Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Petrus Donders - 28. listopad

Blaženi Petrus Donders

Blaženi Petrus Norbertus Donders, poznat i kao Peerke Donders, nizozemski svećenik, redemptorist, misionar u Surinamu, rođen je 27. listopada 1809. u Tilburgu (provincija Noord-Brabant), kao stariji sin tkalca Arnolda Dondersa i njegove supruge Petronelle van den Brekel. Odrastao je u siromaštvu, učio tkalački zanat kod oca i s bratom Martinom radio u jednom skladištu. Od djetinjstva je želio postati svećenik i u slobodno vrijeme predavao djeci vjeronauk. Pokušao je 1833. postati redovnik, ali ga nisu primili ni redemptoristi, ni isusovci, ni franjevci. Uz pomoć mjesnih svećenika upisao se 4. listopada 1837. na studij teologije u Haarenu (južna Nizozemska). Za vrijeme studija uzdržavao se radeći kao sluga. Zaređen je za svećenika 5. lipnja 1841, a 1. kolovoza 1842. otputovao kao misionar u Surinam, zemlju na sjeveroistoku Južne Amerike (tada Nizozemska Gvajana). Stigao je tamo 16. rujna 1842. Najprije je djelovao kao kapelan u surinamskom glavnom gradu Paramaribu, a svoju djelatnost razvio je prije svega na plantažama, među crncima (nizozemski Bosnegers ili Marrons), potomcima odbjeglih zapadnoafričkih robova. Strogi. ponizni pokornik, do 1850. pokrstio je oko 1200 duša. U njegovim pismima nalaze se svjedočanstva o surovim postupcima vlastodržaca prema tim nevoljnicima.

Uspješno je djelovao i među Indijancima iz plemena Arawak i naučio njihov jezik. Od 1856. djelovao je kao duhovnik u koloniji gubavaca u Bataviji (okrug Saramacca, sjeverni Surinam) i došao na glas kao „apostol gubavaca“. Stupio je 1866. u redovničku družbu redemptorista, kojima je povjerena kolonija u Bataviji jer je jedno od njihovih pravila glasilo „Djelovat će među onima koji su najnapušteniji“. Redovničke zavjete položio je 24. lipnja 1867. Njegovi poglavari smatrali su da je otac Donders postao prestar za svoju napornu službu i željeli su ga 1883. povući u mirovinu, ali su se njegovi gubavci usprotivili toj odluci pa je Peerke ostao s njima do svoje smrti. Preminuo je 14. siječnja 1887. u Bataviji. Tamo je i pokopan, a njegove relikvije premještene su 28. srpnja 1900. u katedralu svetog Petra i Pavla u Paramaribu. Blaženim ga je 23. svibnja 1982. proglasio papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je misionara.