SVECI MJESECA - VELJAČA
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveti Miguel Febres Cordero - 9. veljača
Sveti Miguel Febres Cordero, ekvadorski redovnik, pripadnik reda Braće kršćanskih škola (lasalijanci), rođen je 7. studenoga 1854. u ekvadorskom gradu Cuenca kao Francisco Luis Florencio Febres Cordero y Munoz, u imućnoj i utjecajnoj obitelji, sin profesora engleskog i francuskog jezika Francisca Febresa Cordera i Ane Munoz Cárdenas. Do pete godine života nije mogao ni stajati ni hodati, a prohodao je iznenada, po ukazanju i zagovoru Blažene Djevice Marije. Od desete godine pohađao je u rodnom gradu školu koju su 1863. osnovala Braća kršćanskih škola (Fratres Scholarum Christianorum). Pristupio je Braći 24. ožujka 1868. kao prvi Ekvadorac i uzeo redovničko ime Miguel. Brat Miguel (Hermano Miguel) djelovao je više od trideset godina kao učitelj španjolskog jezika i književnosti u glavnom ekvadorskom gradu Quitu. Omiljen, svestran, plemenit, marljiv i poduzetan, pisao je školske priručnike, katekizme, ode, himne, pedagoške rasprave i drame. Školski nadzornik, vodio je centre za duhovnu obnovu, pripremao djecu za prvu pričest. Već su ga života zvali „santo“ („svetac“) zbog njegove blage naravi i urođene skromnosti. Objavio je 1875. vrijedan udžbenik španjolskog jezika. U Europu je prvi put putovao 1887. i u Rimu bio nazočan beatifikaciji osnivača svoje družbe, Jean-Baptistea de La Sallea.
U znak priznanja za svoja lingvistička i književna djela primljen je 1892. u Ekvadorsku nacionalnu akademiju, a postao je kasnije i dopisni član akademija u Španjolskoj, Francuskoj i Venezueli. Bio je ravnatelj novaka svoje družbe od 1901. do 1904. Zbog protuvjerske politike tadašnjeg ekvadorskog predsjednika Eloya Alfara Hermano Miguel morao je 1907. napustiti domovinu. Najprije se uputio u Francusku, gdje su Kršćanska braća morala zatvoriti svoje škole pa je njihova matična kuća premještena u Lembeek kod Hallea (Belgija). Tamo se bavio prevođenjem francuskih dokumenata svoje družbe na španjolski jezik. Premješten je 1909. kao učitelj novaka u katalonski grad Premia de Mar (županija Maresme, provincija Barcelona). Tamo je preminuo 9. veljače 1910. od posljedica upale pluća. Papa Pavao VI. proglasio ga je 30. listopada 1977. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 21. listopada 1984. svetim, kao prvog Ekvadorca (prva sveta Ekvadorka je Mariana de Paredes, o kojoj pišemo u prilogu od 26. svibnja). Miguelove relikvije od 1937. počivaju u Quitu, a njegov grob je omiljeno hodočasničko odredište. U Ekvadoru ga smatraju nacionalnim junakom zbog njegovog zalaganja i uspjeha na mnogim područjima. Zaštitnik je Ekvadora, Braće kršćanskih škola, sakate djece, učitelja i pisaca.
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero
Slika: Sveti Miguel Febres Cordero