mučenici

U noći između 9. i 10. srpnja 1860. provalila je u kršćansku četvrt sirijskog grada Damaska fanatična masa, željna krvi i pljačke, predvođena Druzima, pripadnicima vjerske šijitske skupine. Dogodio se strašan pokolj, opljačkano je i pretvoreno u prah 2400 kuća i poubijano 6 tisuća golorukih kršćana. Među njima je bilo 30 svećenika i tri biskupa raznih obreda. Krv je potekla potokom i natopila uske ulice. Da u gradu nije bilo čestitog i odvažnog emira Abdelkadera El Djezairija (1808-1883), koji je bio sklon kršćanima i mnoge od njih zaštitio, krvoproliće bi bilo još veće te možda u Damasku ne bi ostao ni jedan jedini kršćanin. Abdelkader je iz predgrađa u središte grada poveo skupinu od nekoliko tisuća kršćana, među njima lazariste, isusovce i časne sestre. Franjevci su smatrali da će biti sigurniji u svojem samostanu, opasanom debelim zidovima. Mislili su da se nemaju čega bojati u svojim siromašnim ćelijama i samostanskim hodnicima. Uostalom, franjevci su se u Damasku davno udomaćili jer su u tom gradu još 1233. osnovali svoju prvu kuću. Došli su u Damask kao kršćanski vjerovjesnici i brinuli se za kršćane latinskog obreda. Fanatična rulja Druza, opijena mržnjom prema kršćanima, nije marila za povijesne zasluge ni za mirotvorce već je mislila samo na osvetu i nasilje. Franjevačka redovnička zajednica u Damasku brojila je tada 6 svećenika i 2 brata, od toga sedam Španjolaca i jedan Austrijanac. Gvardijan je bio otac Manuel Ruiz López (r. 5. V. 1804, San Martín de Ollas, Burgos). On je dugi niz godina djelovao u Svetoj zemlji, a tada je u Damasku kao poglavar stajao na čelu redovničke zajednice i kao župnik na čelu tamošnje župe. Kapelan je bio otac Engelbert Kolland, Austrijanac (r. 21. IX. 1827, Ramsau, Tirol), poliglot, koji je govorio gotovo sve europske jezike i na vlastitu želju bio poslan u misije. Bio je vedre naravi, izuzetno ljubazna i draga osoba prema svima. Nazivali su ga „Abuna Melac“, „anđeoski otac“. Otac Carmelo Bolta Bañuls (r. 29. III. 1803, Real de Gandía, Valencia), odličan poznavatelj arapskog jezika, poučavao je arapski mlade misionare na Bliskom istoku. Otac Nicanor Ascanio de Soria (r. 10. I. 1814, Vilarejo de Salvanés, Madrid), bio je prije dolaska u Damask omiljeni propovjednik u Španjoskoj. Uz njih su se u Damasku nalazili i dvojica mladih svećenika, koji su učili arapski jezik i pripremali se za misionarsko djelovanje, otac Nicolás María Alberca Torres (r. 10. IX. 1830, Aguilar de la Frontera, Córdoba) i otac Pedro Soler Méndez (r. 28. IV. 1827, Lorca, Murcia). O samostanu su brinuli braća laici, Francisco Pinazo Peñalver (r. 26. VIII. 1802, Chopo, Alpuente, Valencia) i Juan Jacobo Fernández y Fernández (r. 25, VII. 1808, Carballeda, Orense). Onog stravičnog dana u franjevačkom samostanu potražili su utočište i trojica rođene braće, Sirijci, Fransīs, ‘Abd Al-Mu’ti i Rūfayīl Masābkī. Bili su maronitski kršćani, a s franjevcima su bili povezani bliskim prijateljskim odnosima. Najstarijem među njima, Fransīsu bilo je sedamdeset godina, a u Damasku je bio poznat kao ugledan, gostoljubiv i vrijedan čovjek. ‘Abd Al-Mu’ti je napustio svoju trgovinu i zanat te se posvetio molitvi i dobrotvornom radu, a u samostanskoj školi podučavao je arapski jezik. Rūfayīl je bio poznat po svojem asketskom životu i svaki dan je zalazio u franjevačku crkvu.

Samostanske zidine neko su vrijeme odolijevale napadima rulje, a onda je nekadašnji samostanski sluga oko ponoći pokazao Druzima tajni ulaz u samostan i zlikovci su provalili u njega. Gvardijan, otac Manuel, pohitao je u crkvu, otvorio svetohranište i sve prisutne pričestio. Razbojnici su tada provalili u crkvu, a njihov vođa najprije je ponudio maronitima da se odreknu svoje kršćanske vjere pa će ih spasiti. Kad su oni to odbili, raznijeli su ih mačevima. Zatim su na red došli franjevci. I njih su zločinci pozvali da se odreknu Krista Gospodina. Gvardijan im je u ime svoje i svoje subraće odgovorio: „Mi smo kršćani i spremni smo za svoju vjeru poginuti!“ I poginuli su svi redom, sasječeni od zlikovaca. Papa Pio XI. proglasio je damašćanske mučenike blaženima 10. listopada 1926, a papa Franjo proglasio ih je svetima 20. listopada 2024. Povijest se nažalost ponavlja pa smo opet svjedoci strašnih nasilja i progona kršćana u Siriji. Ovo je prilika da ih se sjetimo u svojim molitvama i da ih preporučimo nebeskom zagovoru današnjih zaštitnika, svetih mučenika iz Damaska.

Slika: Sveti damašćanski mučenici

Slika: Sveti damašćanski mučenici

Slika: Sveti damašćanski mučenici

Slika: Sveti damašćanski mučenici

Slika: Sveti damašćanski mučenici-braća Masabki

Slika: Sveti damašćanski mučenici-braća Masabki

Slika: Sveti damašćanski mučenici-braća Masabki

Slika: Sveti damašćanski mučenici-Engelbert Kolland

Slika: Sveti damašćanski mučenici-Engelbert Kolland

Slika: Sveti damašćanski mučenici-Nicanor Ascario de Soria

Svetac dana - Svete Rufina Rimska i Sekunda

Svete Rufina i Sekunda (Secunda, Seconda), rimske mučenice, dale su život za Krista Gospodina u III. stoljeću. Za vladavine careva Valerijana i Galijena, osudio ih je prefekt Junije Donat. Mučeništvo su podnijele 257. u Rimu, na desetom kilometru ceste Via Cornelia. Rufina i Sekunda bile su sestre, kćerke rimskog senatora Asterija. Bile su zaručene za dvojicu mladih kršćana, Armentarija i Verina. Njihovi su zaručnici u strahu pred progonima kršćana otpali od vjere, a pokušali su na otpadništvo nagovoriti Rufinu i Sekundu. One na to nisu pristale kao ni na brak s otpadnicima, pa su ih oni prijavili poganskim vlastima. Rufina i Sekunda pokušale su pobjeći iz Rima u Etruriju, ali su uhvaćene.

Prefekt Junije Donat nagovarao ih je da žrtvuju poganskim bogovima, ali one su to odbile. Rufina i Sekunda nisu se željele odreći svoje vjere pa su podvrgnute strašnim mukama. Rufini su zlotvori na kraju odrubili glavu, a Sekundu su ubili batinama. Tijela dviju mučenica spasila je rimska matrona Plautila. Ona ih je pokopala na mjestu mučeništva, a kasnije se i sama obratila na kršćanstvo. Već u IV. stoljeću na njihovom grobu podignuta je bazilika u šumi, nazvanoj Bijela šuma (Silva Candida), jer su na tom mjestu uglavnom ubijali kršćane. Tijela svetih Rufine i Sekunde danas počivaju u krstionici Lateranske bazilike u Rimu, kamo su prenesena u XII. stoljeću.

Slika: Svete Rufina Rimska i Sekunda

Slika: Svete Rufina Rimska i Sekunda

Slika: Svete Rufina Rimska i Sekunda

Slika: Svete Rufina Rimska i Sekunda

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani