SVECI MJESECA - VELJAČA
1 | Sveta Brigita Irska |
1 | Sveti Sigebert |
1 | Sveti Henry Morse |
2 | Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica) |
2 | Sveti Kornelije iz Cezareje |
2 | Sveti Ivan Teofan Vénard |
2 | Sveta Marija Katarina Kasper |
2 | Blaženi Andrea Carlo Ferrari |
3 | Sveti Blaž (Vlaho) |
3 | Sveti Tripun |
3 | Sveti Ansgar |
3 | Sveta Berlinda |
3 | Službenica Božja Klaudija Böllein |
4 | Sveti Andrija Corsini |
4 | Sveta Veronika |
4 | Sveti Ivan de Brito |
4 | Sveti Gilbert |
5 | Sveta Agata |
5 | Sveta Adelheida iz Vilicha |
5 | Sveti Filip od Isusa |
6 | Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija |
6 | Sveti Amand iz Maastrichta |
6 | Sveta Doroteja iz Cezareje |
7 | Sveti Rikard |
7 | Blaženi Pio IX |
7 | Blaženi Nivard |
7 | Sveti Ivan Triorski |
8 | Sveti Jeronim Emiliani |
8 | Sveta Jozefina Bakhita |
8 | Sveti Pavao Verdunski |
9 | Sveta Apolonija |
9 | Sveta Skolastika |
9 | Sveti Miguel Febres Cordero |
10 | Blaženi Alojzije Stepinac |
10 | Blažena Ana Katarina Emmerick |
10 | Blažena Klara Agolanti iz Riminija |
11 | Gospa Lurdska |
11 | Sveti Benedikt iz Anianea |
11 | Sveti Caedmon |
12 | Sveti Grgur II. |
12 | Sveta Eulalija iz Barcelone |
12 | Sveti Ludano |
12 | Blaženi Reginald Orleanski |
12 | Sveti Damjan Afrički |
13 | Sveta Katarina de' Ricci |
13 | Sveti Agab |
13 | Sveti Benigno iz Todija |
14 | Sveti Valentin |
14 | Sveti Adolf iz Osnabrücka |
14 | Sveta Maria Francesca Rubatto |
15 | Sveti Claude de la Colombière |
15 | Sveti Sigfrid Švedski |
15 | Blaženi praški mučenici |
16 | Sveta Julijana |
16 | Sveti Onezim |
16 | Sveti Sirah |
17 | Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih |
17 | Sveti Evermod iz Ratzeburga |
17 | Sveti Bonozije |
18 | Sveti Šimun Jeruzalemski |
18 | Sveti François-Régis Clet |
18 | Blaženi Angelico |
19 | Sveti Konrad iz Piacenze |
19 | Blažena Elizabeta Picenardi |
19 | Blaženi John Sullivan |
20 | Sveti Eleuterije |
20 | Sveti Euherije iz Orléansa |
20 | Blažena Julia Rodzińska |
21 | Sveti Pier Damiani |
21 | Sveti Robert Southwell |
21 | Sveta Ana Proročica |
22 | Katedra svetog Petra apostola |
22 | Sveta Margareta iz Cortone |
22 | Sveti Maksimijan Ravenski |
23 | Sveti Polikarp |
23 | Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski |
23 | Sveti Willigis |
24 | Sveti Modest iz Triera |
24 | Sveti Etelbert |
24 | Sveti Sergije iz Cezareje |
25 | Sveti Donat |
25 | Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario |
25 | Sveta Walburga |
26 | Sveti Aleksandar |
26 | Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze |
26 | Sveti Agrikola iz Neversa |
26 | Blažena Edigna |
27 | Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe |
27 | Sveti Porfirije iz Gaze |
27 | Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart |
28 | Sveti Roman |
28 | Blaženi Daniel Brottier |
28 | Sluga Božji Ante Gabrić |
29 | Sveti Hilarije papa |
29 | Blažena Villana Delle Botti |
29 | Sveti Suitbert |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveti Andrija Corsini

Današnji sveti zaštitnik je Andrija (Andrea) Corsini, talijanski karmelićanin i biskup, „apostol Firence“. Rodio se u 30. studenoga 1302. u Firenci kao potomak glasovite plemićke obitelji. Nakon lakoumnog i razuzdanog života u mladosti, stupio je 1317. u firentinski karmelićanski samostan. Za svećenika je zaređen 1328, a studirao je u Parizu i Avignonu. Vratio se 1332. u zavičaj i proslavio se kao „apostol Firence“. Kad je Europom 1348. harala strašna kuga, koja je pohodila i Firencu, karmelićanski samostan ostao je bez gotovo svih svojih redovnika. Prior Andrea Corsini oživio je svoju provinciju nalaženjem novih zvanja, a posebno se isticao nastojanjem da se njegovi redovnici strogo drže redovničkih pravila i zavjeta siromaštva.
Godine 1360. izabran je za biskupa Fiesolea nedaleko Firence. Marljivo je obilazio svoje župe, osnovao bratovštinu svećenika u čast Presvetom Trojstvu, obnovio katedralu i brojne crkve. Glasoviti mirotvorac, mnogo je učinio oko pomirenja zavađenih plemićkih obitelji. Papa Urban V. poslao ga je kao svoga legata da smiri uznemirene duhove u Bologni, gdje je izbio sukob između plemića i pučana. Taj zadatak obavio je na svestrano zadovoljstvo. Bio je na glasu kao prorok i čudotvorac. Umro je u Fiesoleu 6. siječnja 1373. Blaženim ga je proglasio 1440. papa Eugen IV, a svetim 1629. papa Urban VIII. Zazivaju ga pri građanskim nemirima i neredima. Zaštitnik je Firence i brojnih naselja, župa i crkava.

Slika: Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini

Slika: Sveti Andrija Corsini
Svetac dana - Sveta Veronika

Sveta Veronika (Veronica, Berenice), pobožna žena iz Jeruzalema (po nekima iz Cezareje), prema predaji je na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj događaj se spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta. U Jeruzalemu, odakle i potječe pobožnost križnog puta, raširena zaslugom franjevačkih propovjednika u XVII. stoljeću, pokazuje se i kuća koju legenda pripisuje pobožnoj Veroniki. Veronikino ime i njezin čin pojavljuju se u apokrifnim zapisima tek u IV. i V. stoljeću. Po nekim izvorima zvala se zapravo Serafija (Seraphia). Prema nekim legendama, Veronika je kasnije otputovala u Rim i predstavila rubac rimskom caru Tiberiju. Taj rubac posjeduje mnoge čudesne osobine (gašenje žeđi, liječenje sljepoće). Navodno je Veronika svojim svetim rupcem izliječila i Tiberija, a prije svoje smrti darovala ga je papi Klementu. Poznavatelji i ljubitelji hrvatske prošlosti i kulture rado spominju Danteove stihove o hrvatskim hodočasnicima u Rimu: "Ko' čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/ Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?" Druge legende govore o Veroniki kao Zakejevoj ženi. Nakon Kristovog uskrsnuća Veronika i Zakej dospjeli su u Galiju, današnju Francusku, gdje je obraćeni carinik Zakej promijenio ime u Amadour i započeo pustinjački život, dok je Veronika putovala Galijom i propovijedala evanđelje. Ambrozijanski kalendar u Milanu dugo je čuvao liturgijski spomen na svetu Veroniku.
Veronikino platno kao dragocjena relikvija čuvalo se u rimskoj bazilici svetog Petra, blizu groba apostolskog prvaka, vjerojatno od VIII. stoljeća do 1608. Od XVI. ili XVII. stoljeća Veronikin rubac, veličine 17 puta 24 centimetra, čuvaju redovnici kapucini u bazilici Volto Santo u Manoppellu kod Pescare (Abruzzo). To svetište je 1. rujna 2006. posjetio i papa Benedikt XVI. Iako se sveta Veronika pojavljuje i u viđenjima nekih svetaca, njezino postojanje je po mnogima dvojbeno. Ipak, ona u svijesti vjerničkog puka simbolizira sve one hrabre, nesebične i požrtvovne žene, koje u najtežim trenucima priskaču u pomoć bližnjima, bolesnima, nevoljnima, starima i umirućima. Stoga je štovanje te svetice opravdano jer to ujedno i štovanje svih takvih anonimnih nekanoniziranih svetica i blaženica iz kršćanske povijesti. Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima. Sretan i radostan imendan želimo svim našim Veronikama, Verama i Vericama!

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika

Slika: Sveta Veronika-svetište Volto Santo u Manoppellu
Svetac dana - Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito ili de Britto (João Heitor de Brito), poznat i kao Arulanandar ili „portugalski Franjo Ksaverski“, portugalski isusovac, misionar i mučenik, rođen je 1. ožujka 1647. u Lisabonu, u uglednoj plemićkoj obitelji. Njegov otac Salvador de Brito Pereira bio je potkralj portugalske kolonije Brazila, a umro je 1651. João je 1662. stupio u isusovački red i studirao na glasovitom sveučilištu u Coimbri. Zaređen je za svećenika i otputovao 1673. kao misionar u Maduru (danas Madurai, južna Indija, država Tamil Nadu). Uzeo je tamilsko ime Arul Anandar. Uhićen je i zatvoren 1684, a 1687. protjeran iz Indije pa se vratio u Europu. Portugalski kralj Pedro II, njegov zaštitnik, pokušao ga je zadržati u zavičaju, ali otac de Brito vratio se 1690. u Indiju s 24 nova misionara. Djelovanje na području Madure zahtijevalo je hrabrost od tamošnjih misionara jer je to područje do tada bilo izvan europskog kulturnog utjecaja. Otac de Brito pomno je proučio indijski kastinski sustav i uvidio da većina obraćenika na kršćanstvo dolazi iz najniže kaste. Zbog toga je učio domorodačke jezike, odijevao se i živio kao hinduistički pokornik, koji se smije približiti svim kastama. Katoličku vjeru naučavao je pojmovima, shvatljivima u indijskoj tradiciji i kulturi. Takav postupak već je prije predlagao i u južnoj Indiji uspješno provodio talijanski misionar, isusovac Roberto de Nobili (1577-1656).
Otac João de Brito putovao je pješke, hranio se oskudno, spavao je malo, na golom tlu i pod otvorenim nebom. Bio je izložen mnogim opasnostima, od nevremena, zmija, divljih životinja, ali i od urođeničkih svećenika, koji se vrebali na tog velikog osvajača duša. Otac João obratio je oko 10 tisuća ljudi. Brahmani, pripadnici najviše svećeničke kaste razbjesnili su se zbog toga i odlučili su ga ubiti. Povod za njegovo uhićenje bilo je obraćenje Thadiyathevana, princa Maravara. Misionar mu je naredio da od svojih pet žena jednu zadrži, a ostale četiri otpusti. Jedna od tih otpuštenih žena bila je nećakinja tamošnjeg vladara, Kizhavana Sethupathija, kralja Maravara. Kralj je zbog toga naredio da se spale sve kršćanske crkve i opljačkaju kuće vjernika. Uhitili su oca de Brita i ostale vjeroučitelje, odveli ih u grad Ramnad, mučili ih i naredili im da napuste zemlju. Otac João je to odbio pa ga je kralj osudio 28. siječnja 1693. na smrt. Pogubljen je na današnji dan, 4. veljače 1693, u selu Oriyuru (kotar Ramanathapuram, država Tamil Nadu, južna Indija). Prije pogubljenja otac João de Brito kleknuo je i molio. Krvnik je oklijevao, a on mu je tada rekao: „Prijatelju, pomolio sam se Bogu. Što se mene tiče, učinio sam ono što sam trebao. Sada ti učini ono što moraš.“ Tada mu je krvnik odrubio glavu. Blaženim ga je proglasio 21. kolovoza 1853. papa Pio IX, a svetim 22. lipnja 1947. papa Pio XII. Zaštitnik je Portugala i biskupije Sivagangai (država Tamil Nadu). Posvećene su mu mnoge župe, crkve, kapele i učilišta u Portugalu, Indiji, Filipinima i Indoneziji.

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito

Slika: Sveti Ivan de Brito
Svetac dana - Sveti Gilbert

Sveti Gilbert od Sempringhama, opat i utemeljitelj gilbertinskog reda, rođen je 1083. u Sempringhamu blizu grada Bournea (Lincolnshire, istočna Engleska), kao sin normanskog ratnika Jocelina, kojem je kralj William Osvajač nakon osvajanja Engleske darovao posjed s utvrdom Sempringham. Gilbert je trebao naslijediti oca u njegovoj vojničkoj karijeri, ali njemu su se više od oružja sviđale knjige. Otac ga je stoga poslao u Pariz na studij teologije. Vratio se u Englesku 1120. kao čovjek kulture, mudosti, kreposti i pobožnosti, a Robert Bloet, biskup Lincolna, uzeo ga je u svoju službu. Gilbert se odlučio posvetiti redovničkom životu, a 1123. postao je svećenikom. Zaredio ga je nasljednik Roberta Bloeta, lincolnski biskup Alexander. Otac je Gilbertu poklonio dvije crkve, a on je u Sempringhamu otvorio školu za siromašne dječake i djevojčice. Bio je župnik u svojem rodnom selu. Svojim asketskim ponašanjem postao je uzorom mnogim vjernicima. Nije htio prihvatiti imenovanje za lincolnskog arhiđakona niti za biskupa u Yorku.
Kad su 1130. umrli njegovi roditelji, Gilbert je naslijedio imanje Sempringham i odlučio ga iskoristiti za djela milosrđa. Otvorio je na svojim posjedima dva samostana, najprije ženski (1131), a potom muški (1147) te je utemeljio gilbertinski red, zasnovan na ponešto izmijenjenim benediktinskim i augustinskim pravilima, odobrenim od pape Eugena III. Izabran je za opata, ali se želio povući s tog položaja. Redovnička braća mu to nisu dopuštala da ne bi došlo do ukidanja njihovog reda. Gilbertince, jedinu autentičnu englesku kongregaciju, ukinuo je 1583. kralj raskolnik, Henrik VIII. U to vrijeme gilbertinski red imao je 26 samostana. Gilbert je 1165. optužen da je Thomasu Becketu pomogao pobjeći u Francusku, nakon Becketovog dramatičnog sukoba s kraljem Henrikom II. Nije se protivio optužbama pa je završio u tamnici, ali je nakon nekog vremena oslobođen krivnje. U starosti slijep, doživio je 106 godina, a preminuo je na današnji dan, 4. veljače 1189. u Sempringhamu. U vrijeme njegove smrti gilbertinski red raspolagao je s trinaest samostana (devet mještovitih i četiri muška), sa 700 redovnika i 1200 redovnica. Gilberta od Sempringhama svetim je proglasio 11. siječnja 1202. papa Inocent III, samo 13 godina nakon njegove smrti.

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert

Slika: Sveti Gilbert