SVECI MJESECA - VELJAČA

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveta Katarina de' Ricci

Današnja sveta zaštitnica je Katarina (Caterina) de' Ricci, talijanska redovnica, mističarka i stigmatičarka. Rodila se u Firenci 23. travnja 1522. kao Alessandra Lucrezia Romola de' Ricci, u uglednoj plemićkoj obitelji. Već u petoj godini Sandrina je izgubila majku pa ju je u firentinskom samostanu San Piero a Monticelli odgajala njezina teta, poglavarica toga samostana. Od ranog djetinjstva osjećala je snažni nagon prema razmatranju Kristove muke, stupila 1535. u dominikanski red i uzela ime Caterina. Kao redovnica samostana San Vincenzo u toscanskom gradu Pratu bila je izložena mnogim kušnjama, teškim bolestima, poniženjima i preziru. Spasitelj, čije patnje je ustrajno razmatrala, uzvraćao joj je mističnim milostima, vizijama, bilokacijama, ranama i prosvjetljenjima. Za vrijeme korizme godine 1542, prolazeći kroz “ekstazu muke”, toliko se uživjela u Isusovo raspeće da je ozbiljno oboljela, a izliječio ju je tek pogled na uskrslog Krista i njegov razgovor s Marijom Magdalenom. Dvanaest godina, svaki tjedan, od 12 sati u četvrtak do 16 sati u petak, proživljavala je sve trenutke Kristove muke, duhovno povezana s njegovom Majkom Marijom.
Kod Caterine su savjete tražili mnogi velikaši, princeze i biskupi, ali i mali obični ljudi. Dopisivala se s mnogim ondašnjim velikanima, budućim papama i svecima, među njima i sa svetim Filipom Nerijem, svetim Karlom Boromejskim, svetom Marijom Magdalenom de Pazzi i nadvojvotkinjom Ivanom Habsburškom. S 25 godina postala je trajnom nadstojnicom samostana, u kojem je u to vrijeme bilo 160 sestara. Bila je glasovita po svojoj učinkovitosti, uspješnom vođenju samostana i reformama. Stroga pokornica, ponekad sa željeznim lancem oko vrata, naročito je postila za duše u čistilištu. Posjećivalo ju je mnoštvo vjernika, ali i skeptika, grešnika i nevjernika, koji su se obraćali vjeri Kristovoj nakon susreta s Katarinom. Temelj njezine duhovnosti bilo je razmatranje Isusove muke, a za svoju zajednicu sastavila je i “Himnu muke” (“Cantico della Passione”), koju su sestre pjevale svakoga petka u korizmi. Preminula je u Pratu 2. veljače 1590. Blaženom ju je proglasio 1732. papa Klement XII, a svetom 1746. papa Benedikt XIV. Zaštitnica je bolesnika, trafikanata, Prata te mnogih župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveta Katarina de' Ricci

Slika: Sveta Katarina de' Ricci

Slika: Sveta Katarina de' Ricci

Slika: Sveta Katarina de' Ricci

Slika: Sveta Katarina de' Ricci

Svetac dana - Sveti Agab

Sveti Agab (Agabus, Agabo), kršćanski prorok i mučenik, židovski obraćenik iz Jeruzalema, djelovao je u I. stoljeću. Sveti Luka spominje ga u Djelima apostolskim na dva mjesta, a Agabova proroštva vezana su uz svetog Pavla i njegovu budućnost. Agab se pojavljuje među skupinom proroka koji su iz Jeruzalema došli u Antiohiju u pohode apostolima Pavlu i Barnabi. Prosvijetljen Duhom Svetim Agab je prorekao glad i nestašicu, koja je za četvrte godine vladavine cara Klaudija od svih rimskih provincija najviše pogodila Palestinu. Riječ ima sveti Luka: „Barnaba zatim krene u Tarz da potraži Savla. Kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju, gdje su godinu dana bili gosti tamošnje crkve i poučavali mnogi narod. U Antiohiji učenike, i to prvi put, nazvaše kršćanima. U to isto vrijeme siđoše iz Jeruzalema u Antiohiju neki proroci. Jedan od njih, imenom Agab, ustade i proreče, nadahnut od Duha Svetoga, da će biti velika glad po svem svijetu. I zaista je bila za Klaudija. Tada učenici odlučiše svaki prema svojim mogućnostima poslati pomoć braći u Judeji. To i izvršiše šaljući doprinos (tamošnjim) starješinama po Barnabi i Savlu“. (Dj 11,25-30). Povjesničar Josip Flavije u svojem djelu „Židovske starine“ spominje kako je za vrijeme prokuratora Kuspija Fada i Tiberija Aleksandra, Helena, kraljica Adiabene, kroz 4 godine, od 44. do 48, slala u Jeruzalem egipatsko i ciparsko žito.

Na drugom mjestu sveti Luka opisuje susret svetog Pavla s prorokom Agabom u Cezareji. Bilo je to godine 58, a poslije Pavlovog trećeg putovanja. Prorok je Pavlu navijestio što ga čeka, ali ga nije uspio odgovoriti od odlaska u Jeruzalem. Događaji, koji su brzo uslijedili, potvrdili su istinitost Agabova proročanstva. „Za našega višednevnog boravka ondje (u Cezareji) dođe iz Judeje neki prorok imenom Agab. Kad nas pohodi, uze Pavlov pâs, sveza sebi ruke i noge te reče: 'Ovo veli Duh Sveti: Ovako će čovjeka čiji je ovo pâs u Jeruzalemu svezati Židovi i predati ga u ruke poganima.' Kada to čusmo, počesmo mi i mještani moliti Pavla da ne ulazi u Jeruzalem“ (Dj 21,10-12). Neki povjesničari uvrstili su Agaba među 72 Kristova učenika, a prema nekim izvorima bio je s dvanaestoricom učenika u gornjoj sobi na dan Duhova. Legenda govori da je proputovao mnoge zemlje i obratio mnoge nevjernike. U Jeruzalemu su ga Židovi uhvatili, mučili, stavili mu omču oko vrata, odvukli ga izvan grada i kamenovali do smrti. Prema drugim izvorima, umro je mučeničkom smrću u Antiohiji. Rimski martirologij slavi njegovu uspomenu na današnji dan. Kasnija karmelićanska legenda pripisuje Agabu osnivanje jedne crkve u čast Majke Božje. Zbog toga neki ga prikazuju u karmelićanskoj odjeći, s crkvicom u ruci.

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Slika: Sveti Agab

Svetac dana - Sveti Benigno iz Todija

Sveti Benigno iz Todija (Benignus, Benigno di Todi), mučenik, živio je i djelovao u III. i IV. stoljeću. Bio je jedna od posljednjih žrtava progona careva Maksimijana i Dioklecijana. Rođen je u Todiju (provincija Perugia, Umbrija) i tamo zaređen za svećenika. Velikom snagom duha podnio je mučeništvo za Krista Gospodina oko godine 303. Njegovo izmrcvareno tijelo pokopano je na cesti koja je iz Todija vodila za Vicus Martis (danas Massa Martana) i na tom mjestu je kasnije podignut benediktinski samostan.

Danas se tamo nalazi naselje koje po njemu nosi ime San Benigno. Relikvije svetog Benigna smještene su početkom XX. stoljeća u crkvu svetog Silvestra u Todiju, gdje i danas počivaju. Vjernici ga tamo časte zajedno sa svetim Valentinom, biskupom Ternija. Jedan je od 140 svetaca s kolonada na rimskom Trgu svetog Petra. Osim sveca iz Todija ime Benigno (hrvatski Dobroslav, Dobriša) nosi najmanje dvadesetak svetaca: tri biskupa, šest mučenika, jedan švedski svećenik, jedan pustinjak i mnogi drugi. Ovim prilogom odajemo počast svima njima.

Slika: Sveti Benigno iz Todija

Slika: Sveti Benigno iz Todija

Slika: Sveti Benigno iz Todija

Slika: Sveti Benigno iz Todija - naselje San Benigno

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani