Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Marija Magdalena de' Pazzi - 26. svibanj

Sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Sveta Marija Magdalena (Maria Maddalena) de' Pazzi, talijanska redovnica karmelićanka, mističarka, rođena je 2. travnja 1566. u Firenci, u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji, kao kći Camilla di Gerija de' Pazzija i Marije Buondelmonti. Na krštenju je dobila ime Caterina, iako su je obitelj i prijatelji zvali Lucrezia, po očevoj majci. Bila je darovita i pobožna djevojčica i već od devete godine razmatrala muku Isusovu, a s deset godina primila je prvu svetu pričest. Za ljetnih mjeseci okupljala je na obiteljskom imanju seoske djevojčice i poučavala ih vjeri. Kad je navršila šesnaest godina, roditelji su je željeli udati, ali ona je odlučno izrazila svoju namjeru da stupi u samostan. Stupila je 2. prosinca 1582. u samostan bosonogih karmelićanki Santa Maria degli Angeli u Firenci, na lijevoj obali Arna, glasovit po svojoj euharistijskoj pobožnosti. Caterinu je posebno privukla činjenica da je u tom samostanu svakog dana mogla primati pričest. Kad je 30. siječnja 1583. obukla redovničku odjeću, dobila je ime Marija Magdalena. Zbog teške bolesti položila je redovničke zavjete prije propisanog vremena, već 27. svibnja 1584, jer su se poglavarice bojale za njezin život. U svojim mističnim zanosima i ekstazama, tijekom godine 1585, spoznala je da i posvećene osobe vrijeđaju dragog Boga i iznevjeravaju preuzete obaveze.

Ponizna i strpljiva karmelićanka, Marija Magdalena postala je žrtva svojih zadovoljština za ljudske grijehe. Strogo je postila, spavala na slamnjači samo pet sati dnevno, hodala bosa, u istoj odjeći i ljeti i zimi. Pet godina bila je izložena najtežim duhovnim mukama, napastima, tami i ništavilu. Po želji svojeg ispovjednika diktirala je svoja mistična iskustva, zapisana u šest opsežnih svezaka. „Ljubav nije ljubljena“, tako je izrazila svoju žalost zbog ljudskog nemara prema dragom Bogu. Na Duhove 1590. to je teško razdoblje kušnje završilo. Bila je zahvaćena silnom utjehom, a Bog ju je već na ovom svijetu htio obilno nagraditi. Postala je učiteljica novakinja i učila ih kako se moraju osloboditi svega što nije dragi Bog. Posljednjih 16 godina života podnosila je ne samo duševne nego i tjelesne muke (groznica, krvarenje, skorbut, gubitak zubi, brojne rane). Kad je 1604. izabrana za poglavaricu, bila je toliko slaba i iscrpljena da tu službu nije mogla obavljati. U bolnim ranama boravila je posljednje tri godine života na svojem siromašnom ležaju, ali je sačuvala duboki duševni mir. Naročito je molila za obnovu Crkve. Kad je primala pričest, imala je pogled anđela. Govorila je: „Ne bih željela umrijeti jer u nebu više ne bih mogla trpjeti iz ljubavi prema dragom Bogu“. Pripisuju joj se mnoga čuda i ozdravljenja, a smatra se da je mogla čitati ljudske duše i pojavljivati se istovremeno na različitim mjestima. Preminula je 25. svibnja 1607. u Firenci, a njezine relikvije nalaze se u firentinskom karmelićanskom samostanu, nazvanom njezinim imenom. Blaženom ju je proglasio 8. svibnja 1626. papa Urban VIII, a svetom 28. travnja 1669. papa Klement IX. Zazivaju je kod tjelesnih bolova, kašlja, skorbuta, rana u ustima i seksualnih napasti. Zaštitnica je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.