SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Pepelnica
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
22	Blaženi Eduard Profittlich
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Roman

Sveti Roman

Današnji zaštitnik, sveti Roman (Romanus, francuski Romain) iz Condata, rodio se oko 390. u Izernoreu, francuskom gradiću u gornjem Bugeyu, povijesnoj regiji u departmanu Ain (istočna Francuska). Gorštak s planine Jura, već u djetinjstvu osjetio je želju za pustinjačkim životom, a posebno se oduševio kad je čuo o životu egipatskih pustinjaka u Tebaidi. Odazvao se neodoljivom pozivu i oko 420. osnovao samostan za pustinjake u području Condata (današnji Saint-Claude), divljeg i osamljenog kraja u gorju Jura (dolina rijeke Bienne, Franche-Comté, istočna Francuska). Ubrzo mu se pridružio njegov mlađi brat, sveti Lupicin i mnogi drugi. Broj tih pustinjaka neprestano je rastao, a glas o Romanovoj svetosti dobro je do svetog Hilarija, biskupa u Arlesu, koji ga je 444. zaredio za svećenika.

Osnivao je nove opatije i samostane, među njima i ženski samostan La Balme kojim je kao nadstojnica upravljala njegova i Lupicinova sestra Yole (Iola). U tim samostanima održavala se najstroža klauzura, a Roman je osvajao ljude svojom dobrotom, smirenošću i širokogrudnošću prema novacima. Među njegovim učenicima bio je i sveti Eugendus (francuski Oyand). Bio je glasovit po svojim ozdravljenjima bolesnika, među njima i gubavaca, a životopisi ga nazivaju „Kristovim junakom“. Preminuo je 460. za vrijeme posjeta sestri, u samostanu La Balme ili Beaume (kasnije Saint-Romain-de-Roche, danas Pratz). Upravu okolnih samostana preuzeo je potom Lupicin. Tamo je sveti Romain i pokopan, a na njegovom grobu dogodila su se prema predaji mnoga čudesa. Zaštitnik je duševnih bolesnika i utopljenika.

Slika: Sveti Roman

Svetac dana - Blaženi Daniel Brottier

Blaženi Daniel Brottier

Blaženi Daniel Jules Alexis Brottier, francuski svećenik, redovnik misionarske kongregacije Svetog Duha (spiritanci), rodio se 7. rujna 1876. u La Ferté-Saint-Cyru (departman Loir-et-Cher, biskupija Blois, središnja Francuska), u pobožnoj kršćanskoj obitelji, kao drugi sin kočijaša Jean-Baptistea Brottiera i njegove supruge Herminie Bouthe. Već je u mladosti težio duhovnom pozivu, a naročitu pobožnost iskazivao je prema Blaženoj Djevici Mariji. Ušao je 1890. u sjemenište, a godina dana vojničke službe samo je ojačala njegovu namjeru da postane svećenik. U obližnjem Bloisu postao je 1898. podđakon, 1899. đakon, a 22. listopada 1899. svećenik. Najprije je djelovao kao profesor u crkvenom učilištu u Pontlevoyu, a 24. rujna 1902. stupio u novicijat družbe misionara Svetog Duha (spiritanci), u Orlyju, nedaleko Pariza. Nakon polaganja redovničkih zavjeta uputio se 1903. kao misionar u Senegal (zapadna Afrika). Zbog zdravstvenih tegoba vratio se 1906. u Francusku. Kad se oporavio, opet je djelovao u Senegalu, a konačno se 1911. vratio u Francusku. Osnovao je zakladu „Souvenir Africaine“, za podizanje katedrale u Dakaru, glavnom gradu Senegala, koja je posvećena 2. veljače 1936, 26 dana prije njegove smrti.

U vrijeme Prvog svjetskog rata prijavio se dragovoljno kao vojni kapelan 121. pješačke regimente i svesrdno pomagao mnoštvu ranjenih i umirućih na brojnim ratištima. Često puta bio je u životnoj opasnosti. Kasnije je tvrdio da je preživio samo zahvaljujući zagovoru svete Terezije od Djeteta Isusa. Dobitnik brojnih ratnih odličja, nakon rata je postao upravitelj socijalne ustanove za pomoć siromašnim šegrtima i napuštenoj djeci u pariškom predgrađu Auteil. Revan, ponizan i neumoran svećenik, stekao je glas istinskog apostola kršćanske ljubavi. Preminuo je na današnji dan, 28. veljače 1936, u Parizu. Njegovom sprovodu nazočilo je 15 tisuća Parižana, a pokopan je u kapeli svete Male Terezije u Auteilu. Blaženim ga je 25. studenog 1984. proglasio papa Ivan Pavao II. Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Slika: Blaženi Daniel Brottier

Svetac dana - Sluga Božji Ante Gabrić

Sluga Božji Ante Gabrić

Sluga Božji Ante Gabrić, hrvatski svećenik, isusovac i misionar u Indiji, rođen je 28. veljače 1915. u Metkoviću kao osmo od devetero djece Petra i Katarine, rođene Antičević. Zanimljivo je da je i Petrov brat, Antin stric. također imao devetero djece pa je u jednom trenutku pod krovom obitelji Gabrić boravilo čak osamnaestero djece. U Metkoviću je Ante završio osnovnu školu i dva razreda građanske škole, a zatim je 1926. krenuo u isusovačko sjemenište u Travniku. Maturirao je 1933, kada je primljen i u isusovački novicijat. Školovanje je nastavio u Zagrebu i 1935. položio redovničke zavjete. Filozofiju je od 1936. do 1938. studirao u Italiji (Gorica i Gallarate, provincija Varese, Lombardija). U srpnju 1938. stigao je u rodni Metković i obavijestio roditelje da odlazi za misionara u Indiju. Otplovio je 20. listopada iz Genove u Indiju. U Calcuttu, glavni grad države West Bengal, stigao je 5. studenoga 1938. Godinu dana učio je engleski i bengalski jezik u Hazaribaghu i Boshontiju. Studirao je od 1940. teologiju na obroncima Himalaja, u Kurseongu (okrug Darjeeeling, West Bengal), a za svećenika je zaređen 21. studenoga 1943. u Calcutti. Djelovao je u bengalskim selima uz rijeku Ganges (Morapai, 1945, 1962-71, Ranchi, 1946, Boshonti, 1947-62, 1972-74, Maria Polli, 1975-88), na rubu bengalske prašume. Posvetio se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Znatno je pridonio vjerskom i društvenom razvoju siromašnih sela u Zapadnom Bengalu. Organizirao je prehranu djece, otvaranje bolnica, podizanje putova, mostova i nasipa uz rijeku Ganges te otvaranje škola i sirotišta u nerazvijenim dijelovima Indije. Utemeljio je takozvane „rižine banke“ (na taj način oslobađao je siromahe od lihvara) i pogone za proizvodnju cipela „Bata“. Krčio je džunglu, osnivao župe i male seoske škole, podizao crkve i kapele, otvarao pučke, srednje i više tehničke i obrtne škole, radijske postaje, sirotišta, domove za beskućnike i bolnice. Posebno se brinuo za udovice hindusa, koje nakon smrti supruga nisu mogle zakonski naslijediti imovinu koju su stekle za vrijeme braka te su zbog pritisaka rodbine i šire zajednice bile odbačene i progonjene. Za te udovice, prognane iz društva, osnivao je domove, a za djecu smještaj u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa, kanala, vrtova, bunara i putova, organizirao prehranu školske djece. Skupljao je pomoć po čitavom svijetu za svoje gradnje i pothvate te za prehranu stanovništva. Pokrenuo je 1939. časopis „Tamo gdje palme cvatu“. Darovitu djecu slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju "Maria Polli", s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim sadržajima. Najčešće u blatu do koljena, na beskrajnim rižištima ili u malenom čamcu na ćudljivom Gangesu, za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je u gotovo svim vjerskim časopisima u domovini, u mnogim listovima iseljenih Hrvata u svijetu i inozemnim misijskim publikacijama. Osnovna škola u Kumrakhaliju danas nosi ime "Otac Ante Gabrić". Bio je bliski suradnik i savjetnik Majke Terezije u Calcutti (Kolkati). Običavao je govoriti da ima dvije domovine, Hrvatsku i Indiju, te da ga treća, ona vječna domovina, čeka na nebu. Djeci, udovicama, gubavcima, čistačima, prosjacima, poljodjelcima, radnicima, ribarima i mnogim drugima bio je zaštitnik, junak i uzor. Čak su ga kao svetoga čovjeka poštovali i hinduistički duhovni učitelji, gurui. Mnogi ga Indijci još pamte na njegovu legendarnom biciklu kojim se vozio posvuda, za svih godišnjih doba i po svim vremenskim uvjetima.

Domovinu Hrvatsku je prvi put posjetio 1969, nakon trideset i jedne godine misionarskog rada u Indiji. Ostalo je zapamćeno kako ga je 1976, na proslavi 1300. godine kršćanstva na našim prostorima, u Solinu narod nosio na rukama. U predvečerje završnog slavlja otac Ante Gabrić predvodio je bogoslužje bdjenja, veliki molitveni sat hrvatske povijesti nad grobovima hrvatskih kraljeva. Pamte ga i brojni Zagrepčani, kako je 1978. na Ksaveru zajedno s Majkom Terezijom predvodio nezaboravnu pobožnost Križnog puta. Iscrpljen od napornog misionarskog rada, preminuo je 20. listopada 1988. u ambulantnim kolima sestara Majke Terezije, na prilazu Calcutti, dok je svitalo. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji Maria Polli. Na sprovodu je bilo oko 20 tisuća ljudi, katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s grudom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Njegove spise iz misija objavio je Juraj Gusić: „Životni put jednog misionara (I–IV, 1972–89)“. Ispred župne crkve svetog Ilije u Metkoviću otkriven je 21. listopada 1990, na drugu obljetnicu smrti, spomenik ocu Anti Gabriću, djelo akademske kiparice Nine Sedlar. Ocu Gabriću posvećen je i dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“ (2014) Ljiljane Bunjevac Filipović. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je u 28. veljače 2015. u Zagrebu biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega oca Ante Gabrića, na dan 100. obljetnice njegovog rođenja. U prigodnom je govoru kardinal podsjetio na riječi svete Majke Terezije, koje je 1978. izrekla u Metkoviću, rodnom gradu oca Gabrića: „Ljudi u Bengaliji su u ocu Gabriću dobili Isusa. Preko njega i od njega doznali su da ih dragi Bog ljubi. Doznali su da su naša braća i sestre...“ U Indiji ima više od 100 svjedočanstava za kauzu njegove beatifikacije, a među njima su i mnoga o čudesnim ozdravljenjima. Svjedočanstava ima i iz Hrvatske, Australije te drugih zemalja. Završavamo molitvom Anti Gabriću: „Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji da po tvojem zagovoru ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen.“