SVECI MJESECA - VELJAČA
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Blaženi Andrea Carlo Ferrari - 2. veljača
Blaženi Andrea Carlo Ferrari, milanski nadbiskup, franjevac trećoredac, rođen je 13. kolovoza 1850. u Lalatti (danas dio Palanzana, provincija Parma, Emilia) kao sin postolara Giuseppea Ferrarija i Maddalene Longarini, najstariji od četvero djece. Dvojica njegovih stričeva bili su svećenici. Školovao se u sjemeništu u Parmi. Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1873. u Parmi. Četiri godine kasnije izabran je za rektora bogoslovije u Parmi, koju je pohađao i na kojoj je predavao matematiku, fiziku, crkvenu povijest, dogmatsku i moralnu teologiju. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1890. biskupom Guastalle (provincija Reggio nell'Emilia), 1891. biskupom Coma (Lombardia), a 1894. kardinalom i nadbiskupom Milana. Ferrariju je uzor bio njegov veliki prethodnik, sveti Karlo Boromejski, po kojem je izabrao svoje drugo ime. Stekao je velike zasluge u promicanju vjere, kulture i društvenih vrijednosti. Svesrdno se brinuo o vjeronauku, obnavljao bogoslovije i život svećenika, posjetio sve župe svoje nadbiskupije. Bio je zagovornik važnosti sredstava priopćavanja i pokrenuo dnevnik „L'Unione“, iz kojeg je nastao dnevnik „L'Italia“, a potom i današnji „Avvenire“. Poticao je udruživanje katoličke mladeži, zauzimao se za radnike i siromašne obitelji, pokretao poljoprivredne fondove, osnivao radničke i poljodjelske udruge. Znatno je pridonio osnivanju Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca Isusovog u Milanu.
Utemeljio je ustanovu „Casa del popolo“ („Pučka kuća“), kasniju nazvanu „Opera Cardinal Ferrari“ („Djelo kardinala Ferrarija“), za promicanje kulture i pomoć potrebnima. Cijenjen od talijanskih građanskih i političkih vlasti, pobornik enciklike pape Leona XIII „Rerum Novarum“ („O novim stvarima“), temelja socijalnog nauka Crkve (o važnosti i poboljšanju položaja radnika), od konzervativnih krugova optuživan je za modernizam i liberalizam pa je neko vrijeme trpio gorčinu i poniženja. Preminuo je na današnji dan, 2. veljače 1921, u Milanu, a pokopan je u milanskoj katedrali. Andrea Carlo Ferrari pripada u veliku skupinu milanskih biskupa, koji su poput svetog Ambrozija i svetog Karla Boromejskog ostavili duboke tragove svetošću svojeg života, primjernim duhom služenja, velikim srcem, brojnim djelima milosrđa te brigom za nevoljnike i siromahe. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 10. svibnja 1987.
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
Slika: Blaženi Andrea Carlo Ferrari
