SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Pepelnica
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
22	Blaženi Eduard Profittlich
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Julijana

Sveta Julijana

Danas slavimo svetu Julijanu, mučenicu iz Nikomedije (danas İzmit, Turska), grada na sjeverozapadu Male Azije. O njoj kruže mnoge legende, često prijeporne. U svojoj obitelji bila je jedina kršćanka, dok je njezin otac Africanus bio gorljivi štovatelj rimskih bogova. Obećao ju je za ženu senatoru Eleuziju. Julijana je bila spremna za taj brak, ali je tražila da Eleuzije postane kršćanin. On se tada razbjesnio, izveo je pred sud i optužio je kao kršćanku. Hrabru djevojku nisu uspjele slomiti ni prijetnje ni grozne muke. Najprije su je bacili u vrelo ulje, a zatim joj odrubili glavu. Dogodilo se to godine 305, za vladavine cara Maksimijana.
Relikvije svete mučenice Julijane prenesene su iz Nikomedije u talijansku pokrajinu Campaniju, najprije u Puteoli (danas Pozzuoli), zatim u Cumu te 25. veljače 1207. u Napulj. Njezino štovanje osobito je rašireno u Napulju i okolici, a posvećene su joj brojne crkve širom Italije, Španjolske, Nizozemske i mnogih drugih zemalja. Umjetnici je često prikazuju u kotlu ili u borbi sa zmajem i krilatim vragom. Zaštitinica je rodilja i bolesnika, posebno onih koji pate od mučnine, zaraznih bolesti i groznice. Sretan imendan želimo našim dragim Julijama i Julijanama!

Slika: Sveta Julijana

Svetac dana - Sveti Onezim

Sveti Onezim

Sveti Onezim (Onesimus), učenik svetog Pavla, biskup u Efezu i mučenik, bio je rob, a ime je dobio od svojeg gospodara Filemona. Ime Onezim je grčkog podrijetla, a znači „koristan“. Robovski život nije bio nimalo lak pa su mnogi robovi bježali od svojih gospodara. Jednog dana je Onezim orobio svoga gospodara Filemona i pobjegao iz Kolosa u Rim, stjecište pustolova iz svih naroda i zemalja. Bilo je to između 61. i 63. godine, kad je sveti Pavao bio u rimskom pritvoru. Mogao je primati posjetitelje, a jedan od njih bio je i Onezim. Pavao, apostol naroda, poučio je Onezima u vjeri i krstio ga. Kao pritvoreniku, Onezim je Pavlu mnogo pomogao pa su se sprijateljili. Pavlu je Onezimova pomoć koristila, a i zavolio je mladog roba kao sina jer je shvatio da se radi o čovjeku dobrog i plemenitog srca. Htio ga je zadržati kod sebe, ali prema tadašnjem pravnom shvaćanju i društvenom poretku, Onezim je pripadao Filemonu, koji je također bio kršćanin. Kada je Pavlov suradnik Tihik iz Rima odlazio u Aziju, Pavao ga je zajedno s Onezimom poslao Crkvi u Kolose (Frigija, središnja Anatolija, danas Turska). Dao je Tihiku i poslanicu, upravljenu Filemonu, u kojoj moli oprost za Onezima. Ta je poslanica pravi biser svetopisamske književnosti, a predstavlja i važni dokument, koji sadrži načelno stajalište Crkve o ropstvu. U poslanici otkrivamo Pavlovu otmjenost, pažnju prema suradnicima, nježno očinsko srce prema svima i dosjetljiv spisateljski stil. Prema nekim izvorima, oslobođeni Onezim postao je kasnije nasljednik svetog Timoteja i biskup u Efezu. Oko 90. bio je za progona cara Trajana kamenovan u Rimu i položio život za Krista Gospodina kao mučenik.

Donosimo na kraju spomenutu Pavlovu poslanicu Filemonu, „dragulj rane kršćanske književnosti“, koja osvjetljuje ne samo osobu njezina pisca, orijaša kršćanstva, svetog Pavla, nego i lik današnjeg sveca, svetog Onezima, i njegovog gospodara, svetog Filemona. „Pavao, sužanj Krista Isusa, i brat Timotej Filemonu, našem ljubljenome suradniku, i sestri Apiji, našem suborcu Arhipi i crkvi koja se sastaje u tvojoj kući. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjećam u svojim molitvama-čujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima-da ona zajednica koja potječe od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanju svakog dobra koje se čini i mora činiti među vama radi Krista. Zbilja me uvelike obradovala i utješila tvoja ljubav, jer si, brate, okrijepio srca svetih. Zato, premda imam puno opravdanje u Kristu da ti naredim što si dužan činiti, radije te molim u ime poznate ljubavi, takav kakav upravo jesam: Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. Molim te za svoga sina koga rodih u okovima, za Onezima, koji ti je negda bio nekoristan, a koji je sada i tebi i meni vrlo koristan. Njega ti-upravo njega, to jest moje srce-šaljem natrag. Htio sam ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe služi u okovima koje nosim radi Radosne vijesti. Ali nisam bez tvoga pristanka ništa htio činiti, da tvoje dobročinstvo ne bude kao prisilno, već svojevoljno. Možda je zato bio odijeljen od tebe na kratko vrijeme da ti bude povraćen zauvijek, ne više kao rob, nego više od roba, kao drugi brat; meni izvanredno drag, a koliko više tebi i po naravi i po Gospodinu! Ako, dakle, mene smatraš za druga, primi njega kao mene! A ako te je u čemu oštetio ili ti što duguje, to unesi u moj račun. Ja, Pavao, potpisujem vlastoručno, ja ću platiti... da ti ne reknem da si i sam sebe meni dužan. Hajde, brate, da se okoristim tobom u Gospodinu! Okrijepi moje srce u Kristu! Posve uvjeren u tvoju poslušnost, ovo ti pišem, znajući da ćeš učiniti i više nego što tražim. A u isto vrijeme pripravi mi gostinsku sobu, jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti dobrostivo darovan. Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim! Amen.“

Slika: Sveti Onezim

Svetac dana - Sveti Sirah

Sveti Sirah

Sveti Sirah, poznat i kao Isus Sirah (pravo ime Simeon ben Yeshua ben Eleazar ben Sira), starozavjetni pisac, rođen je potkraj 3. stoljeća prije Krista u Jeruzalemu. Vrstan pismoznanac i poznavatelj židovskih zakona i predaje, bio je pripadnik hasida, židovske vjerske sljedbe, čiji su članovi uz proučavanje Svetoga pisma snažno naglašavali osobnu pobožnost, djela milosrđa i siromaštvo. O njegovom velikom znanju i iskustvu svjedoči starozavjetna knjiga, zbirka mudrih hebrejskih izreka, napisana na hebrejskom između 190. i 175. prije Krista. Po njemu je nazvana Knjiga Sirahova, a poznata je i kao Eklezijastik (latinski Ecclesiasticus, stari hrvatski naziv Crkvenica). Djelo je uvršteno u mudrosne knjige starozavjetnog kršćanskog kanona. S hebrejskog je knjigu na grčki preveo Sirahov unuk 132. prije Krista u Egiptu. Mali izraelski narod u to vrijeme proživljavao je teške dane. U Palestinu je sve jače prodirao poganski grčki način života i gledanje na svijet. Širom su otvorena vrata zavodljivoj poganskoj kulturi. Mnogi su se odrekli vjere otaca i kidali Sveti savez. U tim teškim i napetim vjerskim i kulturno-povijesnim prilikama Sirah je pružao svojem narodu, posebno mladićima i duhovnim vođama, praktične moralne opomene, pouke i smjernice, a crpao ih je iz bogate prošlosti i vjere, iz Biblije i povijesti, kako bi se snagom vjere i tradicije mogli oduprijeti kobnim strujanjima izvana.

Sirah je bio učitelj mudrosti, izvrstan poznavatelj Zakona i otačke Predaje. Putovao je svijetom i dobro poznavao tadašnja svjetska strujanja. I sam je bio izložen mnogim opasnostima i optužbama. Veći dio života proveo je u svojem rodnom gradu Jeruzalemu, a svoje osobno iskustvo i opsežno znanje ostavio je u knjizi koja je po njemu dobila ime. Na početku daje kratku pouku u mudrosti, koja se subjektivno poklapa sa strahom Božjim, a objektivno je isto što i božanski Zakon. Zatim slijedi prvi dio, zbirka mudrih izreka, savjeti za bogobojazan život, opomene za čuvanje vjernosti, životna pravila mladima i starijima, roditeljima i djeci, siromasima i bogatašima, zdravima i bolesnima, učenima i priprostom narodu, u duhu stare izraelske mudrosne književnosti, a posebno knjige Mudrih izreka. U drugom dijelu izlaže se teologija povijesti, „povijesti spasenja“. Ona počinje stvaranjem i čudesno se nastavlja u povijesti izabranog naroda. Uza sve zapreke i zastranjivanja ljudskog roda, Bog ostvaruje svoj plan spasenja. Knjiga Sirahova završava himnom zahvale za izbavljenje i poticajem da ljudi stječu mudrost. Sirah je preminuo u prvoj polovici II. stoljeća prije Krista.