SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Katedra svetog Petra apostola

Katedra svetog Petra apostola

Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: "Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima". Riječi „stijena“ i „ključevi“ jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.
Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V. ili VI. stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX. do XI. stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini. Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena“ njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.

Slika: Katedra svetog Petra

Slika: Lateranska bazilika u Rimu

Slika: Sveta Stolica - Grb

Svetac dana - Sveta Margareta iz Cortone

Sveta Margareta iz Cortone

Sveta Margareta (Margherita) iz Cortone, talijanska pokornica i franjevačka trećoredica, rođena je 1247. u Lavianu kod Perugie (Umbrija) kao kći siromašnih roditelja poljodjelaca. Ostala je bez majke sa sedam godina, a maćeha ju nije podnosila. Lijepa djevojka, postala je sa 17 godina ljubavnica Arsenija, plemića iz Montepulciana (provincija Siena, Toscana), rodila mu sina i živjela s njim devet godina u njegovom dvorcu, u bogatstvu i raskoši. Godine 1273, Arsenio je otišao jednog dana u lov sa svojim omiljenim psom, na području obližnjeg Petrignana. Nakon dva dana pas se vratio bez gospodara i cvilio. Margareta je pošla za psom, koji ju je doveo do šume i jame prekrite granjem. Kad je uklonila granje, našla je u jami tijelo svojeg ljubavnika, izbodeno bodežima. Napali su ga i ubili razbojnici. Margareta se skamenila i dugo buljila u tijelo, s kojeg je nestala svaka ljepota. Strašno ju je potresla ova Božja kazna i odmah je odlučila da će se odreći grijeha i započeti oštru pokoru. Suznih očiju vratila se u očev dom u Laviano, ali maćeha ju je otjerala kao javnu grešnicu, koja je nanijela veliku bruku obitelji.

Margareta se tada uputila u Cortonu (provincija Arezzo, Toscana) i potražila utočište kod franjevaca. Njezini duhovnici, a kasnije i biografi, bili su franjevci Giovanni da Castiglione i Giunta Bevegnati. Ispovijedila se, a franjevci su ju zajedno s njezinim sinom preporučili tamošnjim plemenitim ženama. Nastanila se kod tih žena i započela oštru pokoru. Rasprodala je sve dragocjenosti i novac podijelila siromasima. Preko dana nije ništa jela, a samo je u predvečerje uzimala malo kruha i povrća. U pokorničkoj odjeći, s užetom oko vrata, otišla je u svoje selo i javno zatražila oproštenje sa svoj prethodni grešni život. U Cortoni se posvetila brizi za bolesne i siromašne. Htjela je stupiti u neki strogi red, ali su je svećenici upozorili da mora ostati u svijetu zbog brige za sina. Stoga je 1277. stupila u franjevački treći red. Uspjela je 1278. pribaviti sredstva za izgradnju bolnice za siromahe i beskućnike, u kojoj su posluživale njezine suradnice, „poverelle“, pobožne žene iz udruge trećoredica koju je osnovala 1286. Doživjela je mnoga mistična iskustva, ukazanja i viđenja. Kad je njezin sin odrastao, i on je stupio u franjevački red i zaređen je za svećenika. Margareta, koju su prozvali „franjevačkom Magdalenom“, čudesno je uz vodstvo braće franjevaca napredovala u svetosti. Njezin primjer potakao je i mnoge druge grešnike u Cortoni i okolici na obraćenje i pokoru. Krist Gospodin udijelio je Margareti brojne milosti, a ona je tu ljubav uzvraćala još većom pokorom. Preminula je u Cortoni na današnji dan, 22. veljače 1297. Blaženom ju je proglasio 1515. papa Leon X, a svetom 1728. papa Benedikt XII. Njezine relikvije počivaju u franjevačkoj crkvi u Cortoni, koja nosi njezino ime. Zazivaju je kod umobolnosti, duševnih bolesti, napasti, gubitka roditelja, a zaštitnica je trećoredica, lažno optuženih ljudi, beskućnika, skitnica, potepuha, primalja, pokornica, pokajnica, samohranih majki, osoba kojima se rugaju zbog pobožnosti, nekadašnjih prostitutki, grada Cortone te mnogih talijanskih župa, crkvi i kapela.

Slika: Sveta Margareta iz Cortone

Svetac dana - Sveti Maksimijan Ravenski

Sveti Maksimijan Ravenski

Sveti Maksimijan (Maximianus, Massimiano), biskup Ravenne, „naše gore list“, istarski sin, živio je i djelovao u VI. stoljeću. Rodio se 498. u Puli i neko vrijeme živio u Istri, a svoj rodni kraj nikad nije zaboravio. Živio je u Puli i radio u pulskoj crkvi kao đakon. U Puli je dao sagraditi veliku crkvu svete Marije, koja je zbog svoje raskoši prozvana Krasnom (Santa Maria Formosa). Od nje je očuvan samo manji dio, kapela svete Marije Formoze. O svetom Maksimijanu Ravenskom opširno je pisao veliki istarski biskup Dragutin Nežić (Donja Reka kraj Jastrebarskog, 29. siječnja 1908-Pula, 30. siječnja 1995). Maksimijan je bio podrijetlom iz današnjeg Veštra, južno od Rovinja. Car Justinijan imenovao ga je 546. nadbiskupom u Ravenni (Romagna). Bio je 26. biskup Ravenne, a biskupovao je od 546. do 556. U početku ga tamošnji građani nisu htjeli primiti. U vrijeme njegovog biskupovanja Ravenna je znatno napredovala u vjerskom i kulturnom pogledu. Prvi se na Zapadu prozvao nadbiskupom, a na taj način hito je naglasiti da nije samo biskup jedne biskupije, već više njih. Maksimijana ubrajaju među najznačajnije ličnosti u Italiji VI. stoljeća. Bio je čovjek širokih pogleda, a razumio se i u financije pa je u isto vrijeme bio i namjesnik cara Justinijana i pape Vigilija, dok se papa nalazio na bizantskom dvoru. Prije nego što je postao biskup, Maksimijan je neko vrijme boravio na bizantskom dvoru, gdje je stekao povjerenje i naklonost cara Justinijana. Početkom 545. umro je ravenski biskup Viktor. Kako je od godine 540. Ravenna bila u vlasti Bizanta, njezini građani poslali su svoje predstavnike caru Justinijanu i zamolili palij za novog biskupa, kojeg su sami predlagali. Car je međutim odabrao Maksimijana, kojeg je 546. u grčkom gradu Patrasu posvetio sam papa Vigilije. Građani Ravenne osjetili su se povrijeđeni u svojim pravima pa su novog biskupa primili prilično hladno. Međutim, Maksimijanova taktičnost, diplomatska sposobnost i pastoralni žar pomalo su svladali otpor i neraspoloženje Ravenjana.

Devet godina Maksimijanovog biskupovanja u Ravenni predstavlja zlatno doba u povijesti tog grada. Novi biskup sagradio je i obnovio najljepše spomenike crkvene umjetnosti, a dovršio je i posvetio glasovite ravenske bazilike (San Vitale i Sant'Apollinare in Classe), koje su i danas ures i neprocjenjivo kulturno bogatstvo Ravenne. Neke je crkve dao ukrasiti mozaicima vrhunske ljepote. Za veliki oltar u Ravenni dao je izraditi pokrov koji je prikazao cijeli Isusov život. Na drugom pokrovu predstavio je portrete svih svojih prethodnika, ugrađenih na zlatnoj podlozi. Značajan je i Maksimijanov tron, biskupska cathedra u potpunosti izrađena od bjelokosnih ploča. Vjerojatno je izrađena u Carigradu i brodom prevezena do Ravenne. Bavio se i pisanjem te naručio izradu velikog broja iluminiranih rukopisa. Posvetio se i reviziji liturgijskih knjiga te ispravljanju latinskog teksta Biblije. Žalosne je tješio, a nevoljnicima pružao materijalnu pomoć. Preminuo je na današnji dan, 22. veljače 556, u Ravenni, a pokopan je u crkvi svetog Andrije. Za vrijeme napoleonskih ratova Maksimijanovo tijelo preneseno je u ravensku katedralu. Na glasovitom mozaiku u bazilici San Vitale, koji prikazuje pratnju cara Justinijana, nalazi se vjerno prikazan i Maksimijanov lik. Mozaik, vjerojatno izrađen oko 547, prikazuje Maksimijana u biskupskom ornatu, s kratkom bradom i ćelavom glavom, a prikazan je kako drži križ te nosi misnicu i štolu. Pulski srednjovjekovni statut nalagao je da se, osim drugih, svetkuje i dan svetog Maksimijana (tada dan ranije, 21. veljače), a njegovim imenom nazvana je pulska ulica koja prolazi uz kapelu svete Marije Formoze prema Ulici Sergijevaca.