SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Pepelnica
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Apolonija

Sveta Apolonija

Danas slavimo svetu Apoloniju iz Aleksandrije, mučenicu iz III. stoljeća. U vrijeme posljednjih godina vladavine rimskog cara Filipa Arapina (vladao je od 244. do 249) u narodu je izbila buna. Kao odgovor buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani, a njihova imanja su pljačkana i paljena. U egipatskom gradu Aleksandriji pored ostalih uhvatili su i đakonicu Apoloniju, stariju kršćanku, uglednu, mudru i omiljenu predvodnicu tamošnjih vjernika, glasovitu po svojem apostolskom radu i svetom životu. Tukli su je, šamarali i čupali joj zube kliještima, ali se nije odrekla svoje vjere. Potom su naložili vatru i zaprijetili joj da će ju baciti u oganj ako se ne odrekne svoga Boga i vjere u Isusa Krista. Ona je zamolila da je načas oslobode, a kad su to učinili, sama je skočila u vatru i izgorjela.
Dogodilo se to godine 249, a Dionizije, biskup Aleksandrije (247-265), u svojem pismu Fabijanu, biskupu Antiohije, s divljenjem i bez osude opisuje Apolonijin čin. I sveti Augustin u svojem djelu „O državi Božjoj državi“ ističe da je slobodno svojom voljom poći u smrt, samo da se izbjegne grijeh i govori da je taj čin posljedica naročite pobude od strane Duha Svetoga. Štovanje svete Apolonije brzo se raširilo najprije na Istoku, a zatim i na Zapadu. Sagrađene su mnoge crkve i kapele u čast aleksandrijske mučenice. Umjetnici je obično prikazuju kao mladu djevojku i često je slikaju s kliještima u rukama ili sa zlatnim zubima na ogrlici. Zazivaju je kod zubobolje i stomatoloških problema, a zaštitnica je zubara, stomatologa, dentalne medicine te mnogih gradova i župa diljem svijeta.

Slika: Sveta Apolonija

Svetac dana - Sveta Skolastika

Sveta Skolastika

Sveta Skolastika Nursijska (Scholastica, Scolastica da Norcia) bila je sestra blizanka svetog Benedikta opata, utemeljitelja benediktinaca i zaštitnika Europe. “Skolastika stoji kao proljetni smiješak uz svog ozbiljnog brata Benedikta", piše u jednom njemačkom svetačkom zborniku. Rođena je 480. u Norciji (Umbrija). O životu svete Skolastike doznajemo iz druge knjige „Dijaloga“ svetog Grgura Velikog, posvećene životu svetog Benedikta. Od djetinjstva je Skolastika bila posvećena dragom Bogu, a kao redovnica živjela je ponizno, skromno i šutljivo, u molitvi stalno povezana s Isusom. Nekoliko godina prije smrti boravila je u ženskom samostanu u Plombarioli, nedaleko benediktinskog samostana u Monte Cassinu. Prema strogim redovničkim pravilima samo jednom godišnje smjela je provesti dan sa svojim bratom Benediktom u duhovnim razgovorima. Susret se odvijao u prostoriji na samostanskom posjedu, kamo bi Benedikt došao u pratnji jednog učenika. Dirljiv je opis posljednjeg susreta Benedikta i Skolastike. Dan su proveli u hvaljenju Boga i duhovnim razgovorima. Prije mraka su blagovali, a poslije još malo razgovarali. Kad je Benedikt htio poći u samostan, Skolastika ga je zamolila da ostane i da cijelu noć provedu zajedno. Htjela je razgovarati o radostima nebeskoga života, ali Benedikt nije želio provesti noć izvan samostana. Nato je Bog na usrdnu Skolastikinu molitvu poslao silan pljusak i snažnu grmljavinu koja ih je zadržala zajedno do zore.

Tri dana poslije tog susreta Benedikt je imao viđenje sestrine duše kako izlazi iz tijela i u obliku golubice leti u raj. Skolastika je preminula 10. veljače 547. Benedikt je poslao braću redovnike po tijelo svoje sestre i položio ga u grob pripravljen za njega samog. U kolijevci benediktinskog reda, u glasovitom samostanu Monte Cassinu, na njihovom zajedničkom grobu piše: "Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva." Vjernički puk zaziva svetu Skolastiku kod grčeva, protiv udara groma i u vrijeme suše za kišu. Zaštitnica je redovnica benediktinki i francuskog grada Le Mansa, posvećeni su joj brojni samostani, crkve, kapele i oltari, a prikazali su je u svojim djelima mnogi velikani likovne umjetnosti.

Slika: Sveta Skolastika

Slika: Sveta Skolastika i sveti Benedikt

Svetac dana - Sveti Miguel Febres Cordero

Sveti Miguel Febres Cordero

Sveti Miguel Febres Cordero, ekvadorski redovnik, pripadnik reda Braće kršćanskih škola (lasalijanci), rođen je 7. studenoga 1854. u ekvadorskom gradu Cuenca kao Francisco Luis Florencio Febres Cordero y Munoz, u imućnoj i utjecajnoj obitelji, sin profesora engleskog i francuskog jezika Francisca Febresa Cordera i Ane Munoz Cárdenas. Do pete godine života nije mogao ni stajati ni hodati, a prohodao je iznenada, po ukazanju i zagovoru Blažene Djevice Marije. Od desete godine pohađao je u rodnom gradu školu koju su 1863. osnovala Braća kršćanskih škola (Fratres Scholarum Christianorum). Pristupio je Braći 24. ožujka 1868. kao prvi Ekvadorac i uzeo redovničko ime Miguel. Brat Miguel (Hermano Miguel) djelovao je više od trideset godina kao učitelj španjolskog jezika i književnosti u glavnom ekvadorskom gradu Quitu. Omiljen, svestran, plemenit, marljiv i poduzetan, pisao je školske priručnike, katekizme, ode, himne, pedagoške rasprave i drame. Školski nadzornik, vodio je centre za duhovnu obnovu, pripremao djecu za prvu pričest. Već su ga života zvali „santo“ („svetac“) zbog njegove blage naravi i urođene skromnosti. Objavio je 1875. vrijedan udžbenik španjolskog jezika. U Europu je prvi put putovao 1887. i u Rimu bio nazočan beatifikaciji osnivača svoje družbe, Jean-Baptistea de La Sallea.

U znak priznanja za svoja lingvistička i književna djela primljen je 1892. u Ekvadorsku nacionalnu akademiju, a postao je kasnije i dopisni član akademija u Španjolskoj, Francuskoj i Venezueli. Bio je ravnatelj novaka svoje družbe od 1901. do 1904. Zbog protuvjerske politike tadašnjeg ekvadorskog predsjednika Eloya Alfara Hermano Miguel morao je 1907. napustiti domovinu. Najprije se uputio u Francusku, gdje su Kršćanska braća morala zatvoriti svoje škole pa je njihova matična kuća premještena u Lembeek kod Hallea (Belgija). Tamo se bavio prevođenjem francuskih dokumenata svoje družbe na španjolski jezik. Premješten je 1909. kao učitelj novaka u katalonski grad Premia de Mar (županija Maresme, provincija Barcelona). Tamo je preminuo 9. veljače 1910. od posljedica upale pluća. Papa Pavao VI. proglasio ga je 30. listopada 1977. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 21. listopada 1984. svetim, kao prvog Ekvadorca (prva sveta Ekvadorka je Mariana de Paredes, o kojoj pišemo u prilogu od 26. svibnja). Miguelove relikvije od 1937. počivaju u Quitu, a njegov grob je omiljeno hodočasničko odredište. U Ekvadoru ga smatraju nacionalnim junakom zbog njegovog zalaganja i uspjeha na mnogim područjima. Zaštitnik je Ekvadora, Braće kršćanskih škola, sakate djece, učitelja i pisaca.