Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Službenica Božja Ana Marija Marović - 2. listopad

Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović (Anna Maria Marovich), talijanska i hrvatska redovnica, utemeljiteljica redovničke družbe, rođena je 7. veljače 1815. u Veneciji, kao Ana Lucija Agneza, kći uglednog trgovca Josipa Marovića i Marije, rođene Ivanović, u obitelji bokeljskih Hrvata iz Dobrote, gradića na istočnoj obali Kotorskog zaljeva. U mladosti se bavila umjetnošću, slikanjem, glazbom, pisanjem i uzgojem kanarinaca. Prve stihove napisala je s 20 godina pod pseudonimom „Filotea“. Filoteini stihovi objavljeni su u Veneciji, a sadrže 53 soneta i 20 drugih pjesama. Pisala je i prozna djela, a za njezinog života objavljeno je 12 njezinih knjiga pjesama i proze. Ana je od djetinjstva željela postati redovnicom, ali ju je ugledni venecijanski svećenik Daniele Canal, od sedme godine njezin učitelj i duhovnik, nagovorio da pričeka sa svojim ulaskom u samostan. Ana je 1838. osnovala Pobožno društvo Predragocjene krvi, u kojem se okupilo oko 3 tisuće članova. Djelovala je i u siromašnim dijelovima Venecije, zalazila u tamne uličice i donosila siromašnoj i bolesnoj djeci lijekove, hranu i odjeću. Zajedno sa svojim duhovnikom Danieleom Canalom utemeljila je 30. lipnja 1862. novu žensku redovničku družbu za pomoć ugroženim ženama, osobito onima otpuštenim iz zatvora i odbačenim od društva, Sestre obnoviteljice Presvetog Srca Isusovog (Suore Riparatrici del Cuore Santissimo di Gesù). Obukla je 8. prosinca 1864. sa sedam drugih sestara redovničku odjeću i uzela redovničko ime Ana Marija (Anna Maria), a papa Pio IX. odobrio je pravila družbe. Danas se njezina kongregacija službeno zove Institut sestara posvećenih zadovoljštini Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina (L`istituto delle Suore della Riparazione al Sacratissimo Cuore di Gesù e di Maria Immacolata), a u spomen na osnivače reda skraćeno se naziva Institut Canal-Marovich (Istituto Canal-Marovich).

Nakon kontakata s milanskim svećenikom don Carlom Saleriom, pristala je na njegov nagovor ujediniti 1868. svoju družbu s njegovom Nazaretskom kućom (Casa di Nazareth), družbom Sestara obnoviteljica (Suore delle Riparazione), ranije zvanom Pobožne žene obnoviteljice (Pie Signore Riparatrici). Don Carlo Salerio osnovao je tu družbu u Milanu s plemkinjom Marijom Carolinom Orsenigo. Časna majka Ana Marija Marović postala je kasnije vrhovnom poglavaricom ujedinjene družbe. Vratila se Veneciju, a 1880. umro je njezin duhovni učitelj Daniele Canal. Sestra Ana Marija preminula je u Veneciji 3. listopada 1887. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći venecijanski uglednici, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji mletački patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici svetog Marka posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom. Pokopana je na otočiću San Michele, a njezino tijelo počiva od 1932. u sveučilišnoj kući Santa Fosca, u kapeli Svetog lica Isusova (La cappella del Volto Santo), nekoć sjedištu Instituta Canal-Marovich, u venecijanskoj četvrti Cannaregio. Otvoren je dijecezanski proces za njezinu beatifikaciju, a papa Benedikt XVI. proglasio ju je 17. prosinca 2007. službenicom Božjom. O Ani Mariji Marović već je pisao Ivan Kukuljević Sakcinski, Šime Ljubić uvrstio ju je u svoj biografski rječnik uglednika iz Dalmacije, a njezine sonete na hrvatski jezik preveo je don Gracija Ivanović. Svojim djelovanjem i odgojem službenica Božja Ana Marija Marović pripada talijanskoj kulturi i talijanskoj Crkvi, ali svojim rodom i podrijetlom pripada i hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata. Ona je još jedna u nizu duhovnih i kulturnih velikana koji svjedoče da naša dva naroda Jadransko more ne dijeli već spaja.