Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Sirah - 16. veljača

Sveti Sirah

Sveti Sirah, poznat i kao Isus Sirah (pravo ime Simeon ben Yeshua ben Eleazar ben Sira), starozavjetni pisac, rođen je potkraj 3. stoljeća prije Krista u Jeruzalemu. Vrstan pismoznanac i poznavatelj židovskih zakona i predaje, bio je pripadnik hasida, židovske vjerske sljedbe, čiji su članovi uz proučavanje Svetoga pisma snažno naglašavali osobnu pobožnost, djela milosrđa i siromaštvo. O njegovom velikom znanju i iskustvu svjedoči starozavjetna knjiga, zbirka mudrih hebrejskih izreka, napisana na hebrejskom između 190. i 175. prije Krista. Po njemu je nazvana Knjiga Sirahova, a poznata je i kao Eklezijastik (latinski Ecclesiasticus, stari hrvatski naziv Crkvenica). Djelo je uvršteno u mudrosne knjige starozavjetnog kršćanskog kanona. S hebrejskog je knjigu na grčki preveo Sirahov unuk 132. prije Krista u Egiptu. Mali izraelski narod u to vrijeme proživljavao je teške dane. U Palestinu je sve jače prodirao poganski grčki način života i gledanje na svijet. Širom su otvorena vrata zavodljivoj poganskoj kulturi. Mnogi su se odrekli vjere otaca i kidali Sveti savez. U tim teškim i napetim vjerskim i kulturno-povijesnim prilikama Sirah je pružao svojem narodu, posebno mladićima i duhovnim vođama, praktične moralne opomene, pouke i smjernice, a crpao ih je iz bogate prošlosti i vjere, iz Biblije i povijesti, kako bi se snagom vjere i tradicije mogli oduprijeti kobnim strujanjima izvana.

Sirah je bio učitelj mudrosti, izvrstan poznavatelj Zakona i otačke Predaje. Putovao je svijetom i dobro poznavao tadašnja svjetska strujanja. I sam je bio izložen mnogim opasnostima i optužbama. Veći dio života proveo je u svojem rodnom gradu Jeruzalemu, a svoje osobno iskustvo i opsežno znanje ostavio je u knjizi koja je po njemu dobila ime. Na početku daje kratku pouku u mudrosti, koja se subjektivno poklapa sa strahom Božjim, a objektivno je isto što i božanski Zakon. Zatim slijedi prvi dio, zbirka mudrih izreka, savjeti za bogobojazan život, opomene za čuvanje vjernosti, životna pravila mladima i starijima, roditeljima i djeci, siromasima i bogatašima, zdravima i bolesnima, učenima i priprostom narodu, u duhu stare izraelske mudrosne književnosti, a posebno knjige Mudrih izreka. U drugom dijelu izlaže se teologija povijesti, „povijesti spasenja“. Ona počinje stvaranjem i čudesno se nastavlja u povijesti izabranog naroda. Uza sve zapreke i zastranjivanja ljudskog roda, Bog ostvaruje svoj plan spasenja. Knjiga Sirahova završava himnom zahvale za izbavljenje i poticajem da ljudi stječu mudrost. Sirah je preminuo u prvoj polovici II. stoljeća prije Krista.