Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Michał Sopoćko - 15. listopad

Blaženi Michał Sopoćko

Blaženi Michał Sopoćko, poljski svećenik i profesor teologije, duhovnik i ispovjednik svete Faustyne Kowalske, utemeljitelj družbe Sestara milosrdnog Isusa, rođen je 1. studenoga 1888. u naselju Juszewszczyźna (Nowosady), u blizini Valožina (oblast Minsk, danas Bjelorusija), u siromašnoj plemićkoj obitelji, kao najmlađe od četvero djece Wincentyja Sopoćka i Emilije Pawłowicz. Osnovnu školu polazio je Oszmiani (Ašmjani, Grodzenska oblast). Stupio je 1910. u sjemenište u Vilniusu, glavnom gradu Litve, a za svećenika je zaređen 15. lipnja 1914. Djelovao je od 1914. do 1918. kao kapelan u selu Taboryszki (Tabariškės, kotar Vilnius) i kao vojni kapelan u Varšavi i Vilniusu (za vrijeme I. svjetskog rata). Od 1922. do 1924. studirao je pedagogiju, a svoj diplomski rad posvetio je utjecaju alkohola na mladež. Doktoriao je 1926. teologiju u Varšavi. Postao je 1927. duhovnikom sjemeništa u Vilniusu, a 1928. profesorom pastoralne teologije na Sveučilištu Stefan Batory u Vilniusu. Bio je ispovjednik mnogih svećenika i redovnica. Postao je 1933. ispovjednik svete Faustyne Kowalske (pišemo o njoj u prilogu od 5. listopada). Po vizijama svete Faustyne, a po naputku oca Michała Sopoćka, slikar Eugeniusz Kazimirowski naslikao je 1934. prvu sliku Božjeg milosrđa. Otac Sopoćko počeo je 1935. propovijedati o mističnim iskustvima svete Faustine, a 1936. napisao o tome brošuru. Kad je sestra Faustyna 1936. napustila Vilnius, ostao je s njom u vezi. Tijekom II. svjetskog rata spašavao je Židove i skrivao se od 1942. do 1944. u samostanu uršulinki u litavskom selu Juodšiliai (Czarny Bór), 12 kilometara južno od Vilniusa.

Napustio je 1947. Vilnius (prijetila mu je deportacija u Sibir) i otišao krajem kolovoza u Białystok, glavni grad Podlaskog vojvodstva (sjeveroistočna Poljska), gdje je do 1962. u tamošnjem sjemeništu djelovao kao profesor pastoralne teologije. Surađivao je sa svetom Faustynom u osnivanju ženske redovničke zajednice Sestre milosrdnog Isusa (Zgromadzenie Sióstr Jezusa Milosiernego), koja je njegovim nastojanjima utemeljena 1941. Za prvu zajednicu Sestara milosrdnog Isusa napisao je i uredio pravila, prema idejama svete Faustyne. Barem jednom u godini, a ponekad i češće, posjećivao je sestre u Myślibórzu (Zapadnopomeransko vojvodstvo), gdje se nalazila prva kuća družbe. Znatno je pridonio širenju štovanja Božjeg milosrđa. Štovanje Božjeg milosrđa bilo je 1959. privremeno zabranjeno od strane Svete Stolice, kako je i predvidjela sveta Faustyna u svojem „Dnevniku“, koji je od 1934. do 1938. pisala po nalogu Michała Sopoćka. Nakon procesa, koji je vodio tadašnji krakovski nadbiskup Karol Wojtyła, kasniji papa Ivan Pavao II, to je štovanje 1978. opet dopušteno. Otac Sopoćko započeo je brigu oko priznavanja slike i širenja štovanja blagdana Božjeg milosrđa u nedjelju po Uskrsu i vodio je do posljednjih dana svojeg života, ali to se ostvarilo tek nakon njegove smrti. Napisao je knjigu „Milosrđe Božje u Njegovim djelima“ („Miłosierdzie Boga w dziełach Jego“), u četiri sveska. Nakon prometne nesreće u Zakopanima, u veljači 1962, morao se umiroviti. Preminuo je u Białystoku 15. veljače 1975. i pokopam na tamošnjem župnom groblju. Od 1988. njegovo tijelo počiva u svetištu Božjeg milosrđa u Białystoku. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 28. rujna 2008. Svečanost beatifikacije predvodio je u svetištu Božjeg milosrđa u Białystoku kardinal Angelo Amato. Blaženi Michał Sopoćko zaštitnik je grada Białystoka.