Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Willigis - 23. veljača

Sveti Willigis

Sveti Willigis (Willigisus, Willegis, Villigiso), njemački svećenik, nadbiskup Mainza, rođen je 940. u Schöningenu (kotar Helmstedt, Donja Saska) kao sin kolara. Kanonik u Hildesheimu (Donja Saska), vrhunski naobražen, izvrstan govornik, bio je od 969. kapelan na dvoru cara Otona I. Velikog, a od 971. služio kao kancelar cara Otona II. Proglašen je 975. nadbiskupom Mainza (danas glavni grad pokrajine Rheinland-Pfalz) i nadkancelarom Njemačke. Papa Benedikt VII. dodijelio mu je titulu papinskog vikara pa je bio nadređen biskupima sve do Praga, s pravom posvećivanja kraljeva i sazivanja sinoda. Na Božić 983. okrunio je u Aachenu malodobnog, trogodišnjeg Otona III. za njemačkog kralja, a kasnije je zajedno s njegovom bakom Adelaidom služio kao njegov tutor i zapravo regent. U Rimu je 996. uveo u službu Grgura V, prvog njemačkog papu. Bio je u dobrim odnosima s papama, ali je došao u sukob s biskupom Bernwardom iz Hildesheima (pišemo o njemu u prilogu od 20. studenog) oko nadležnosti nad opatijom Gandersheim (taj spor je izgubio).

Okrunio je u Mainzu 7. srpnja 1002. Henrika II. Svetog za rimsko-njemačkog kralja. Osnovao je mnoge zaklade, pored ostalog i katedralnu školu u Mainzu. U Mainzu je 29. kolovoza 1009. posvetio katedralu svetog Martina koja je izgorjela isti dan. Nadbiskup Willigis izdao je odmah naredbu da se već toga dana započne s obnovom. Gospodarsko blagostanje i politička stabilnost bili su za Willigisa preduvjet za vjerski učinkovitu Crkvu. Slao je misionare u Skandinaviju, osnivao crkve, gradio ceste i mostove. Iako je bio na glasu kao izvrstan državnik i političar, nadbiskup Willigis je iznad svega bio čovjek Crkve i bio je poznat po svojoj brizi za izobrazbu svećenika. Glasoviti Burchard, biskup Wormsa (950/965-1025), autor zbirke od dvadeset knjiga kanonskih propisa, bio je njegov učenik i štićenik. Willigis je preminuo 23. veljače 1011. u Mainzu. Pokopan je u crkvi svetog Stjepana, a njegovo tijelo počiva od 1899. u zlatnom relikvijaru. Ubrzo nakon smrti vjerni narod počeo ga je slaviti kao sveca. Zaštitnik je kolara, a u znak počasti prema svojem ocu i skromnom podrijetlu stavio je u svoj grb kolski kotač, koji se danas nalazi i u grbu njemačke pokrajine Rheinland-Pfalz.