Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Placid i Mavro - 5. listopad

Sveti Placid i Mavro

Danas slavimo svete Placida i Mavra, benediktince iz VI. stoljeća, omiljene učenike svetog Benedikta. Iz II. knjige „Dijaloga“ svetog Grgura Velikog doznajemo da je rimski patricij Tertul povjerio svoga sinčića Placida odgoju svetog Benedikta, koji je u blizini Subiaca organizirao prve monaške zajednice. Isto je učinio i rimski senator Eutihije (Eutichio) sa svojim sinom Mavrom. Benedikt, patrijarh zapadnog redovništva, nastanio je svoje monahe u 12 samostana u Subiacu, dok je najmlađe dječake, među njima i Rimljane Placida i Mavra, zadržao uz sebe kao oblate (djeca koja su po roditeljskom zavjetu bila namijenjena redovničkom životu).
U spomenutom djelu svetog Grgura spominje se kako se Benedikt jedne noći uputio na put „s dječačićem po imenu Placid“ prema brdovitom predjelu, na kojem su bila podignuta tri samostana. Tamo je Benedikt čudom izmolio vodu, neophodno potrebnu za život redovnika. Jednog dana Placid je pošao na jezero po vodu, ali se okliznuo, pao u jezero i počeo se utapljati. Benedikt, zadubljen u molitvu u svojoj ćeliji, osjetio je opasnost, u kojoj se našao Placid pa mu je u pomoć poslao Mavra. Mavro je bez oklijevanja otrčao do jezera i izvukao dječaka na obalu. Shvatio je potom da je hodao po vodi, a Placid je to potvrdio, kao i da je vidio raširen Benediktov plašt. Oko 529. Placid je pratio Benedikta iz Subiaca u samostan na Monte Cassinu, kojeg je benediktincima darovao Placidov otac, i tamo sve do smrti živio kao uzoran redovnik. Benediktinci ga časte kao štićenika svoga osnivača i kao uzor svih onih koji kao mladi stupaju u samostan. San Placido je zaštitnik benediktinskih novaka, Messine i drugih talijanskih gradova, a slavi ga i talijanska zajednica u američkom gradu Eastonu (Pennsylvania).

Mavro (talijanski San Mauro) je bio stariji i zreliji od Placida te je postao pouzdani, povjerljivi Benediktov suradnik. Asketa, strogi pokornik, đakon, bio je obdaren nadnaravnim moćima i viđenjima te se pročuo po bezuvjetnoj poslušnosti svojem poglavaru, zbog koje je i prohodao površinom jezera i nije potonuo. Nakon odlaska Benedikta i Placida u Monte Cassino, on je postao opat u Subiacu. Njegovim imenom nazvana je glasovita francuska benediktinska Kongregacija svetog Mavra, osnovana 1618, zaslužna za kritičko proučavanje patristike, povijesti, hagiografije i literature. Kao zagovornika kod čudesnih ozdravljenja bolesnika štuju ga u mnogim zemljama, posebno kod bolesti reumatizma, epilepsije, kostobolje, promuklosti i prehlade. Sveti Mavro je zaštitnik bogalja, ugljenara, postolara, kotlara, Azorskih otoka te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Bosiljevo, Dinjiška na Pagu, Žedno-Arbanija na Čiovu).