SVECI MJESECA - SRPANJ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveti Junipero Serra

Današnji je zaštitnik sveti Junipero (Juniper) Serra, duša evangelizacije i utemeljitelj franjevačkih misijskih postaja i gradova u Californiji. Rodio se 24. studenoga 1713. u Petri na otoku Mallorci kao Miquel Josep Serra i Ferrer. U franjevački red ušao je 1730, uzeo ime Junipero, studirao filozofiju i teologiju, svećenikom postao 1737, a 1742. doktorom teologije u Palmi de Mallorca. Predavao je filozofiju i teologiju na različitim franjevačkim učilištima u Španjolskoj, a 1749. osjetio duboku želju da postane misionar. Stigao je u Meksiko 1750. i osam godina boravio među Indijancima u misijskim postajama planinskog područja Sierra Gorda u meksičkoj državi Querétaro. Od 1759. do 1767. djelovao je kao putujući misionar po cijelom Meksiku, a 1768. imenovan je voditeljem i organizatorom misija u Californiji. Od toga trenutka pa do kraja života posvetio se evangelizaciji Californije.

Svojim žarkim propovijedima i pokorničkim činima, s mnogo ljubavi i hrabrosti, širio je Radosnu vijesti među tamošnjim urođenicima i nastojao sačuvati njihovu tradiciju i kulturnu baštinu. Osnovao je 21 misiju, krstio je i krizmao više od 6 tisuća domorodaca, podučavao ih poljodjelstvu, stočarstvu i različitim obrtima. Preminuo je 28. kolovoza 1784. u misijskoj postaji San Carlos Borroméo del río Carmelo, današnjem gradu Carmelu u Californiji. Kao apostol Californije i utemeljitelj velikih californijskih gradova, brat Junipero, sin svetog Franje, našao je svoje mjesto u dvorani američkih velikana na Capitolu u Washingtonu. Ostavio je za sobom mnoga pisma, zapise i putopisni dnevnik. Blaženim ga je proglasio 25. rujna 1988. papa Ivan Pavao II. u Rimu, a svetim 23. rujna 2015. papa Franjo u Washingtonu. Zaštitnik je duhovnih zvanja i Californije.

Slika: Sveti Junipero Serra

Slika: Sveti Junipero Serra

Slika: Sveti Junipero Serra

Slika: Sveti Junipero Serra

Slika: Sveti Junipero Serra

Slika: Sveti Junipero Serra

Svetac dana - Sveti Mutien-Marie Wiaux

Sveti Mutien-Marie Wiaux, valonski i belgijski redovnik i učitelj, pripadnik reda Braće kršćanskih škola, rođen je 20. ožujka 1841. kao Louis-Joseph Wiaux u selu Melletu, danas naselju valonskog grada Les Bons Villers (provincija Hainault, Belgija). Treće od šestero djece seoskog kovača i gostioničarke, odrastao je u pobožnoj obitelji, u kojoj se svakodnevno molila krunica. Mali Louis-Joseph već je od djetinjstva i sam rado molio, u u kutu seoske crkve, u vrtu ili polju, čak i u pivnici pa su ga u selu počeli nazivati „Gonzaga“. Pomagao je ocu u kovačnici, a na nagovor seoskog župnika, Abbéa Salliéa, stupio je 7. travnja 1856. u red Braće kršćanskih škola svetog Ivana de La Sallea u Namuru. Tada je uzeo i redovničko ime Mutien-Marie. Prvo polje katehetskog i učiteljskog rada brata Mutiena, 1857, bio je jedan razred u gradu Chimayu (provincija Hainault), a zatim je godinu dana poučavao u Bruxellesu. Redovnička poslušnost dovela ga je 1859. u Malonne (provincija Namur), u zavod Saint-Berthuin, gdje je ostao sve do svoje smrti. Na početku tog razdoblja zateklo ga je teško iskušenje. Gotovo su ga otpustili iz reda smatrajući ga nesposobnim za školski apostolat u tamošnjem kolegiju jer je bio previše blag i popustljiv prema učenicima. Gospodin to nije dopustio i on je kao školski brat više od 50 godina služio, molio, pazio na učenike u zavodu te podučavao crtanje i glazbu (svirao je glasovir i harmonij). Uz to se dobrovoljno bavio i katehetskim radom u mjesnoj župnoj crkvi.

Slijedeći duhovni nauk utemeljitelja Družbe školske braće, svetog Ivana de La Sallea, brat Mutien-Marie uvijek se dao voditi duhom vjere koja mu je omogućavala da u svim svojim poslovima vidi Božju volju. On je neprestano bio u sjedinjenju s Bogom. U pola šest ujutro već je klečao pred svetohraništem. Preko dana bi u slobodno vrijeme molio krunicu, a kao pobožni hodočasnik odlazio je do lurdske špilje u zavodskom parku i tamo molio. Zavodski pitomci su ga s udivljenjem nazivali „bratom koji uvijek moli“. On je mladima neprestano naglašavao važnost pobožnosti prema euharistiji i Mariji, a svi su znali da on to govori iz svog najdubljeg uvjerenja i svagdašnjeg proživljavanja. Na kraju svoga života brat Mutien-Marie sa zahvalnošću je rekao: „Kako se čovjek osjeća sretan kad se kao ja nalazi na rubu groba, a čitav je život gajio veliku pobožnost prema Gospi!“ Preminuo je 30. siječnja 1917. u Malonneu. Već na dan njegove smrti dogodila su se uslišanja i čuda po njegovom zagovoru. Oko njegovog groba ubrzo su se počela okupljati mnoštva hodočasnika. Od 11. svibnja 1926. njegov grob se nalazi uz župnu crkvu u Malonneu. Postao je uzor odgojiteljima djece i mladeži. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1977, a papa Ivan Pavao II. svetim 10. prosinca 1989.

Slika: Sveti Mutien-Marie Wiaux

Slika: Sveti Mutien-Marie Wiaux

Slika: Sveti Mutien-Marie Wiaux

Slika: Sveti Mutien-Marie Wiaux

Slika: Sveti Mutien-Marie Wiaux

Svetac dana - Blaženi Antonio Rosmini

Blaženi Antonio Francesco Davide Ambrogio Rosmini-Serbati, svećenik, filozof, teolog, utemeljitelj Instituta milosrđa i kongregacije Kćeri providnosti, rođen je 24. ožujka 1797. u Roveretu (provincija Trento), kao sin Piera Modesta, patricija svetog Rimskog carstva i Giovanne dei Conti Formenti. Djetinjstvo je proveo u okružju obilježenom patrijarhalnim vrijednostima i pobožnošću. Njegova majka Giovanna, mudra i nježna žena, usadila je u Antonija sjeme dobrote i vjere koja će kasnije uroditi istinskim kršćanskim čovjekoljubljem. Antonio je odlučio postati svećenik, nadvladavši otpor obitelji, koja je u njemu vidjela nasljednika obiteljskog imena i imanja. Studirao je na sveulilištu u Padovi, gdje je proučavao filozofiju, prirodne znanosti, povijest i književnost. Za svećenika je zaređen 21. travnja 1821. u Chioggi (Veneto), nakon čega je proveo razdoblje sabranosti i razmatranja u rodnom Roveretu. Doktorirao je 1822. kanonsko pravo i teologiju. Od 1823. djelovao je u Rimu i studirao filozofiju, a naročito se posvetio djelima svetog Tome Akvinskog. Antonijev otac preminuo je 1820. pa je on postao nasljednikom obiteljske baštine. Bio je to njegov životni križ, zbog teškog odnosa s mlađim bratom Giuseppeom. Njegova sestra Margherita, osjećajna i pobožna duša, pridružila se kao redovnica Kćerima milosrđa. Antonio Rosmini, duhovnik obdaren raznovrsnim talentima, svoj život zasnivao je na načelu asketizma. Želio je postići pročišćenje duše od zla i steći ljubav prema Bogu i bližnjemu, u kojoj leži savršenost. Vodio se „načelom pasivnosti“, strogom stegom, potpunim posvećenjem i zalaganjem za dobro, bez ikakvih uvjeta. Već 1821. jedan mladi svećenik predložio mu je da utemelji novu redovničku ustanovu, ali on se još nije osjećao spremnim. Tek je 1827. u Milanu shvatio da je nastupio pravi trenutak. U svetištu Sacro Monte Calvario blizu Domodossole (Pijemont) utemeljio je u veljači 1828. Institut milosrđa (Istituto della Carita), po njemu zvanog i Rosminiani, koji je kao temelj imao propovijedanje i širenje milodsrđa, duhovnog, umnog ili tjelesnog, sve za dobrobit bližnjega. Od svojih sljedbenika, svećenika i laika, Antonio je tražio spremnost za obavljanje svih povjerenih zadataka. Objavio je 1830. svoje glasovito filozofsko djelo, „Novi ogled o podrijetlu ideja“.

Utemeljio je 1832. kongregaciju Kćeri providnosti (Suore della Provvidenza), zvanoj i Rosminiane, družbe posvećene odgoju, obrazovanju i milosrđu, s istim asketskim temeljima kao i njegov Institut milosrđa. Upravljao je 1834. i 1835. župom u Roveretu, a papa Grgur XVI. odobrio je 1839. konstitucije Instituta milosrđa koji je svoju djelatnost ubrzo proširio u Italiji i Engleskoj. Ubrzo su i za Kćeri providnosti zanimanje polazale brojne škole pa je započelo glasovito djelovanje „rosminijevskih“ učitelja i učiteljica. Antonio Rosmini napisao je na tisuće pisama, koja s njegovim brojnim filozofskim i teološkim djelima tvore zaista opsežnu bibliografiju. Njegovi ontološki i teološki pogledi svojevremeno su doživljavali žestoku osudu i brojnih teologa i mnogih antiklerikalaca. Papa Pio IX. imenovao ga je kao jednog od teoloških stručnjaka u stvaranju doktrine o bezgrešnom začeću. Antonio Rosmini preminuo je na današnji dan, 1. srpnja 1855, u Stresi (provincija Verbano-Cusio-Ossola, Pijemont). Njegovi posmrtni ostaci počivaju u jednoj kripti crkve Svetog Križa, uz novicijat njegovog Instituta u Stresi. Blaženim ga je 18. studenoga 2007. proglasio papa Benedikt XVI. Danas družbe blaženog Antonija Rosminija uspješno djeluju dijem svijeta, u Europi, Oceaniji, Africi, Aziji i Južnoj Americi.

Slika: Blaženi Antonio Rosmini

Slika: Blaženi Antonio Rosmini

Slika: Blaženi Antonio Rosmini

Slika: Blaženi Antonio Rosmini

Slika: Blaženi Antonio Rosmini

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani