Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Servacije - 13. svibanj

Sveti Servacije

Sveti Servacije (Servatius, Servaas, Servais), prvi biskup Tongerena, rođen je početkom 4. stoljeću od židovskih roditelja u Armeniji. Nakon lakomisleno proživljene mladosti hodočastio je u Svetu zemlju, a onda je zaređen za svećenika. Kao misionar djelovao je u današnjoj Francuskoj, a potom je 344. postao prvi biskup u belgijskom gradu Tongerenu (provincija Limburg, istočna Flandrija). Sjedište biskupije premješteno je 380. u Maastricht (provincija Limburg, jugoistočna Nizozemska), a 720. u Liège (Valonija, istočna Belgija). Na crkvenim sinodama u Sardici (343), Kölnu (346) i Riminiju (359) Servacije se istakao u borbi protiv arijanskog krivovjerja. Ugostio je i protjeranog svetog Atanazija iz Aleksandrije. Triput je hodočastio u Rim. Treći put je pohodio grobove apostola jer mu je objavljeno da će zbog grijeha njegovih vjernika u njegovu biskupiju provaliti Huni (to se dogodilo sredinom 5. stoljeća). Prema predaji, tada mu je sveti Petar darovao srebrni ključ. Kad se vraćao iz Rima, zapao je u ropstvo, ali se čudom izbavio.

O svetom Servaciju kruže brojne legende, drage vjerničkom srcu. Jednom je tako, umoran od puta, za podnevne žege zaspao. Tada se nad njegovu glavu spustio orao i svojim ga krilima zaštitio od žarkog sunca. Kad je Servacije jednom ožednio, stvorio je svojim štapom izvor. Umro je 13. svibnja 384. u Maastrichtu. U Maastrichtu se nalazi crkva svetog Servacija (Sint-Servaaskerk), u kojoj se i danas čuvaju njegove relikvije. Prema legendi njegov grob nikada nije prekrio snijeg. Bio je jedan od najpopularnijih svetaca u srednjem vijeku. Zaštitnik je grada Maastrichta i mnogih drugih gradova, župa i crkvi, bravara, stolara, hromih ljudi i životinja. Zazivaju ga vjernici koji pate od nogobolje, uzetosti, kostobolje i gihta. Poljodjelci traže njegovu pomoć kod mraza, crvenog vjetra (vrbanca) u svinja, a zazivaju ga kod najezde miševa i štakora. Ubraja se među takozvane „ledene svece“. Riječ je o petero svetaca koje slavimo u mjesecu svibnju. Ako nas iznenade niže temperature, vjetar i kiša, iskusni ljudi znaju da to i nije neuobičajena pojava za mjesec svibanj. Prema pučkoj predaji pet dana svibnja u katoličkom kalendaru posvećeni su „ledenim svecima“, koji su „zaslužni“ za naglo zahladnjenje i mraz u vrijeme, kad smo se već priviknuli na ugodne proljetne temperature. Osim svetog Servacija (13. svibnja) „ledeni sveci“ su sveti Mamerto (11. svibnja), sveti Pankracije (12. svibnja), sveti Bonifacije iz Tarza (14. svibnja) i sveta Sofija (15. svibnja). Stoga su naši preci svoje radove u vrtu uvijek planirali prema tim datumima, dakle nakon 15. svibnja.