Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - VELJAČA

1Sveta Brigita Irska
1Sveti Sigebert
1Sveti Henry Morse
2Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2Sveti Kornelije iz Cezareje
2Sveti Ivan Teofan Vénard
2Sveta Marija Katarina Kasper
2Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3Sveti Blaž (Vlaho)
3Sveti Tripun
3Sveti Ansgar
3Sveta Berlinda
3Službenica Božja Klaudija Böllein
4Sveti Andrija Corsini
4Sveta Veronika
4Sveti Ivan de Brito
4Sveti Gilbert
5Sveta Agata
5Sveta Adelheida iz Vilicha
5Sveti Filip od Isusa
6Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6Sveti Amand iz Maastrichta
6Sveta Doroteja iz Cezareje
7Sveti Rikard
7Blaženi Pio IX
7Blaženi Nivard
7Sveti Ivan Triorski
8Sveti Jeronim Emiliani
8Sveta Jozefina Bakhita
8Sveti Pavao Verdunski
9Sveta Apolonija
9Sveta Skolastika
9Sveti Miguel Febres Cordero
10Blaženi Alojzije Stepinac
10Blažena Ana Katarina Emmerick
10Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11Gospa Lurdska
11Sveti Benedikt iz Anianea
11Sveti Caedmon
12Sveti Grgur II.
12Sveta Eulalija iz Barcelone
12Sveti Ludano
12Blaženi Reginald Orleanski
12Sveti Damjan Afrički
13Sveta Katarina de' Ricci
13Sveti Agab
13Sveti Benigno iz Todija
14Sveti Valentin
14Sveti Adolf iz Osnabrücka
14Sveta Maria Francesca Rubatto
15Sveti Claude de la Colombière
15Sveti Sigfrid Švedski
15Blaženi praški mučenici
16Sveta Julijana
16Sveti Onezim
16Sveti Sirah
17Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17Sveti Evermod iz Ratzeburga
17Sveti Bonozije
18Sveti Šimun Jeruzalemski
18Sveti François-Régis Clet
18Blaženi Angelico
19Sveti Konrad iz Piacenze
19Blažena Elizabeta Picenardi
19Blaženi John Sullivan
20Sveti Eleuterije
20Sveti Euherije iz Orléansa
20Blažena Julia Rodzińska
21Sveti Pier Damiani
21Sveti Robert Southwell
21Sveta Ana Proročica
22Katedra svetog Petra apostola
22Sveta Margareta iz Cortone
22Sveti Maksimijan Ravenski
23Sveti Polikarp
23Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23Sveti Willigis
24Sveti Modest iz Triera
24Sveti Etelbert
24Sveti Sergije iz Cezareje
25Sveti Donat
25Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25Sveta Walburga
26Sveti Aleksandar
26Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26Sveti Agrikola iz Neversa
26Blažena Edigna
27Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27Sveti Porfirije iz Gaze
27Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28Sveti Roman
28Blaženi Daniel Brottier
28Sluga Božji Ante Gabrić
29Sveti Hilarije papa
29Blažena Villana Delle Botti
29Sveti Suitbert

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Današnji sveti zaštitnik je Andrija (Andrea) Corsini, talijanski karmelićanin i biskup, „apostol Firence“. Rodio se u 30. studenoga 1302. u Firenci kao potomak glasovite plemićke obitelji. Nakon lakoumnog i razuzdanog života u mladosti, stupio je 1317. u firentinski karmelićanski samostan. Za svećenika je zaređen 1328, a studirao je u Parizu i Avignonu. Vratio se 1332. u zavičaj i proslavio se kao „apostol Firence“. Kad je Europom 1348. harala strašna kuga, koja je pohodila i Firencu, karmelićanski samostan ostao je bez gotovo svih svojih redovnika. Prior Andrea Corsini oživio je svoju provinciju nalaženjem novih zvanja, a posebno se isticao nastojanjem da se njegovi redovnici strogo drže redovničkih pravila i zavjeta siromaštva.
Godine 1360. izabran je za biskupa Fiesolea nedaleko Firence. Marljivo je obilazio svoje župe, osnovao bratovštinu svećenika u čast Presvetom Trojstvu, obnovio katedralu i brojne crkve. Glasoviti mirotvorac, mnogo je učinio oko pomirenja zavađenih plemićkih obitelji. Papa Urban V. poslao ga je kao svoga legata da smiri uznemirene duhove u Bologni, gdje je izbio sukob između plemića i pučana. Taj zadatak obavio je na svestrano zadovoljstvo. Bio je na glasu kao prorok i čudotvorac. Umro je u Fiesoleu 6. siječnja 1373. Blaženim ga je proglasio 1440. papa Eugen IV, a svetim 1629. papa Urban VIII. Zazivaju ga pri građanskim nemirima i neredima. Zaštitnik je Firence i brojnih naselja, župa i crkava.

Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Svetac dana - Sveta Veronika

Sveta Veronika

Sveta Veronika

Sveta Veronika (Veronica, Berenice), pobožna žena iz Jeruzalema (po nekima iz Cezareje), prema predaji je na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj događaj se spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta. U Jeruzalemu, odakle i potječe pobožnost križnog puta, raširena zaslugom franjevačkih propovjednika u XVII. stoljeću, pokazuje se i kuća koju legenda pripisuje pobožnoj Veroniki. Veronikino ime i njezin čin pojavljuju se u apokrifnim zapisima tek u IV. i V. stoljeću. Po nekim izvorima zvala se zapravo Serafija (Seraphia). Prema nekim legendama, Veronika je kasnije otputovala u Rim i predstavila rubac rimskom caru Tiberiju. Taj rubac posjeduje mnoge čudesne osobine (gašenje žeđi, liječenje sljepoće). Navodno je Veronika svojim svetim rupcem izliječila i Tiberija, a prije svoje smrti darovala ga je papi Klementu. Poznavatelji i ljubitelji hrvatske prošlosti i kulture rado spominju Danteove stihove o hrvatskim hodočasnicima u Rimu: "Ko' čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/ Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?" Druge legende govore o Veroniki kao Zakejevoj ženi. Nakon Kristovog uskrsnuća Veronika i Zakej dospjeli su u Galiju, današnju Francusku, gdje je obraćeni carinik Zakej promijenio ime u Amadour i započeo pustinjački život, dok je Veronika putovala Galijom i propovijedala evanđelje. Ambrozijanski kalendar u Milanu dugo je čuvao liturgijski spomen na svetu Veroniku.

Veronikino platno kao dragocjena relikvija čuvalo se u rimskoj bazilici svetog Petra, blizu groba apostolskog prvaka, vjerojatno od VIII. stoljeća do 1608. Od XVI. ili XVII. stoljeća Veronikin rubac, veličine 17 puta 24 centimetra, čuvaju redovnici kapucini u bazilici Volto Santo u Manoppellu kod Pescare (Abruzzo). To svetište je 1. rujna 2006. posjetio i papa Benedikt XVI. Iako se sveta Veronika pojavljuje i u viđenjima nekih svetaca, njezino postojanje je po mnogima dvojbeno. Ipak, ona u svijesti vjerničkog puka simbolizira sve one hrabre, nesebične i požrtvovne žene, koje u najtežim trenucima priskaču u pomoć bližnjima, bolesnima, nevoljnima, starima i umirućima. Stoga je štovanje te svetice opravdano jer to ujedno i štovanje svih takvih anonimnih nekanoniziranih svetica i blaženica iz kršćanske povijesti. Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima. Sretan i radostan imendan želimo svim našim Veronikama, Verama i Vericama!

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Sveta Veronika-svetište Volto Santo u Manoppellu

Slika: Sveta Veronika-svetište Volto Santo u Manoppellu

Svetac dana - Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito ili de Britto (João Heitor de Brito), poznat i kao Arulanandar ili „portugalski Franjo Ksaverski“, portugalski isusovac, misionar i mučenik, rođen je 1. ožujka 1647. u Lisabonu, u uglednoj plemićkoj obitelji. Njegov otac Salvador de Brito Pereira bio je potkralj portugalske kolonije Brazila, a umro je 1651. João je 1662. stupio u isusovački red i studirao na glasovitom sveučilištu u Coimbri. Zaređen je za svećenika i otputovao 1673. kao misionar u Maduru (danas Madurai, južna Indija, država Tamil Nadu). Uzeo je tamilsko ime Arul Anandar. Uhićen je i zatvoren 1684, a 1687. protjeran iz Indije pa se vratio u Europu. Portugalski kralj Pedro II, njegov zaštitnik, pokušao ga je zadržati u zavičaju, ali otac de Brito vratio se 1690. u Indiju s 24 nova misionara. Djelovanje na području Madure zahtijevalo je hrabrost od tamošnjih misionara jer je to područje do tada bilo izvan europskog kulturnog utjecaja. Otac de Brito pomno je proučio indijski kastinski sustav i uvidio da većina obraćenika na kršćanstvo dolazi iz najniže kaste. Zbog toga je učio domorodačke jezike, odijevao se i živio kao hinduistički pokornik, koji se smije približiti svim kastama. Katoličku vjeru naučavao je pojmovima, shvatljivima u indijskoj tradiciji i kulturi. Takav postupak već je prije predlagao i u južnoj Indiji uspješno provodio talijanski misionar, isusovac Roberto de Nobili (1577-1656).

Otac João de Brito putovao je pješke, hranio se oskudno, spavao je malo, na golom tlu i pod otvorenim nebom. Bio je izložen mnogim opasnostima, od nevremena, zmija, divljih životinja, ali i od urođeničkih svećenika, koji se vrebali na tog velikog osvajača duša. Otac João obratio je oko 10 tisuća ljudi. Brahmani, pripadnici najviše svećeničke kaste razbjesnili su se zbog toga i odlučili su ga ubiti. Povod za njegovo uhićenje bilo je obraćenje Thadiyathevana, princa Maravara. Misionar mu je naredio da od svojih pet žena jednu zadrži, a ostale četiri otpusti. Jedna od tih otpuštenih žena bila je nećakinja tamošnjeg vladara, Kizhavana Sethupathija, kralja Maravara. Kralj je zbog toga naredio da se spale sve kršćanske crkve i opljačkaju kuće vjernika. Uhitili su oca de Brita i ostale vjeroučitelje, odveli ih u grad Ramnad, mučili ih i naredili im da napuste zemlju. Otac João je to odbio pa ga je kralj osudio 28. siječnja 1693. na smrt. Pogubljen je na današnji dan, 4. veljače 1693, u selu Oriyuru (kotar Ramanathapuram, država Tamil Nadu, južna Indija). Prije pogubljenja otac João de Brito kleknuo je i molio. Krvnik je oklijevao, a on mu je tada rekao: „Prijatelju, pomolio sam se Bogu. Što se mene tiče, učinio sam ono što sam trebao. Sada ti učini ono što moraš.“ Tada mu je krvnik odrubio glavu. Blaženim ga je proglasio 21. kolovoza 1853. papa Pio IX, a svetim 22. lipnja 1947. papa Pio XII. Zaštitnik je Portugala i biskupije Sivagangai (država Tamil Nadu). Posvećene su mu mnoge župe, crkve, kapele i učilišta u Portugalu, Indiji, Filipinima i Indoneziji.

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Svetac dana - Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Sveti Gilbert od Sempringhama, opat i utemeljitelj gilbertinskog reda, rođen je 1083. u Sempringhamu blizu grada Bournea (Lincolnshire, istočna Engleska), kao sin normanskog ratnika Jocelina, kojem je kralj William Osvajač nakon osvajanja Engleske darovao posjed s utvrdom Sempringham. Gilbert je trebao naslijediti oca u njegovoj vojničkoj karijeri, ali njemu su se više od oružja sviđale knjige. Otac ga je stoga poslao u Pariz na studij teologije. Vratio se u Englesku 1120. kao čovjek kulture, mudosti, kreposti i pobožnosti, a Robert Bloet, biskup Lincolna, uzeo ga je u svoju službu. Gilbert se odlučio posvetiti redovničkom životu, a 1123. postao je svećenikom. Zaredio ga je nasljednik Roberta Bloeta, lincolnski biskup Alexander. Otac je Gilbertu poklonio dvije crkve, a on je u Sempringhamu otvorio školu za siromašne dječake i djevojčice. Bio je župnik u svojem rodnom selu. Svojim asketskim ponašanjem postao je uzorom mnogim vjernicima. Nije htio prihvatiti imenovanje za lincolnskog arhiđakona niti za biskupa u Yorku.

Kad su 1130. umrli njegovi roditelji, Gilbert je naslijedio imanje Sempringham i odlučio ga iskoristiti za djela milosrđa. Otvorio je na svojim posjedima dva samostana, najprije ženski (1131), a potom muški (1147) te je utemeljio gilbertinski red, zasnovan na ponešto izmijenjenim benediktinskim i augustinskim pravilima, odobrenim od pape Eugena III. Izabran je za opata, ali se želio povući s tog položaja. Redovnička braća mu to nisu dopuštala da ne bi došlo do ukidanja njihovog reda. Gilbertince, jedinu autentičnu englesku kongregaciju, ukinuo je 1583. kralj raskolnik, Henrik VIII. U to vrijeme gilbertinski red imao je 26 samostana. Gilbert je 1165. optužen da je Thomasu Becketu pomogao pobjeći u Francusku, nakon Becketovog dramatičnog sukoba s kraljem Henrikom II. Nije se protivio optužbama pa je završio u tamnici, ali je nakon nekog vremena oslobođen krivnje. U starosti slijep, doživio je 106 godina, a preminuo je na današnji dan, 4. veljače 1189. u Sempringhamu. U vrijeme njegove smrti gilbertinski red raspolagao je s trinaest samostana (devet mještovitih i četiri muška), sa 700 redovnika i 1200 redovnica. Gilberta od Sempringhama svetim je proglasio 11. siječnja 1202. papa Inocent III, samo 13 godina nakon njegove smrti.

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani