SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Kristofor

Sveti Kristofor

Danas slavimo svetog Kristofora, mučenika iz III. stoljeća. Rodio se po jednima u Kanaanu, po drugima u sjevernoj Africi. Prije krštenja zvao se Reprobus, Offerus ili Adokimus. U srednjem vijeku bio je jedan od najpopularnijih i najštovanijih svetaca. Bio je po svemu sudeći snažan čovjek, gorostas, koji je putovao svijetom u potrazi za pustolovinama. O njemu kruže brojne legende. Jednom je naišao na pustinjaka koji je živio kraj divlje, opasne rijeke i pokazivao ljudima gdje su sigurna mjesta za prijelaz na drugu stranu. Kristofor je preuzeo njegovu službu, ali on je putnike preko rijeke prenosio. Prema najljepšoj legendi, prenio je jednom preko rijeke i dječaka Isusa (grčki Khristophóros, nositelj Krista). Isus ga je tada pokrstio vodom iz te rijeke. Kristofor je zatim pošao u Likiju, gdje za Krista Gospodina podnio mučeništvo. O njemu se malo zna, ali izvjesno je da je umro kao mučenik oko 251. na grčkom otoku Samosu, za vrijeme Decijeva progonstva. Odrubljena mu je glava jer nije htio žrtvovati poganskim bogovima.

Ubraja se među 14 svetih pomoćnika, koje vjernički puk zaziva u pomoć prigodom raznih prirodnih katastrofa i bolesti. Naročito su ga zazivali u pomoć protiv kuge, ali i kod loših snova, epilepsije, poplave, tuče, grmljavine, oluje, zubobolje i nagle smrti. Njegovu medaljicu i danas sa sobom nose mnogi vozači automobila. Zaštitnik je putnika, vozača automobila, autobusa, taksija i kamiona, motorista, skelara, poštara, sportaša, atletičara, nosača, istovarivača tereta, radnika koji obavljaju teške i opasne poslove, strijelaca, neženja, lađara, knjigoveža, prodavača voća, vrtlara, pomoraca, nosača, prevoznika, valjača sukna, surfera, planinara, Vilniusa (Litva), Rige (Latvija), Havane (Kuba), otoka Sveti Kristofor (Saint Kitts) te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Rab, Krčka biskupija, Rovinj). Naši Rabljani čuvaju relikvije svetog Kristofora i njemu u čast priređuju veliku proslavu u mjesecu srpnju.

Slika: Sveti Kristofor

Slika: Sveti Kristofor-kula i crkva u Rabu

Svetac dana - Sveti Izaija

Sveti Izaija

Sveti Izaija (hebrejski „Jahve spašava“), starozavjetni prorok i mučenik, djelovao je u Judeji od 741. do 701. prije Krista. Bio je član ugledne aristokratske porodice i po svoj prilici svećenik. Oženio se i imao dva sina. Prvi je od četvorice velikih proroka, etičko-politički obnovitelj. Živio je u doba izraelskih kraljeva Uzija, Jotama, Ahaza i Ezekije, te Manašeovih reformi, borbi i sukoba s Babilonskim Carstvom. Bio je savjetnik judejskog kralja, a pogubljen je u vrijeme kralja Manašea. Usudio se Jeruzalem usporediti sa Sodomom i Gomorom. Bijegom je pokušao spasiti glavu i sakrio se u šuplje drvo. Otkriven je pa je drvo otpiljeno, a Izaija pogubljen. Njegovo je djelo proročka „Izaijina knjiga“, u kojoj je on sigurno autor prvih 39 poglavlja. To djelo sadrži opomene, jadikovke, različite zgode iz Izaijina života, viđenja i proroštva.

Izaija je osuđivao društvene nepravde i hrabrio svoje slušatelje da s pouzdanjem u Gospodina provode život, a njihovo će im ponašanje po Božjoj volji pribaviti blagoslov. Osobito su značajna Izaijina proroštva o Kristovoj muci i smrti. Izaija se smatra klasikom „Svetog pisma“, a njegovo pjesništvo pripada među najljepše stranice „Staroga zavjeta“. Pravi je umjetnik, jednako vješt u iskazivanju prijetećeg govora snažne oštrine kao i u izricanju svečanog hvalospjeva. „Novi zavjet“ navodi „Izaijinu knjigu“ više nego ikoju drugu. Njezinim citatima počinje svoje propovijedi Ivan Krstitelj, a sam Isus javno nastupa prvi put u Nazaretu spominjući proroka Izaiju. Likovno je prikazan u djelima Rafaela, Perugina, Michelangela i mnogih drugih majstora.

Slika: Sveti Izaija

Slika: Sveti Izaija i Jeremija

Svetac dana - Sveti Pahomije

Sveti Pahomije

Sveti Pahomije (Pachomius, Pakhomius), poznat i kao Pahomije Veliki ili Pahomije Stariji, egipatski monah, opat, utemeljitelj cenobitskog (samostanskog) monaštva, rođen je oko 292. u Esni (grčki Latopolis, Gornji Egipat), 55 kilometara južno od Luxora, kao sin poganskih roditelja. Prisilno je 312. unovačen u carsku vojsku. S ostalim novacima strpan je na brod, a dok su plovili rijekom Nilom, starješine su s njima postupali grubo i bezobzirno. No, kad su pristali u Tebi, prilazili su im kršćani, tješili ih, hrabrili i donosili im hranu. Taj prvi Pahomijev dodir s kršćanstvom bio je za njega presudan. Nakon obraćenja na kršćanstvo, 313, napustio je vojničku službu i posvetio se monaškom životu. Nije se više vratio u rodnu kuću, već se povukao u neki napušteni poganski hram i 314. primio krštenje. Tada je u Egiptu cvao pustinjački život i Pahomije se oduševio za takav način života. Nastanio se 315. kao učenik kod pustinjaka Palemona, a on je s njim postupao vrlo strogo. Tražio je od Pahomija da noći provodi u bdjenju, da danju plete košare, a uz to da mnogo moli i neprestano posti. Bio je to tvrd život, ali Pahomije je izdržao. Dok je jednog dana molio u pustinji, došao mu je s neba glas: „Pahomije, Pahomije, bori se, smjesti se ovdje i sagradi boravište, jer će ti doći mnoštvo ljudi i slijedit će te, postat će monasi na korist svojih duša.“

Kraj Tabenisija Pahomije je 323. podignuo prvi samostan u povijesti kršćanstva i za njega sastavio Pravila. Uskoro mu se pridružio njegov stariji brat Ivan, a zatim mnogi drugi. Tako je Pahomije pustinjačko redovništvo (eremitizam) usmjerio prema zajedničkom životu u samostanima (cenobitizam). Začetnik je cenobitskog redovništva na kršćanskom istoku i zapadu. Za života je osnovao 9 velikih muških samostana, s približno 9000 monaha, i dva ženska samostana kojima je upravljala Pahomijeva sestra Marija. Pahomije je kao opat upravljao svim tim samostanima, a njegov najvjerniji suradnik bio je monah Teodor. Bio je naročito povezan s aleksandrijskim patrijarhom, svetim Atanazijem, koji je i posjećivao Pahomijeve samostane. Pahomijevi redovnici živjeli su u zajednici molitve i rada. Kao ideal zajedništva služila im je prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu. Pahomije se smatrao poniznim slugom sve svoje braće i uvijek je prosvjedovao kad su mu kao poglavaru htjeli dati neki povlašteni položaj. U Pahomijevim samostanima nalazile su se posebne kuće za bolesnu braću, a isto tako i svratišta za goste. U red su se primali i katekumeni, koje su onda dobro poučili u vjeri i monaškom životu, a za Uskrs bi se u prisutnosti cijele zajednice svečano krstili i konačno primali u red. Krštenje je u Pahomijevoj duhovnosti imalo veliko značenje, a temeljni dokument Pahomijeve škole bilo je Sveto pismo. Razmatranje Svetog pisma bilo je njegovim monasima glavni oblik molitve. Pahomije je preminuo 9. svibnja 348. u samostanu Pbow kod Tabenisija, na istočnoj obali Nila, a pokopao ga je monah Teodor. Danas se na tom mjestu (Fāw Qiblī) nalaze ruševine.