Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Srđ i Bah - 7. listopad

Sveti Srđ i Bah

Sveti Srđ (Sergius, Sergio) i Bah (Bacchus, Bacco, Bako), rimski vojnici i mučenici, živjeli su i djelovali u III. i IV. stoljeću. Prema legendi bili su časnici graničnih postrojbi Rimskog carstva i osobni stražari rimskog cara Galerija (vladao je od 305. do 311). Potajno su bili kršćani, a kad se to doznalo, izloženi su pogrdama i mučenjima. Obukli su ih u ženske haljine i vodili ih uz pogrde gradskim ulicama. Poslali su ih zatim u Siriju, Antiohu, vojnom zapovjedniku grada Barbalisa, negdašnjem Srđevom prijatelju. Antioh ih je pokušao odvratiti od kršćanstva, ali nije uspio. Bah je u Barbalisu (Barbalissosu), gradu u rimskoj pokrajini Euphratensis, do smrti prebijen volovskim žilama. Srđa su obuvenog u cipele sa čavlima odveli do Resafe, grada u istoj pokrajini, gdje su mu mačem odrubili glavu. Njegova mučenička smrt popraćena je mnogim čudesima. Smatra se da su obojica oko 310. pokopani u Resafi, koja je oko 425. po svetom Srđu (Sergiju) dobila ime Sergiopolis i postala velikim hodočasničkim odredištem. Ostaci toga grada nalaze se danas jugozapadno od sirijskog grada Al-Raqqaha, na sjevernoj obali rijeke Eufrata.

Sveti Srđ i Bah postali su od V. stoljeća omiljeni sveci diljem Sredozemlja i njima u čast podignute su mnoge crkve, pored ostalog u Carigradu i Rimu, a postali su i zaštitnici našeg Dubrovnika. I dubrovačko brdo Srđ vjerojatno je dobilo ime po svetom Srđu i crkvi svetog Srđa, koja se prvi put spominje 1284. Sveti Srđ i Bah i danas su drugotni zaštitnici grada Dubrovnika i dubrovačke biskupije. Posvećena im je i župna crkva u Pridvorju (općina Konavle), pod padinama planine Sniježnice. Zaštitnici su i arapskih kršćana, Sirije, vojnika i pustinjskih nomada.