SVECI MJESECA - SVIBANJ
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sluga Božji Šimun Filipović - 7. svibanj
Sluga Božji Šimun Filipović. hrvatski svećenik, franjevac iz provincije Bosne Srebrene, rođen je 30. rujna 1732. u Seoni kod Srebrenika (Tuzlanska županija, sjeveroistočna Bosna), kao sin Lovre Filipovića i Perke rođene Babaić. Kršten je u župi Bijela (nedaleko od Brčkog), a s deset godina života primio je sakrament potvrde. Stupio je u franjevački red 24. ožujka 1752. u Kraljevoj Sutjesci (općina Kakanj, Zeničko-dobojska županija). Sa subraćom novacima položio je jednostavne zavjete 1753. u Kreševu. Studirao je filozofiju i teologiju u Italiji i Ugarskoj (u Budimu ili Kalocsi). Za svećenika je zaređen 22. listopada 1758. u franjevačkoj crkvi Svetog Križa u Osijeku. Usavršavao se zatim u dogmatskoj i moralnoj teologiji u talijanskom gradu Atriju (provincija Teramo, Abruzzo). Tada je pješice hodočastio u Rim, gdje je pohodio papu Klementa XIII. i generala franjevačkog reda fra Klementa iz Palerma. Vratio se u svoju provinciju Bosnu srebrenu 1759. i zatim predano djelovao u svojoj zajednici. Više od 20 godina obavljao je različite službe u bosanskim župama i samostanima. Bio je župnik u Varešu, Komušini, Podvučjaku i Roškom Polju, kapelan u župama Bila, Vareš i Kraljeva Sutjeska i vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci i Fojnici. Kao vikar samostana u Sutjesci izabran je 19. lipnja 1781. za izvanrednog misionara. Fra Šimun je zajedno s brojnim drugim bosanskim franjevcima hrabro i požrtvovno obilazio domove bolesnika, zaraženih od kuge, udjeljući im sakramente i pomažući onima koji su bježali pred tom opakom bolešću. Nakon 23 godine pastoralnog rada u Bosni srebrenoj fra Šimun se odlučio potpuno povući iz svijeta i posvetiti se kontemplativnom životu.
Otišao je 1782. u Italiju, u Ripatransone (provincija Ascoli Piceno, Marche, središnja Italija), u franjevački samostan „strogog života“, gdje je do svoje smrti u molitvi, pokori i razmatranju „revno opsluživao sve stroge propise u osami“. Zbog kreposnog života prozvan je „nadglednikom šutnje“. Jednostavan i ponizan redovnik, bio je čovjek žarkih molitvi, u kojima je iznad svega iskazivao štovanje Božjeg i Isusovog preslavnog imena, svojstveno franjevačkoj tradiciji. Najvažnija sastavnica fra Šimunovih molitvi, kao i u franjevačkoj duhovnosti, bila je Božja dobrota. Primljen je 16. lipnja 1786. za člana franjevačke provincije sa središtem u Loretu. Rijetko je izlazio iz samostana u pohod bolesnicima ili je vodio braću novake na šetnju u prirodu. Nosio je pokornički pojas s bodljikama, bičevao se i bdio cijelu noć pred svetohraništem. Fra Šimun Filipović preminuo je 9. svibnja 1802. u Ripatransoneu, moleći krunicu. Pokopan je u samostanskoj crkvi, a po njegovom zagovoru događala su se mnoga čudesa. Kad su franjevci morali napustiti samostan svete Marije Magdalene, Šimunovo tijelo je 1822. preneseno u katedralu. Na grobu fra Šimuna u Ripatransoneu gori uvijek kandilo i vjernici mole zagovor, a na grobnoj ploči zapisane su riječi: „O blaženiče, pogledaj s neba na žitelje Ripatransonea, kojima si živ bio ogledalo kreposti, koji su te častili kad si umro i postavili ti ovaj natpis godine 1858.“ Na poticaj pape Pija IX. pokrenut je 1875. proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. I novoizabranom vrhbosanskom nadbiskupu dr. Josipu Stadleru poslano je 13. travnja 1885. pismo, u kojem Sveta kongregacija fra Šimuna Filipovića proglašava Slugom Božjim. Taj proces je ponovno oživljen 2002. Fra Stjepan Pavić, profesor i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, vicepostulator kauze Šimuna Filipovića, objavio je knjigu „Sluga Božji fra Šimun Filipović: život pozoran na vječnost“ (Svjetlo riječi, 2004). U Dubravama (distrikt Brčko, Bosanska Posavina) organizirano je 2002. prvo „Šimunovo“, koje se otada slavi svake godine druge subote u mjesecu svibnju, a galerija umjetnina u franjevačkom samostanu svetog Ante u Dubravama dobila je njegovo ime. Imenom fra Šimuna Filipovića nazvana je i jedna ulica u Brčkom.
Slika: Sluga Božji Šimun Filipović
Slika: Sluga Božji Šimun Filipović
Slika: Sluga Božji Šimun Filipović
Slika: Sluga Božji Šimun Filipović
Slika: Sluga božji Šimun Filipović - samostan u Dubravama i galerija Šimun
