Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - VELJAČA

1Sveta Brigita Irska
1Sveti Sigebert
2Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2Sveti Kornelije iz Cezareje
2Sveti Ivan Teofan Vénard
2Blažena Marija Katarina Kasper
3Sveti Blaž (Vlaho)
3Sveti Tripun
3Sveti Ansgar
3Sveta Berlinda
4Sveti Andrija Corsini
4Sveta Veronika
4Sveti Ivan de Brito
5Sveta Agata
5Sveta Adelheida iz Vilicha
6Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6Sveti Amand iz Maastrichta
7Sveti Rikard
7Blaženi Pio IX
7Blaženi Nivard
7Sveti Ivan Triorski
8Sveti Jeronim Emiliani
8Sveta Jozefina Bakhita
8Sveti Pavao Verdunski
9Sveta Apolonija
9Sveta Skolastika
10Blaženi Alojzije Stepinac
10Blažena Ana Katarina Emmerick
10Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11Gospa Lurdska
11Sveti Benedikt iz Anianea
12Sveti Grgur II.
12Sveta Eulalija iz Barcelone
12Sveti Ludano
12Blaženi Reginald Orleanski
13Sveta Katarina de' Ricci
13Sveti Agab
14Pepelnica
14Sveti Valentin
14Sveti Adolf iz Osnabrücka
15Sveti Claude de la Colombière
15Sveti Sigfrid Švedski
15Blaženi praški mučenici
16Sveta Julijana
16Sveti Onezim
17Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17Sveti Evermod iz Ratzeburga
17Sveti Bonozije
18Sveti Šimun Jeruzalemski
18Sveti François-Régis Clet
19Sveti Konrad iz Piacenze
19Blažena Elizabeta Picenardi
20Sveti Eleuterije
20Sveti Euherije iz Orléansa
21Sveti Pier Damiani
21Sveti Robert Southwell
22Katedra svetog Petra apostola
22Sveta Margareta iz Cortone
23Sveti Polikarp
23Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
24Sveti Modest iz Triera
24Sveti Etelbert
25Sveti Donat
25Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
26Sveti Aleksandar
26Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26Sveti Agrikola iz Neversa
26Blažena Edigna
27Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27Sveti Porfirije iz Gaze
28Sveti Roman
28Blaženi Daniel Brottier
29Sveti Hilarije papa
29Blažena Villana Delle Botti

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Ivan Teofan Vénard - 2. veljača

Sveti Ivan Teofan Vénard

Sveti Ivan Teofan (Jean-Théophane) Vénard, francuski misionar i mučenik, član Društva za vanjske misije u Parizu (Société des Missions étrangères de Paris), rođen je 21. kolovoza 1829. u naselju Saint-Loup-sur-Thouet (departman Deux-Sèvres, zapadna Francuska), u biskupiji Poitiers. Sin učitelja, odgojen je u pobožnoj obitelji. Njegov brat Eusèbe postao je također svećenik i kasnije se brinuo o Théophaneovim zapisima. Latinskom jeziku Théophanea je podučavao mjesni župnik. Školovao se na sjemeništu Doué-la-Fontaine (departman Maine-et-Loire, Anjou, zapadna Francuska), a kao podđakon stupio u Društvo za vanjske misije u Parizu. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1852, a već 19. rujna otputovao na Daleki Istok. Nakon petnaest mjeseci boravka u Hong Kongu stigao je u svoju misiju u zapadnom Tonkinu (sjeverni Vijetnam). U to vrijeme bilo je zabranjeno širenje kršćanstva u Vijetnamu. Odmah nakon dolaska oca Vénarda, ukazom imperatora Tự Đứca kršćani su osuđeni na progon, svećenici na smrtnu kaznu, a doušnicima je obećana novčana nagrada. Biskupi i svećenici tražili su skloništa u pećinama i gustim šumama. Otac Vénard djelovao je kao misionar uglavnom noću. Iako krhkog zdravlja, bio je neustrašiv sljedbenik Krista Gospodina pa je često propovijedao i usred bijelog dana. Među njegovim stadom našao se i jedan doušnik pa su vlasti mladog misionara uhvatile 30. studenoga 1860. Nadležni mandarin ponudio mu je da se odrekne vjere i pogazi križ, a kad je on to odbio, osuđen je na smrt odsijecanjem glave. Držali su ga zasužnjenog do 2. veljače, poput životinje, u kavezu od bambusa. Iz tog kaveza pisao je svojoj obitelji lijepa i utješna pisma, radostan u očekivanju mučeničke krune. Njegov biskup, Pierre-André Retord, tada je napisao: „Iako u okovima, veseo je poput ptičice.“ U jednom oproštajnom pismu napisao je: "Ponoć je... Oko moga kaveza ne vidi se ništa drugo osim kopalja i mačeva. U jednom kutu sobe skupina vojnika se karta. Druga se skupina kocka. Dva metra daleko od mene mala svjetiljka baca svoje drhtavo svjetlo na list kineskog papira i omogućuje mi da ti mogu napisati ove retke. Iz dana u dan očekujem svoju presudu. Možda ću već sutra biti odveden u smrt. Sretnu smrt, zar ne? Željenu smrt, koja vodi u život...“ Svojem bratu Henriju pisao je ovako: "Dragi moj Henri, ne troši svoj život u ispraznostima svijeta... Opiri se sklonostima tijela i podvrgavaj ih duhu, budi na oprezu pred zasjedama zloduha i običajima svijeta, održavaj zapovijedi vjere, a to znači: Budi dobar! Ove sam ti riječi napisao u jednom svečanom trenutku. Za nekoliko sati zbog vjere u Isusa Krista bit ću predan u smrt... Zbogom, brate, dođi da me nađeš u nebu!“

Na putu do stratišta otac Théophane pjevao je psalme i himne. Svojem krvniku, koji je poželio njegovu odjeću i upitao ga što će mu pokloniti ako ga brzo smakne, odgovorio je: „Što duže, to bolje“. Odrubljena mu je glava na današnji dan, 2. veljače 1861, u naselju Cầu Giấy, danas dijelu glavnog vijetnamskog grada Hanoija. Njegovu glavu, izloženu na vrhu jednog kolca, a zatim bačenu u rijeku, pronašli su ribari i danas je kao relikviju časte vijetnamski kršćani. Tijelo oca Théophanea dopremljeno je 1865. u Francusku i počiva u kripti matične kuće Društva za vanjske misije u Parizu. Tog vijetnamskog mučenika osobito je štovala sveta Mala Terezija. O njegovim posljednjim pismima izjavila je: „To su moje misli, moja je duša slična njegovoj.“ Tri tjedna prije smrti, u prvim rujanskim danima 1897, Mala Terezija rekla je svojim susestrama: „Théophane Vénard je mali svetac. Njegov je život posve običan. Jako je volio Bezgrešnu Djevicu i svoju rodbinu. I ja jako volim svoju rodbinu. Kao oproštajni pozdrav predajem vam nekoliko rečenica iz njegovih oproštajnih pisama.“ Théophane Vénard bio je s Malom Terezijom suputnik „maloga puta“. Njegove riječi iz zatočeništva, upućene ocu, mogla bi potpisati i Mala Terezija: „Velika je istina da je Gospodin izabrao malene kako bi postidio velike ovoga svijeta. Ne oslanjam se na svoje vlastite sile, već se pouzdajem u snagu onoga koji je na križu pobijedio moć pakla. Ja sam proljetni cvijet, koji će gospodar vrta ubrati sebi na veselje. Svi smo mi cvjetovi zasađeni u ovu zemlju i Bog ubire svaki cvijet u svoje vrijeme, jedan malo ranije, drugi nešto kasnije. Nas dvojica, otac i sin, možemo se sresti u raju. Ja, jednodnevni cvijet, otići ću prvi. Jednoga dana naći ćemo se opet u raju i tada ćemo uživati pravu sreću. Zbogom.“ Oca Jean-Théophanea Vénarda blaženim je proglasio 2. svibnja 1909. papa Pio X, a svetim 19. lipnja 1988. papa Ivan Pavao II. O svetim vijetnamskim mučenicima opširnije pišemo u prilogu od 24. studenoga.

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Slika: Sveti Ivan Teofan Vénard

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani