Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Gašpar del Bufalo - 21. listopad

Sveti Gašpar del Bufalo

Sveti Gašpar (Gaspare) del Bufalo, talijanski svećenik, utemeljitelj Družbe misionara Krvi Kristove, rođen je u Rimu 6. siječnja 1786, kao sin Antonija, kuhara plemićke obitelji Altieri i Annunziate Quartieroni. Kako je rođen na blagdan Tri kralja, dobio je na krštenju njihova imena, Gaspare Melchiorre Baldassarre. Kao mali dječak obolio je od neizlječive očne bolesti, a njegova majka stavila ga je tada pod zaštitu svetog Franje Ksaverskog. Gaspare je čudesno ozdravio, a Franjo Ksaverski postao je kasnije njegov uzor i zaštitnik njegove družbe. Dječak je rano primio svetu pričest i potvrdu, a u ozračju obiteljskog doma napredovao u pobožnosti i duhovnosti pa je osjetio želju za svećeničkim pozivom. Školovao se u Rimskom kolegiju (Collegio Romano). Teologiju je studirao i diplomirao u rodnom Rimu, a za svećenika je zaređen 31. srpnja 1808. u Lateranskoj bazilici. Kao student bogoslovije i mladi svećenik iskazivao je veliku pobožnost, revnost u svojoj pastirskoj službi, gorljivost u propovijedanju i žarku želju za spašavanjem duša. Sudjelovao je u brojnim dobrotvornim djelima, a naročito uspješno djelovao je među običnim pukom, kočijašima i seljacima iz okolice Rima. Gaspare je osjetio veliku naklonost prema štovanju Predragocjene Krvi Kristove pa je sa svećenikom Francescom Albertinijem 8. prosinca 1808. osnovao bratovštinu Predragocjene Krvi. Njegova apostolska djela prekinuta su 1809. Napoleonovim osvajanjem Papinske države. Papa Pio VII. i njegovi vjerni svećenici bili su uhićeni i morali su napustiti Rim. Tako je i Gaspare del Bufalo od 1810. do 1814. kao zatvorenik boravio u Piacenzi, Bologni, Imoli i Lugu. U vrijeme zatočeništva doživio je tešku bolest, smrt majke i dragih prijatelja, ali sve to ga je jačalo i produbljivalo u njemu istinsku duhovnost prema Krvi Kristovoj. Zajedno s Francescom Albertinijem radio je na pokretanju nove ustanove, kongregacije Misionara Krvi Kristove. Toj družbi namijenio je širenje slave Krvi Kristove preko pučkih misija i pridobivanje grešnika za spas njihovih duša. Nakon povratka u Rim posvetio se potpuno ostvarenju tog značajnog djela. Okupio je oduševljene mlade misionare i 18. kolovoza 1815, na blagdan Velike Gospe, otvorio prvu kuću nove družbe, Kongregacije misionara Predragocjene Krvi (Congregazione dei Missionari del Preziosissimo Sangue), u opatiji San Felice u Gianu (Umbrija). Broj novih kuća i misionarskih zajednica ubrzo se proširio diljem središnje Italije. Od početka Gaspareu se pridružio mladi misionar Giovanni Merlini, s kojim je krenuo u apostolat misija. Držali su pučke misije u mnogim mjestima, a Gaspare se naročito isticao sjajnim propovjedničkim darom, kojim je privlačio mnoštvo vjernika i nevjernika. Misije Gasparea del Bufala postizale su veliki uspjeh u graničnim područjima Papinske države i Napuljskog kraljevstva, gdje se u vrijeme Napoleonovih osvajanja raširilo djelovanje raznoraznih odmetnika i razbojnika. Gaspare je pješice prolazio cijelim tim krajem i održavao misije u naseljima, ali je odlazio i u šume i planine, gdje su se okupljali odmetnici. Njegove misije donosile su više ploda i mira od nasilnih mjera vlasti i redarstva.

U jednom od tih odmetničkih središta, Vallecorsi (provincija Frosinone, Lazio), Gaspare je 1822. održao misije i tamo upoznao 17-godišnju djevojku Mariju De Mattias. On je u Mariji probudio želju da i sama postane promicateljica štovanja Krvi Kristove, a njezino duhovno vodstvo povjerio je misionaru Giovanniju Merliniju. Gaspare je pozvao Mariju da se posveti osnivanju družbe Klanjateljica Krvi Kristove i ona je to 1834. uspješno ostvarila (o svetoj Mariji De Mattias pišemo u prilogu od 20. kolovoza). Iako je pred kraj života oslabio od silnih napora, Gaspare nije odustao od gorljivog misionarskog rada. Preminuo je 28. prosinca 1837. u Rimu, u nazočnosti svetog Vincenza Pallotija, osnivača Družbe katoličkog apostolata i svojeg navjernijeg suradnika don Giovannija Merlinija. Blaženim ga je proglasio 18. prosinca 1904. papa Pio X, a svetim 12. lipnja 1954. papa Pio XII. Tijelo svetog Gasparea del Bufala počiva u rimskoj crkvi Santa Maria in Trivio, sjedištu njegove družbe. Družba misionara Krvi Kristove danas djeluje diljem svijeta (Europa, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, Afrika, Azija). Prema podacima iz 2005. družba je imala 155 kuća i 673 člana, od toga 456 svećenika. Misionari Gasparea del Bufala (po svojem osnivaču nazvani i „bufalini“ ili „sanguinisti“) započeli su 1988. s djelovanjem u Bosni i Hercegovini (Nova Topola kod Bosanske Gradiške), ali su ih zaustavila ratna zbivanja. Od 1991. djeluju u Hrvatskoj (Zagreb i Prozorje kod Dugog Sela).