Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Službenica Božja Suzanne Aubert - 1. listopad

Službenica Božja Suzanne Aubert

Službenica Božja Suzanne Aubert, poznata i kao sestra Mary Joseph Aubert ili Majka Aubert (Mother Aubert), francuska i novozelandska redovnica, utemeljiteljica novozelandske redovničke družbe Kćeri Naše Gospe od samilosti, rođena je 19. lipnja 1835. u malom selu Saint-Symphorien-de-Lay (departman Loire, središnja Francuska) nedaleko od Lyona, kao Marie Henriette Suzanne Aubert, kći državnog službenika Louisa Auberta i njegove supruge Clarice. U drugoj godini života pala je kroz zaleđenu površinu umjetnog jezera, zadobila ozbiljne ozljede i privremeno ostala bez vida. Nakon tri godine je prohodala, ali joj se vid na jednom oku vratio samo djelimično i cijelog života je škiljila. Obitelj se 1840. preselila u Lyon. Suzanne se školovala kod sestara benediktinki u opatiji La Rochette nedaleko od Lyona, gdje je iskazala naročitu sklonost prema glazbi, umjetnosti, književnosti, stranim jezicima i vezenju. Privlačio ju je duhovni poziv, ali se njezina obitelj tome odlučno protivila. Biskup Jean-Baptiste Pompallier posjetio je 1859. Lyon kako bi pronašao misionare za svoju novozelandsku biskupiju Auckland. Suzanne je prihvatila njegov poziv i otputovala 1860. iz Francuske u Novi Zeland. Ukrcala se 4. srpnja na kitolovac, neprikladan za prijevoz putnika. Zajedno s ostalim putnicima proslavila je Božić u Cookovom tjesnacu, a 30. prosinca 1860. iskrcala se u najvećem novozelandskom gradu Aucklandu, na istočnoj obali Sjevernog otoka, zajedno s još 22 misionara i misionarki, predvođenih biskupom Pompallierom.

U Aucklandu se Suzanne s još tri Francuskinje pridružila Sestrama milosrđa (Sisters of Mercy), obukla 30. lipnja 1860. redovničku odjeću i uzela ime Mary Joseph. Željela je djelovati među Maorima, siromasima i odbačenima pa je 18. svibnja 1862. s dvije francuske i dvije maorske sestre u Freemans Bayu blizu Aucklanda osnovala novu družbu, Kongregaciju Svete obitelji. Sestre su od 14. kolovoza 1863. boravile u novosagrađenom samostanu, Nazaretskom institutu, gdje su podučavale maorske djevojke. Majka Aubert napustila je 1871. Auckland i postala misionarka u maorskoj postaji Školske braće marista Meeanee kod grada Napiera u Hawke's Bayu (istočna obala Sjevernog otoka). Dolazak iz Francuske misionara, marista Christophea Soulasa (1879), koji se uspio povezati s maorskim obiteljima i podigao novu crkvu u selu Pakipakiju, znatno je unaprijedio vjerski život u toj misijskoj postaji. Razdoblje od 1869. do 1883. Majka Aubert označila je kao najljepše u svojem životu. U tom razdoblju suočila se u zimi 1875. s epidemijom tifusa, a 1880/1881. s epidemijom difterije. Stekla je tada slavu čudotvorne liječnice. Kad su 1882. Maori s rijeke Whanganui zaomolili biskupa Wellingtona Francisa Redwooda da im pošalje svećenika, on im je poslao oca Soulasa, Majku Aubert i još dvije sestre. Suzanne je od 1883. djelovala u misijskoj postaji u Jerusalemu (maorski Hiruhārama, kotar Whanganui, na zapadu Sjevernog otoka), a 1885. otvorila je tamo dom za siromašnu djecu i ostale nevoljnike. Postala je poglavarica ogranka Trećeg marističkog reda Marijinog. Borila se za prava žena i prava Maora, starosjedilačkog stanovništva Novog Zelanda, a pročula se i kao vrsna travarica, čiji su prirodni lijekovi znatno pomagali liječenju siromaha. Vješto je koristila dostignuća maorske medicine i iskustva prvih europskih doseljenika. Dobro je govorila maorski i pisala udžbenike, molitvenike i rječnike na maorskom, engleskom i francuskom jeziku te je znatno pripomogla očuvanju bogate domorodačke kulturne baštine. Njezina ljubav prema Maorima i njihova prema njoj bila je neizmjerna, a oni su je od milja zvali „Meri“.

U Jerusalemu (Hiruhārama) majka Aubert utemeljila je 14. listopada 1892. družbu Kćeri Naše Gospe od samilosti (Daughters of Our Lady of Compassion), a wellingtonski nadbiskup Redwood, koji je trajno podupirao njezino djelovanje, imenovao ju je poglavaricom nove kongregacije. Od 1899. preselila je svoje sjedište u Island Bay, obalno predgrađe Wellingtona, glavnog novozelandskog grada. Majka Aubert i njezine sestre uspješno su djelovale na ulicama Wellingtona i vodile brigu o siromasima i nevoljnicima, a posebno o djeci zaposlenih roditelja. Otvorile su 1900. Dom svetog Josipa za neizlječive bolesnika, a 1907. Dom Naše Majke od samilosti. Majka Aubert, tada 78 godina stara, otputovala je 1913. u Rim kako bi o problemima svoje družbe izvijestila papu. Za vrijeme boravka u Italiji pridružila se Crvenom križu, njegovala žrtve razornog potresa u Avezzanu (1915), vodila brigu o rimskoj sirotinji i o ranjenim vojnicima. Papa Benedikt XVI. službeno je odobrio djelovanje novozelandskih Sestara Naše Gospe od samilosti 1. travnja 1917. i Majka Aubert vratila se 28. siječnja 1920. u Wellington. Nastavila je svojim neumornim djelovanjem, u Domu samilosti sagrađen je i bolnički odjel, a njezine sestre školovale su se za bolničarke. Majka Aubert preminula je 1. listopada 1926. u Wellingtonu okružena svojim sestrama. Nepregledno mnoštvo ljudi ispratilo ju je na vječni počinak. Bio je to najveći sprovod neke ženske osobe u povijesti Novog Zelanda i prvi državni sprovod u toj zemlji. Od 1950. njezino tijelo počiva u matičnoj kući njezinog reda u Island Bayu. Sestre samilosti (Sisters of Compassion) i danas uspješno djeluju u Novom Zelandu, Fidžiju, Tongi i Australiji. Papa Franjo proglasio je Majku Aubert 1. prosinca 2016. službenicom Božjom, a njezini Novozelanđani i Maori smatraju je već odavno svojom prvom sveticom.