SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Današnji zaštitnik je sveti Gabrijel od Žalosne Gospe (San Gabriele dell'Addolorata), talijanski redovnik pasionist. Rodio se 1. ožujka 1838. u Assisiju (Umbrija) kao Francesco Possenti, jedanaesto od trinaestoro djece pobožnih roditelja. Od treće godine obitelj je živjela u Spoletu. Ostao je bez majke u četvrtoj godini života, a školovao se u Spoletu, kod redovnika Kršćanske braće i isusovaca. Kao mladić bio je kicoš, vrlo nestašan, omiljen u društvu, na glasu kao udvarač, odličan plesač, redoviti posjetitelj kazališta i strastveni lovac. Nakon niza tragičnih događaja u njegovoj obitelji i svog čudesnog ozdravljenja, u devetnaestoj godini, 1856, stupio je u red pasionista svetog Pavla od Križa u Morrovalleu (Marche), a sljedeće godine položio zavjete. Nakon novicijata dobio je redovničko ime Gabrijel od Žalosne Gospe. Živio je tiho i samozatajno, najčešće predan dubokoj molitvi, a iznad svega pobožnosti prema Mariji i razmatranju njezinih žalosti zbog Isusovih muka.
Studirao je s velikim uspjehom filozofiju u gradiću Isola del Gran Sasso d'Italia (Abruzzo), iako je obolio od tuberkuloze. Bolest je podnosio spokojno i radosno, a svojim kolegama predstavljao trajnu inspiraciju i čvrstu moralnu podršku. Preminuo je u 24. godini, na današnji dan, 27. veljače 1862, sa smiješkom na licu i sličicom Marije Žalosne u ruci. Po riječima svjedoka u trenutku smrti ugledao je Mariju, pozdravio ju ispruženim rukama, a lice mu je postalo razdragano i nadnaravno sjajno. Pripisuju mu se mnoga čuda, a njegov grob mjesto je hodočašća brojnih vjernika. Blaženim ga je proglasio 1908. papa Pio X, a svetim 1920. papa Benedikt XV. Zaštitnik je pokrajine Abruzzo, katoličke mladeži, klerika, sjemeništaraca i studenata te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Slika: Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Svetac dana - Sveti Porfirije iz Gaze

Sveti Porfirije iz Gaze

Sveti Porfirije (Porphyrius), biskup Gaze u Palestini, rodio se 347. u grčkom gradu Solunu, u bogatoj obitelji. Porfirijev životopis dugujemo njegovom učeniku i kasnijem đakonu Marku (Marcus Diaconus), koji je zvanjem bio krasnopisac. Oko 378. Porfirije se povukao u egipatsku pustinju, u dolini Wadi El Natrun i tamo provodio monaški život. U pustinji je ostao pet godina, a zatim se uputio u Palestinu, gdje je narednih pet godina živio u jednoj spilji kraj rijeke Jordana. Živio je u strogoj pokori pa se razbolio. S ranama na nogama, otišao je zatim u Jeruzalem i obišao svakom kršćaninu najsvetija i najdraža mjesta. Dok se uspinjao na Kalvariju, ukazao mu se Krist Raspeti, a on je osjetio olakšanje i spoznao da su njegove rane zacijelile. Tada je upoznao Marka, svojeg bliskog suradnika i životopisca. Poslao ga je u Solun da riješi s njegovom braćom pitanje obiteljske baštine. Marko je taj posao uspješno obavio, a kad se vratio, našao je Porfirija potpuno zdravog. Čudesno Porfirijevo ozdravljenje postalo je utjeha za brojne bolesnike s ranama na nogama. Porfirije je bio blag i pobožan čovjek, volio je siromahe i dijelio im svoja dobra, a mnogo toga darovao je i egipatskim samostanima. Zbog svoje darežljivosti je osiromašio pa se neko vrijeme uzdržavao kao postolar. Jeruzalemski biskup Ivan čuo je mnogo o Porfiriju i njegovim vrlinama pa ga je upoznao i 392. zaredio za svećenika. Povjerio mu je čuvanje najsvetije kršćanske relikvije, dijelove Svetog križa, na kojem je naš Spasitelj dovršio djelo otkupljenja.

Nakon smrti biskupa u Gazi, metropolit Cezareje posvetio je godine 395. Porfirija za biskupa Gaze, u kojoj je tada bilo malo kršćana. Biskup Porfirije, koji se dugo opirao biskupskoj časti, izmolio je u vrijeme suše obilnu kišu pa je to čudo djelovalo na ljude te se više od 100 pogana obratilo na kršćanstvo. Protivnici kršćanstva nisu mirovali pa se Porfirije neko vrijeme morao skrivati. Uz potporu svetog Ivana Zlatoustog i carskog sobara Eutropija dobio je 398. iz Carigrada službeno carsko pismo, po kojem su se u Gazi morali zatvoriti i srušiti svi poganski hramovi. Dragi Bog pomogao je Porfiriju novim čudesnim djelima. Spominje se tako njegova pomoć jednoj ženi u teškom porodu i mnoga obraćenja. U društvu cezarejskog mitropolita pošao je 401. u Carigrad i uz pomoć carice Eudoksije isposlovao dekret cara Arkadija o zaštiti kršćana i uništenju poganskih hramova. Porfirije je poživio još mnogo godina, učinio nova dobra djela i brojna čudesa. Preminuo je 26. veljače 420. u Gazi.

Slika: Sveti Porfirije iz Gaze

Slika: Sveti Porfirije-crkva u Gazi

Svetac dana - Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart

Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart

Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart (Marie de l'Incarnation Guyart), kanadska redovnica uršulinka francuskog podrijetla, misionarka i mističarka, rođena je kao Marie Guyart 28. listopada 1599. u francuskom gradu Toursu (departman Indre-et-Loire), kao četvrto od sedmero djece pekara Florenta Guyarta i Jeanne Michelet. Već je kao djevojčica težila za duhovnim zvanjem. Prije odlaska u samostan bila je od 1617. u braku sa svilarskim majstorom Claudeom Martinom, s kojim je imala sina Claudea (rodio se 2. travnja 1619). Šest mjeseci nakon toga njezin muž je umro. Izuzetno darovita i svestrana osoba, Marie je najprije radila kao knjigovođa, a potom i kao ravnateljica u prijevozničkom poduzeću sestrinog supruga Paula Buissona. I tada je živjela intenzivnim duhovnim životom uz strogu pokoru i post. Zamolila je sestru da vodi brigu o njezinom sinu Claudeu koji 1641. postao svećenik benediktinac, kasnije i majčin biograf. Marie je 25. siječnja 1631. stupila u samostan uršulinki u Toursu, a 1633. položila redovničke zavjete. Tada je uzela redovničko ime Marija od Utjelovljenja (Marie de l'Incarnation). Otputovala je 4. svibnja 1639. iz Dieppea zajedno s još dvije uršulinke i tri medicinske sestre u sjevernoameričku koloniju Novu Francusku, kako bi tamo osnovala uršulinsku podružnicu.

Marie je stigla u grad Québec 1. kolovoza 1639. Uskoro je otvorila prvu školu i osnovala prvi uršulinski samostan te postala njegovom poglavaricom. Djelovala je kao misionarka među Indijancima u kanadskoj pokrajini Québecu. Posebnu smetnju njezinom djelovanju predstavljao je sukob indijanskih plemena Irokeza i Hurona, potican od stranih kolonijalista. Majka Marie se naročito posvetila obrazovanju indijanske djece i djevojaka. Otvarala je škole, podizala samostanske zgrade i domove za indijansku mladež, podučavala ih, pisala gramatike, rječnike i katekizme, naviještala evanđelje na četiri indijanska jezika (irokeški, huronski, algonkinski i montagnais/innu). U njezinim školama jednak tretman uživala su djeca francuskih doseljenika i indijanska djeca.

Marie je bila glasovita i po svojim mističnim vizijama. Već je u mladosti doživljavala mistična iskustva sa Svetim Trojstvom i sa Srcem Isusovim. Teolog Henri Brémond nazvao ju je „najznačajnijom francuskom mističarkom“, a biskup Jacques-Bénigne Bossuet „Terezijom Avilskom Novog svijeta“. U svojem duhovnom dnevniku opisala je svoja mistična stanja, teški križni put i očišćenja duše, strahotne kušnje kao i milost mističnog sjedinjenja s Bogom. Djelo je pisano biranim, uzvišenim stilom i prožeto otmjenošću. Svoja iskustva započela je pisati još 1633. prema savjetu svojeg duhovnika Raymonda de Saint-Bernarda (iz cistercitskog reda „Feuillants“), a kasnije i na poticaj sina Claudea, koji je 1654. objavio njezine zapise kao knjigu pod nazivom „Relation“. Knjiga je prevedena i na hrvatski jezik (prof. Klaudija Đuran, uršulinka) i objavljena 2003. pod naslovom „Svjedočanstvo“, u povodu 300. obljetnice dolaska uršulinki na hrvatsko tlo (Varaždin, 1703). Sveta Marija od Utjelovljenja ostavila je za sobom i na tisuće pisama. Preminula je 30. travnja 1672. u Québecu. Blaženom ju je 22. lipnja 1980. proglasio papa Ivan Pavao II (nazvao je Marie „majkom katoličke Crkve u Kanadi“ i „učiteljicom duhovnog života“), a svetom 3. travnja 2014. papa Franjo.