Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Amand iz Maastrichta - 6. veljača

Sveti Amand iz Maastrichta

Sveti Amand (Amandus), apostol Belgije i Nizozemske, misionar, biskup Maastrichta, rođen je oko 584. u francuskoj pokrajini Poitou (zapad središnje Francuske). S 20 godina postao je monah na otoku Île d'Yeu. Njegova obitelj bila je protiv njegovog zaređenja pa ga je pokušala oteti iz samostana, ali nije uspjela u tom naumu. Zatim se uputio u Bourges (departman Cher, središnja Francuska), gdje je postao učenik biskupa, svetog Austregisilusa. Tamo je u samotnoj pustinjačkoj ćeliji proveo 15 godina, živeći samo o kruhu i vodi. U ono vrijeme još nije završeno naseljavanje franačkih plemena pa je i evangelizacija na na tom području bila tek na početku. Amand je bio preteča velikih misionara na pograničnom području između Frizije i Franačke, svetog Willibrorda i svetog Bonifacija. Već je u svojoj mladosti shvatio evanđeosku poruku koja traži hod za siromašnim Kristom. Na jednom hodočašću u Rim uvidio je da želi postati misionar. Oko 628. posvećen je u Galiji za misijskog biskupa i krenuo na sjever, u današnju Flandriju. U prvim godinama misionarenja doživio je veliko razočaranje jer su ga ostavili njegovi najbliži suradnici. Neko vrijeme je čak napustio Flandriju i pošao na jug da bi, jugoistočno od Alpa, naviještao evanđelje slavenskim plemenima, na području današnje Slovačke. Osjetio je, ipak, da je njegovo misijsko polje na sjeveru pa se vratio u Flandriju. Kao misionar propovijedao je evanđelje u Francuskoj, Flandriji, Koruškoj i Njemačkoj. Temelje Crkve želio je osnažiti osnivanjem samostana. Izgradio je i osnovao mnoge crkve, opatije i samostane, a posebno je glasovita bila opatija u Elnonu, kasnije nazvana po njemu, Saint-Amand (danas Saint-Amand-les-Eaux, departman Nord, sjeverna Francuska). Ta je opatija postala žarište kršćanskog života i duhovne izgradnje. Bio je prijatelj i duhovni savjetnik svetog Humberta iz Maroillesa i svetog Achariusa iz Tournaia. Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Oko 647. postao je biskup u Maastrichtu (provincija Limburg, jugoistočna Nizozemska), ali se već tri godine kasnije odrekao biskupske službe. Povukao se u svoju opatiju Elnon i posvetio se molitvi. Uživao je veliki ugled kod pape Martina I. i austrazijskog kralja Sigeberta II. U svojoj oporuci je napisao: „Mi smo nadaleko i naširoko iz ljubavi prema Kristu svim pokrajinama i plemenima naviještali Božju riječ i dijelili krštenje. Bog nas je spasio od mnogih opasnosti. Sada je tijelo izmoreno i iscrpljeno mnogim radom. Nadamo se da će se naš oproštaj od svijeta zbiti veoma brzo." Preminuo je na današnji dan, 6. veljače 679, u samostanu u Elnonu (Saint-Amand). U Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj posvećeno mu je više od 100 župa i crkava. Štuju ga naročito pivari i vinari jer je djelovao u krajevima gdje je posebno bila razvijena proizvodnja piva i vina. Zazivaju ga kod bolesti stoke, groznice, paralize, reumatizma, kožnih bolesti i problema s vidom, a zaštitnik je gostioničara, hotelijera, svratištara, pipničara, barmena, trgovaca mješovitom robom, ljekarnika, trgovaca, izviđača, vinogradara, vinara, proizvođača octa, pivara, Flandrije, Maastrichta i Utrechta (Nizozemska), Salzburga (Austrija) te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Europe.