SVECI MJESECA - LISTOPAD
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveta Marija Franciska od Pet Rana - 6. listopad
Sveta Marija Franciska od Pet Rana (Maria Francesca delle Cinque Piaghe), talijanska franjevačka trećoredica, mističarka i stigmatičarka, rođena je 25. ožujka 1715. u Napulju kao Anna Maria Rosa Nicoletta Gallo, kći trgovca Francesca Galla i Barbare Basinsi. Odrasla je u takozvanim Španjolskim vojarnama (Quartieri Spagnoli), tada opasnom dijelu grada. Njezin otac bio je grube i nasilne naravi, a njezina majka, dobra i pobožna osoba, bila je prava patnica. Mala Maria već je u djetinjstvu bila iznimno pobožna djevojčica i željela je primiti svetu pričest, a ta joj se želja ostvarila u sedmoj godini. U svojoj gradskoj četvrti bila je poznata kao „Mala svetica“ („La Santarella“). Njezin otac tjerao ju je na udaju, ali ona je to odbila i stupila 8. rujna 1731. u Treći franjevački red svetog Petra iz Alcántare (bosonogi franjevci, alcantarini). Tada je uzela redovničko ime Marija Franciska od Peta Rana (Maria Francesca delle Cinque Piaghe) u čast Majke Božje, svetog Franje Asiškog i Muke Kristove. Za taj čin pripremala se devetnicom u čast Majke Božje i tih dana živjela samo od svete pričesti koju je svakodnevno primala. Njezini duhovni vođe i ispovjednici bili su franjevac, sveti Ivan Josip od Križa (pišemo o njemu u prilogu od 5. ožujka) i barnabit, sveti Francesco Saverio Bianchi (pišemo o njemu u prilogu od 31. siječnja). Ostala je u kući kod strogog oca, radila teške poslove i strpljivo podnosila grdnje i uvrede, i od oca i od svojih sestara. Njezina je utjeha bila sveta pričest, a jednom joj se za vrijeme primanja pričesti ukazao nebeski zaručnik, Isus Krist i darovao joj svojih pet svetih rana. Kako bi sakrila te rane, nosila je uvijek rukavice. Za vrijeme molitve, te rane su nestajale. Svakog petka i u vrijeme korizme trpjela je na svojem tijelu muku Kristovu. Imala je dar proroštva i predvidjela je neke događaje koji će zbiti u budućnosti (Francuska revolucija). Govorila je da joj se ukazuje arkanđeo Rafael koji joj je često pomagao u njezinim nedaćama, psihičkim i fizičkim.
Kad je mogla, satima je boravila u crkvi i od jutra do večernjeg blagoslova nepomično klečala, bez hrane i pića. Već je od ranog jutra klečala pred crkvenim vratima i čekala otvaranje crkve. Ako zbog bolesti ili nekih drugih zapreka nije mogla ići u crkvu, odlazila je na ravni krov svoje kuće, okrenula se prema crkvi, poklonila se i pozdravila Spasitelja. Poticala je i druge ljude da češće pohađaju Isusa ili da se barem duhovno pričeste. Često se događalo da je sveta hostija pobjegla iz ruku svećenika i sama se spustila na njezin jezik. Od 59 godina svojeg redovničkog života, sestra Maria Francesca samo je sedam mjeseci boravila u samostanu. Najprije je živjela kod svoje obitelji i unatoč slabog zdravlja mnogo je radila. Nakon majčine smrti napustila je grubog oca i služila kod jednog trgovca kao odgojiteljica djece. Morala je podnositi lažne optužbe, neugodnosti i progone, ali su je nevolje još više približile dragom Bogu. Bila je izuzetno darežljiva prema siromasima i davala im hranu i odjeću. Njezine savjete tražili su svećenici, časne sestre i pobožni laici. Posljednjih 38 godina, od 1753, boravila je zajedno s franjevaćkom trećoredicom Marijom Felice kao domaćica u kući svećenika Giovannija Pessirija. Pretkraj života sveta pričest bila je njezina jedina okrepa, a njezin želudac nije primao nikakvu drugu hranu. Neposredno pred smrt primila je pričest i poljubila raspelo. Preminula je 6. listopada 1791. u Napulju. Pokopana je u crkvi bosonogih franjevaca, Santa Lucia del Monte, u Napulju, u blizini groba svetog Ivana Josipa od Križa. Njezine relikvije premještene su 6. listopada 2001. u kuću, u kojoj je provela posljednju polovicu svojeg života (napuljski Quartieri Spagnoli). Danas se tamo nalazi Svetište svete Marije Franciske od Pet Rana. Papa Grgur XVI. proglasio ju je 12. studenoga 1843. blaženom, a papa Pio IX. 29. lipnja 1867. svetom. Sveti Ivan Josip od Križa i sveti Franjo de Geronimo prorokovali su njezinu svetost već za Marijinog ranog djetinjstva. Sveta Maria Francesca zaštitnica je Napulja, trudnica i žena koje žele postati majkama.
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana
Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana - svetište u Napulju