SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Gospa Lurdska

Gospa Lurdska

Lurd (Lourdes), mali grad s oko 15 tisuća žitelja, u jugozapadnoj Francuskoj (departman Hautes-Pyrénées, regija Midi-Pyrénées), na rijeci Gave de Pau u Pirenejima, 60 kilometara jugozapadno od Toulousea, značajno je i omiljeno hodočasničko odredište. Godine 1858, četrnaestgodišnjoj Bernardici (Bernardette) Soubirous, mlinarevoj kćerki, u spilji Massabielle osamnaest puta ukazala se Blažena Djevica Marija. Prvo ukazanje dogodilo se 11. veljače 1858, kada je Bernardica vidjela Gospu u spilji nedaleko grada, skupljajući drva za ogrjev u društvu svoje sestre i prijateljice. Slična ukazanja ponovila su se te godine još 17 puta, sve do 16. srpnja 1858. U svojim obraćanjima Bernardici Marija ju je pored ostalog potaknula da iskopa izvor s ljekovitom vodom, zaželjela dolazak mnoštva vjernika na mjesto ukazanja, preporučila molitve i pokoru za nevoljne grešnike, bolesni svijet i obraćenje nevjernika, zatražila podizanje crkve na tom mjestu i predstavila se kao Bezgrešno Začeće.
Ukazanja u Lurdu spojila su nebo i zemlju, a prožeta su pozivima na molitvu, pokoru i obraćenje. Marija se za prenošenje svojih poruka poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom. Svevišnji putem Majke znakovito izabire malene i ponizne. To je velika poruka i značajna pouka lurdskih događanja. Lurdska ukazanja potiču Crkvu i vjernike na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima, siromasima i nevoljnicima.
Papa Pio IX. ovlastio je 1862. mjesnog biskupa da dopusti štovanje Blažene Djevice Marije Lurdske. Bernardette Soubirous proglašena je blaženom 1927, a svetom 1933. Godišnje Lurd posjeti više od 5 milijuna hodočasnika. Uz spilju su sagrađene bazilika (1876) i velika crkva svetog Pija X. (1958), s 20 do 30 tisuća sjedala. U Lurdu su se dogodila i danas se događaju mnogobrojna tjelesna i duhovna ozdravljenja.
Gospi Lurdskoj posvećena su mnoga naselja, učilišta, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Vrbanićeva ulica, Čulinec kod Zagreba, Remete kod Zagreba, Hrastje kod Jastrebarskog, Donje Orešje kod Svetog Ivana Zelina, Vukovar-groblje, Valpovo, Zdenkovac kod Čaglina, Gašinac kod Sibinja, Uljanik kod Garešnice, Bjelovar, Barilovićki Leskovac kod Barilovića, Karlovac-bolnica, Čabar-Potok, Vrbovsko-Senjsko, Rijeka-Žabica, Strmašćica kod Klane, Radini kod Brtonigle, Lećevica, Kaštel Lukšić, Grohote na Šolti, Marušići kod Omiša, Donji Dolac kod Omiša, Kučiće kod Omiša, Vepric kod Makarske, Roglići-Župa biokovska kod Zagvozda, Podhume kod Milne na Braču, Spilice-Crpala kod Ploča, Dobranje-Bijeli Vir kod Zažablja, Veliki Skočaj kod Bihaća, Derviši-Budžak kod Banje Luke).

Kapela Gospe Lurdske u Hrastju

I naša župa ima svoju kapelu posvećenu Gospi Lurdskoj. Nalazi se u živopisnom gradskom naselju Hrastju, a podigli su je 1905. žitelji tog sela. Obnovili su je i dogradili 1963. Resi je tornjić, u kojem se nalazi malo zvono, nabavljeno 1986. Kapelica je velika 2,5 x 2,5 metara, a sa strane je zatvorena ustakljenim ramovima. Prilazi joj se preko 4 stepenice, a na njezinom je oltaru lijepi kip Gospe Lurdske, visok 1,20 m. Sa svake strane kipa nalaze se 2 lampiona. S prednje strane kapelica je ograđena željeznom ogradom, a straga živicom. Ako prolazite kroz Hrastje, zastanite i pomolite se Gospi Lurdskoj. Hrastje nije daleko od središta grada pa se i pješice, iako je zima, možete uputiti na malo hodočašće do Gospine kapelice i Blaženoj Djevici Mariji povjeriti svoje brige i nade.

Slika: Gospa Lurdska

Slika: Gospa Lurdska - kapucinska crkva u Rijeci

Svetac dana - Sveti Benedikt iz Anianea

Sveti Benedikt iz Anianea

Sveti Benedikt iz Anianea (Benoît d'Aniane, Benedikt von Aniane), prozvan i «drugi Benedikt», benediktinski opat i reformator, rodio se 747. kao Witiza (latinski Euticius), sin Aigulfa, grofa od Maguelonea, u aristokratskoj vizigotskoj obitelji, u Languedocu, pokrajini na jugu Francuske. Bio je u službi franačkih vladara, najprije Pipina Maloga, a zatim Karla Velikoga. Sudjelovao je 773. u ratnom pohodu Karla Velikog i umalo se utopio u rijeci Ticinu kod Pavije, kad je pokušao spasiti svoga brata. Na savjet nekog pustinjaka odlučio je 774. stupiti u šumski samostan Saint-Seine, u blizini Dijona (Burgundija, istočna Francuska). Tada je uzeo redovničko ime Benedikt. Tamo je živio o kruhu i vodi, spavao na golom podu i hodao bosonog. Kad su ga po opatovoj smrti htjeli izabrati za njegovog nasljednika, povukao se 782. u Aniane (danas departman Hérault, Languedoc, južna Francuska), kraj istoimene rječice i tamo na vlastitoj zemlji osnovao samostan. Oko njega su se okupili prvi učenici, a on je uveo redovnička pravila istočnih otaca Pahomija i Bazilija. Ta pravila iskazala su se kao prestroga pa je on u svoj samostan uveo pravila svetog Benedikta. Nije se zadovoljio samo radom u svojem samostanu, već je obilazio i druge samostane, poučavao monahe i dijelio obilnu milostinju. S njim je obično putovao njegov učenik, tajnik i biograf, sveti Ardo Smaragdus. Oko Benedikta se počeo okupljati velik broj učenika, njih oko 300, pa je počeo osnivati nove benediktinske samostane, koji su djelovali pod upravom njegovog samostana u Anianeu. Ljudevit Pobožni, sin Karla Velikog, povjerio je Benediktu zadatak da obnovi sve samostane u Akvitaniji. On je to učinio s velikom revnošću pa ja Ljudevit, kada je postao car, nadležnost Benedikta proširio na sve samostane u Franačkoj.

Nedaleko svoje prijestolnice u Aachenu Ljudevit je Benediktu na rijeci Inde 814. sagradio opatiju Kornelimünster (Nordrhein-Westfalen). Benedikt je u tu opatiju doveo tridesetak najuglednijih monaha iz svih samostana. U Aachenu je 817. održana značajna sinoda opata benediktinskog reda, sa željom da se pravila svetog Benedikta, osnivača reda, usklade i uvedu u sve samostane. Duša toga skupa bio je osnivačev imenjak, Benedikt iz Anianea. Smatra se obnoviteljem zapadnog monaštva pa je stoga i nazvan „drugim Benediktom“. U njegov uzorni samostan na rijeci Inde dolazili su redovnici iz ostalih opatija kako bi se naučili savršenom redovničkom životu i prenijeli ga u svoje zajednice. Benedikt je često odlazio na raskršća i prolaznicima naviještao Radosnu vijest. Zalagao se svesrdno za pravovjerni Kristov nauk i propovijedao protiv tadašnjih krivovjernih zabluda, osobito protiv adopcionizma kojeg je zagovarao biskup Felix iz Urgela. Napisao je i broja djela, rasprave i pisma. Na vrhuncu karolinškog carstva, Benedikt je odigrao izuzetnu značajnu ulogu u crkvenom i političkom životu. Iscrpljen napornim, svestranim radom, preminuo je na današnji dan, 11. veljače 821, u svojem Kornelimünsteru.

Slika: Sveti Benedikt iz Anianea

Svetac dana - Sveti Caedmon

Sveti Caedmon

Sveti Caedmon, engleski redovnik i pjesnik, rođen je u 7. stoljeću. Prvi je imenom spomenuti engleski kršćanski pjesnik. Podatke o njemu nalazimo u „Crkvenoj povijesti“ Bede Časnoga. Bio je nepismeni samostanski pastir, a godine 657. u snu je doživio božansko nadahnuće i objavljeno mu je njegovo vlastito pjesničko poslanje. Napustio je svoju pastirsku družinu i čuvanje krava te stupio u samostan Whitby (kotar Scarborough, Sjeverni Yorkshire). Uz ohrabrenje svete Hilde, poglavarice tog „dvostrukog“ samostana (u njemu su u odvojenim zgradama boravili redovnici i redovnice), postao je redovnik laik. Počeo je sam, a da ga nitko tome nije učio, pjevati pjesmu u slavu Stvoritelja. Tu je pjesmu zabilježio sveti Beda Časni, a poznata je pod nazivom „Himna“ („Hymn“). U njoj je Caedmon opjevao stvaranje svijeta stilom dvorskih pjesnika, koji je po prvi puta primijenjen na dotad neuobičajenu temu.

Riječi koje su u tradicionalnoj poeziji označavale kralja (kao gospodar, vladar, čuvar) Caedmon je koristio da označi Boga, dodavajući epitete kao „svemogući“, „vječni“, „nebeska prostranstva“... Bog i njegova djela u „Himni“ se slave na isti način na koji su dvorski zabavljači slavili svoje gospodare. U samostanu je Caedmon do kraja života pretvarao u stihove biblijske sadržaje koje su mu tumačili redovnici. Njegova poezija bila je prihvatljiva i kao razonoda u samostanskoj blagovaonici, jer su tradicionalan stil i kršćanske teme bile ugodne i svećeničkom, redovničkom duhu. Preminuo je oko godine 680. u Whitbyju. Njegovom zagovoru pripisuju se brojna čudesa. Caedmonove pjesme sačuvane su u northumbrijskom i u zapadnosaksonskom dijalektu. O njegovom životu i djelu vode se mnoge znanstvene rasprave i objavljuju brojne knjige. Caedmonov utjecaj na pjesništvo bio je vrlo značajan, pa se mnoge njegove pjesme čiji su autori nepoznati, a pisane su na način koji je on uveo, nazivaju pjesmama „Caedmonove škole“.