Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - LISTOPAD

1Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1Sveti Bavo iz Genta
1Sveti Grgur Prosvjetitelj
1Službenica Božja Suzanne Aubert
2Sveti anđeli čuvari
2Blaženi Jan Beyzym
2Službenica Božja Ana Marija Marović
3Blaženi Columba Marmion
3Sveta Teodora Guérin
3Sveti Dionizije Aeropagit
4Sveti Franjo Asiški
4Sveti Amon pustinjak
4Sveti Petronije Bolonjski
5Sveti Placid i Mavro
5Sveta Faustina Kowalska
5Blaženi Bartolo Longo
6Sveti Bruno
6Sveti Adalbero
6Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7Blažena Djevica Marija od Krunice
7Blažena Chiara "Luce" Badano
7Sveti Srđ i Bah
7Sveta Justina Padovanska
8Sveti starac Šimun
8Sveti Marko papa
8Službenica Božja Marica Stanković
9Sveti Ivan Leonardi
9Sveti Dionizije Pariški
9Sveti Abraham, patrijarh
10Sveti Franjo Borgia
10Sveti Luis Bertrán
10Sveti Baruh
11Sveti Ivan XXIII.
11Sveti Daniele Comboni
11Sveti Canice
12Sveti Serafin
12Sveti Maksimilijan Celjski
12Sveti Radim Gaudencije
12Blaženi Carlo Acutis
13Sveti Eduard
13Sveti Koloman
13Blaženi Honorat Koźmiński
14Sveti Kalist I.
14Blaženi Roman Lisko
14Sveta Paraskeva (Petka)
15Sveta Terezija Avilska
15Blažena Marija Poussepin
15Blaženi Michał Sopoćko
16Sveta Hedviga
16Sveta Margareta Marija Alacoque
16Sveti Gal Irski
16Sveta Marguerite d’Youville
17Sveti Ignacije Antiohijski
17Blaženi Contardo Ferrini
17Sveti Richard Gwyn
18Sveti Luka
18Sveti Justus iz Beauvaisa
18Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19Sveti Pavao od Križa
19Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19Sveti Petar iz Alcántare
20Sveti Vendelin
20Sveta Marija Bertilla Boscardin
20Blaženi Jerzy Popiełuszko
21Sveta Uršula
21Sveti Hilarion iz Gaze
21Sveti Gašpar del Bufalo
22Sveti Ivan Pavao II.
22Sveta Marija Saloma
22Sveti Abercije
23Sveti Ivan Kapistran
23Sveti Ignacije Carigradski
23Sveti Józef Bilczewski
24Sveti Antun Marija Claret
24Sveti Luigi Guanella
24Blažena Maria Tuçi
25Blažena Katarina Kotromanić
25Sveti Krizant i Darija
25Sveta Tabita
26Sveti Demetrije Srijemski
26Blaženi Bonaventura iz Potenze
26Blaženi José Gregorio Hernández
27Sveti Frumencije
27Sveti Abraham Pustinjak
27Sveti Evarist papa
28Sveti Šimun i Juda Tadej
28Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28Blaženi Petrus Donders
29Sveti Narcis Jeruzalemski
29Sveti Gaetano Errico
29Sveta Ermelinda
30Sveti Marcel iz Tangera
30Sveti Angelo iz Acrija
30Blaženi Zoltán Meszlényi
31Sveti Alfons Rodriguez
31Sveti Wolfgang
31Blažena Irene Stefani

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Kad govorimo o svecima Božjim, uzoritim, najvjernijim sljedbenicima Krista Gospodina, teško je i nezahvalno, gotovo nemoguće, a možda i neprilično, praviti nekakve rang-liste. Ipak, danas možemo kazati da slavimo jednog od najznačajnijih, a vjerojatno i najpopularnijeg kršćanskog sveca, čiji su sljedbenici (franjevci, klarise, trećoreci, konventualci, kapucini, franjevke) ostavili veličanstven, neizbrisiv trag i u hrvatskoj povijesti. To je sveti Franjo Asiški, vjerski reformator, legendarni propovjednik i osnivač franjevaca, koji se 1181. ili 1182. kao Giovanni Francesco di Bernardone rodio u Assisiju (Umbrija). Sin trgovca suknom i majke Francuskinje, kao mladić je vodio bezbrižan život i za rata protiv Perugie (1204) bio zarobljen. Teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu, 1206. ostavio obitelj i imetak te kao prosjak počeo pomagati bolesnima, gubavcima i popravljati razrušene crkve u okolici Assisija. Propovijedao je apsolutno evanđeosko, sveto siromaštvo, poniznost, velikodušnost i okupio mnogo pristaša, svoje “pokorničke” braće. Na poziv pape Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa 1209. potvrdio novi, franjevački red (Red manje braće). Vodstvo reda prepustio je 1220. drugima, a 1221. sastavio njegova pravila. Putovao je kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov život protkan je brojnim legendama (Bonaventurina “Legenda major”, “Fioretti”, “Dicta Egidii” i dr.) i fantastičnim, živopisnim detaljima (propovijed pticama, dobivanje svetih rana na brdu Alverni, putovanje među saracenske nevjernike). Ljubitelj narodnog duha, prvi talijanski pjesnik koji je stvarao na pučkom jeziku, pisao je pjesme u duhu provansalskih trubadura (poetski iznimno snažna i uvjerljiva “Pjesma bratu Suncu” ili “Pjesma stvorova”, 1225). Njegova sveobuhvatna ljubav prema čitavoj prirodi oslobodila je umjetnost od ukočenih formi. Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera, božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Njegova osebujna ličnost i vedra optimistička pojava unijela je neizmjerno svjetlo u srednjovjekovni mrak, a njegova sitna asketska figura postala motivom mnogih likovnih i književnih djela. Povukao se u intimni bratski krug kraj stare crkvice Porcijunkule, sve češće zapadao u zanosno-mistična raspoloženja i veselio se “sestrici smrti”. Preminuo je 3. listopada 1226. u Assisiju.

"Asiški siromašak" sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najautentičnijih kršćanskih osobnosti. Svetim ga je već 1228. proglasio papa Grgur IX. Zaštitnik je životinja, društava za zaštitu životinja, ptica, zooloških vrtova, okoliša, ekologa i ekoloških društava, trgovaca, slijepih putnika, obitelji, čipkarica, mirotvoraca, švelja, goblenara, Italije, Colorada i mnogih krajeva, naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Kaptol, Gradište kod Županje, Lipik, Veliki Bukovec, Ogulin-samostan, Zavalje kod Bihaća, Rijeka-Pehlin, Kukuljanovo kod Bakra, Juršići kod Svetvinčenta, Rovinj-samostan, Vodnjan, Krk-samostan, Zadar-samostan, Zaton Obrovački kod Jasenica, Šibenik, Betina na Murteru, Pakovo selo kod Drniša, Split, Imotski, Crivac kod Muća, Metković, Zovik kod Brčkog, Žeravac kod Dervente, Srednja Slatina kod Bosanskog Šamca, Vrbanjci kod Kotor Varoša, Šikara kod Tuzle, Guča Gora kod Travnika, Sarajevo-Dobrinja, Rumboci u Rami, Mahovljani kod Laktaša, Bila kod Livna, Rašeljke kod Tomislavgrada, Bukovica kod Tomislavgrada, Čapljina, Posuški Gradac, Rasno kod Širokog Brijega, Prolog kod Ljubuškog, Senta).

Sretan imendan od srca čestitamo svim našim Franjama, Franima i Francikama!

Molitva sv. Franje Asiškog

Gospodine, učini me oruđem svoga mira.
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim radost.

Gospodine, daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim,
da me razumiju, koliko da druge razumijem,
da budem ljubljen, koliko da ljubim.

Jer tko se daruje, prima,
tko se zaboravlja, sebe nalazi,
tko prašta, bit će mu oprošteno,
tko umire, rađa se za život vječni.

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Slika: Sveti Franjo Asiški

Svetac dana - Sveti Amon pustinjak

Sveti Amon pustinjak

Sveti Amon pustinjak

Današnji zaštitnik je i sveti Amon (Ammonius, Amun, Amus, Amon Veliki), egipatski pustinjak i otac monaštva. Rodio se godine 286. u egipatskom gradu Aleksandriji. Bio je podrijetlom iz bogate aleksandrijske obitelji i rano je izgubio roditelje. Kad je navršio 22 godine, oženio se djevojkom iz plemenite obitelji, ali su dogovorno položili zavjet da će živjeti poput brata i sestre, u braku duša, ne u braku tijela. Nakon 18 godina zajedničkog života Amon se oko 330. povukao na brdo Nitriju, sedamdeset milja južno od Aleksandrije, na rubu Libijske pustinje (danas je tamo egipatsko selo Al Barnuji), jugoistočno od jezera Mareotis (danas Mariut). Njegova je supruga u vlastitoj kući osnovala žensku vjersku zajednicu. Amon je u pustinji živio u najstrožoj askezi. Postio je zaista strogo i uzimao samo jedan obrok, svaka tri ili četiri dana. U to vrijeme tamo su dolazili mnogi pustinjaci (anahoreti) koje je Amon okupio i organizirao u zajednicu. Sveti Antun opat nagovorio ga je da podigne samostane i da svoje pustinjake smjesti u njih.

Amonova zajednica brojala je više od 4 tisuće sljedbenika, smještenih u pedesetak samostana. Sveti Jeronim je to mjesto nazvao „Božjim gradom“. Monasi su se uzdržavali vlastitim radom, proizvodeći odjeću i vino, a kruh su pekli u vlastitim pekarama. Imali su i veliku crkvu s osam svećenika, a bili su nadaleko poznati po izvrsnom pjevanju psalama. Amona se uz najslavnijeg pustinjaka, svetog Antuna opata, smatra ocem istočnog monaštva. Sveti Antun je izuzetno cijenio Amona. Kad je Amon preminuo godine 348. u dolini Scetis (danas Wadi El Natrun), sveti Antun je iz daljine vidio kako anđeli nose njegovu dušu u nebo. Svetom Amonu pripisuju se mnoga čudesa.

Sveti Amon pustinjak

Slika: Sveti Amon pustinjak

Sveti Amon pustinjak

Slika: Sveti Amon pustinjak

Sveti Amon pustinjak

Slika: Sveti Amon pustinjak

Svetac dana - Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije (Petronius, Petronio), biskup Bologne, djelovao je u 4. i 5. stoljeću. Rođen je u plemićkoj rimskoj obitelji, čiji su članovi obavljali važne dužnosti na carskom sudu u Milanu i u upravljanju rimskim provincijama. Bio je sin Petronija, prefekta pretorijanaca u Galiji, a vjerojatno je tu dužnost neko vrijeme obavljao i on sam. Po nekim izvorima bio je grčkog podrijetla i rođak cara Teodozija II. U mladosti je boravio među monasima na otocima Lérins, pred jugoistočnom obalom Francuske. Hodočastio je u Svetu zemlju, živio asketski i postao svećenik. Po nekim izvorima posjetio je 395. Apolla iz Tebe, opata i utemeljitelja samostana u Egiptu, a neki su ga smatrali i autorom životopisa egipatskih monaha. Izabran je oko 431. za biskupa Bologne kao dvanaesti u povijesti te biskupije.

Kao bolonjski biskup sagradio je crkvu svetog Stjepana u Bologni, po uzoru na svetišta u Jeruzalemu. Obnovio je mnoge zgrade i crkve koje su uništili Goti. Preminuo je u Bologni oko 450. Njegovom životu posvećena su dva biografska djela (1180. i 1301), prožeta brojnim legendama. Najvjerodostojniji povijesni izvori o životu svetog Petronija su pismo lyonskog nadbiskupa Euherija Valerijanu i djelo Genadija iz Marseillea „De viris illustribus“ („O slavnim ljudima“), oba pisana u 5. stoljeću. Genadije izvještava da je Petronije živio svetim životom pod utjecajem poznatih monaha. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Petronijeve relikvije pronađene su 1141. i počivaju u najvećoj crkvi u Bologni, koja nosi njegovo ime (Basilica di San Petronio), čija gradnja je započela 1390. Sveti Petronije zaštitnik je grada Bologne i bolonjske nadbiskupije, pa građani Bologne nazivaju sami sebe i „Petroniani“.

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Slika: Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski - bazilika u Bologni

Slika: Sveti Petronije Bolonjski - bazilika u Bologni

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani