SVECI MJESECA - LISTOPAD
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Blažena Chiara "Luce" Badano - 7. listopad
Današnja zaštitnica je i blažena Chiara „Luce“ Badano, članica Pokreta fokolara ili Djela Marijinog (Movimento dei focolari o Opera di Maria). Taj katolički laički pokret, nazvan po talijanskoj riječi “focolare” (“ognjište”) osnovala je 1943. Chiara Lubich u Trentu, na sjeveru Italije. Danas fokolari djeluju u 182 zemlje, a u pokretu djeluje više od pet milijuna ljudi. Chiara je rođena 29. listopada 1971. u Sassellu (biskupija Aqui Terme, provincija Savona, Liguria) kao jedinica Ruggera Badana, vozača kamiona i Marije Terese Caviglia. Majka je ostavila posao da bi se brinula za Chiaru, čije je djetinjstvo prošlo bezbrižno i radosno. Chiara je bila ljubazna i sretna djevojčica koja je često pisala malom Isusu. Voljela je sport, plivala, igrala tenis, vozila bicikl i planinarila. Rado je pjevala i plesala, voljela more i snijeg. Na slikama iz djetinjstva posebno je privlačan njezin osmijeh i bistar pogled. Zbog školovanja u gimnaziji preselila je 1985. s obitelji u Savonu. Prijateljice se sjećaju da se voljela lijepo obući, srediti frizuru i diskretno našminkati. S fokolarima se susrela 1980. i s roditeljima je sudjelovala 1981. na Familyfestu u Rimu. Pridružila se skupinama najmlađih članica iz Albisole i Genove i postala „gen 3“, pripadnica trećeg naraštaja fokolara, posvećenog brizi za djecu i starce. Od 1981. redovito se dopisivala s osnivačicom pokreta, Chiarom Lubich, koja joj je kasnije dala i nadimak, „Luce“ („Svjetlo“).
U ljeto 1988, jednog dana je igrajući tenis osjetila snažnu bol u ramenu. Isprva nije obraćala pažnju, ni ona ni liječnici. Kad su uslijedili stalni bolovi i padovi, 1989, detaljne pretrage pokazale su da se radi o zloćudnom tumoru, osteosarkomu, jednom od najtežih i najbolnijih oblika raka. Chiara je prihvatila vijest hrabro: „Uspjet ću, mlada sam.“ Sve liječničke zahvate i boravak u torinskoj bolnici, bolne operacije, kemoterapiju i zračenje, podnosila je hrabro, a liječnik Antonio Delogu pamti: „Svojim osmijehom, svojim velikim svijetlim očima pokazivala je da nema smrti, da postoji samo život.“ Zbog kemoterapije gubila je kosu, do koje joj je bilo jako stalo, a pri svakom otpalom pramenu kose, ponavljala je: „Za tebe, Isuse“. Chiara Luce („Jasna Svjetlana“) je nakon jednog neugodnog operativnog zahvata izjavila: „Kad mi je bilo najteže, došla je jedna prekrasna gospođa s blistavim osmijehom, približila se, uhvatila me za ruku i ohrabrila me. Najednom je nestala, ali mene je preplavila ogromna radost i uzmaknuo svaki strah.“ Kad je noge više nisu služile, rekla je: „Da moram birati između hodanja ili odlaska u raj, izabrala bih raj.“ Odbila je morfij i kod nesnosnih bolova: „Uzima mi bistrinu, a ja mogu Isusu darovati samo bol jer još malo želim s njim dijeliti križ.“ Prijatelji iz fokolarskog pokreta svjedoče: „U početku smo mislili da ju moramo posjećivati u bolnici kako bi ju ohrabrili, ali smo uskoro shvatili da mi trebamo nju. Privlačila nas je poput magneta.“ Svu svoju ušteđevinu poklonila je za misije u Beninu. U torinskog bolnici Molinette posjetio ju je kardinal Giovanni Saldarini i upitao ju: „Iz tvojih očiju sjaji predivno svjetlo. Odakle dolazi?“ Odgovorila je: „Nastojim jako voljeti Isusa.“ Često je imala vizije raja. Govorila je: „Više ne molim Isusa da dođe po mene i vodi me u raj, ne želim da stekne dojam kako više ne želim trpjeti“. Posljednje mjesece života provela je u svojem domu, u Sassellu. Birala je haljinu, glazbu, cvijeće, pjesme i čitanja za svoj sprovod. „Ne želim da ljudi na mojem sprovodu plaču, želim da pjevaju iz svega srca.“ Tješila je neprestano mamu. „Kad ti bude najteže, mama, moraš ponavljati: Sada Chiara Luce gleda Isusa“. Njezine posljednje riječi, upućene majci bile su: „Ciao, mamma! Budi sretna, jer ja jesam.“ Preminula je u nazočnosti roditelja u svojem Sassellu, na današnji dan, 7. listopada 1990. Na njezinom sprovodu bilo je dvije tisuće osoba, a gradonačelnik Sassella proglasio je neradni dan. Glas o Chiarinoj svetosti i čudima po njezinom zagovoru širio se polako, ali sigurno. Papa Benedikt XVI. proglasio ju se službenicom Božjom 2008, a blaženom 25. rujna 2010.
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
Slika: Blažena Chiara "Luce" Badano
