Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Mihael Garicoïts - 15. svibanj

Sveti Mihael Garicoïts

Sveti Mihael Garicoïts (francuski Michel Garicoïts, španjolski Miguel Garicoits, baskijski Mikel ili Mixel Garikoitz), Bask, baskijski i francuski svećenik, utemeljitelj kongregacije Svećenika Presvetog srca Isusova od Bétharrama, rođen je 15. travnja 1797. u Ibarreu (danas Saint-Just-Ibarre, departman Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, jugozapadna Francuska), kao prvi od šestero djece, u pobožnoj i skromnoj baskijskoj obitelji. Rodio se u punom jeku krvave Francuske revolucije, a njegovi roditelji, Arnaud Garicoïts i Gratianne Etchéverry, skrivali su svećenike i spašavali im živote. Završio je osnovnu školu u rodnom selu i kao pastir pomagao svojim roditeljima. Radio je kao pastir i sluga na susjednim imanjima. Svi su ga cijenili, a zbog njegovih mudrih i ozbiljnih razgovara nazivali su ga pametnjakovićem. Dječak je osjetio Božji poziv i roditeljima otkrio želju da postane svećenik. Na molbu Michelove bake, mjesni župnik poslao je siromašnog dječaka u obližnji Bayonne. Tamo je mladić radio u kuhinji biskupske palače i usput studirao. Svojom iskrenom pobožnošću, marljivošću i ljubavlju prema učenju, upao je u oči biskupovom tajniku Honnertu, koji ga je u studenom 1818. poslao na svoj trošak u malo sjemenište u Aire-sur-l'Adour (departman Landes, Aquitaine). Već sljedeće godine, 1819, Michela su poslali na studij teologije u obližnje veliko sjemenište u Daxu Za vrijeme studija neko je vrijeme djelovao i kao pomoćnik upravitelja sjemeništa u Larressoreu. Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1823. u katedrali u Bayonneu, a 1. siječnja 1824. imenovan kapelanom u Cambo-les-Bainsu. Bio je pravi duhovni pastir, svestran i velikodušan, vatreni propovjednik i vjeroučitalj, promicatelj euharistijskog života, borac protiv jansenizma, prijatelj bolesnika i siromaha. Postao je 1825. profesor filozofije u velikom sjemeništu u Bétharramu (departman Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine), nedaleko od Lurda, a kasnije i rektor toga sjemeništa. Kad je sjemenište 1834. premješteno u Bayonne, Michel Garicoïts je i dalje ostao u Bétharramu kao upravitelj tamošnjeg svetišta i duhovnik Kćeri križa u nedalekom Igonu. Uspješno je surađivao s njihovom osnivačicom, budućom sveticom, Jeanne-Élisabeth Bichier des Ages.

Tada je u njemu dozrela misao o osnutku nove ustanove koja bi propovijedanjem i poučavanjem pomagala dušobrižnike po župama, kolegijima i sjemeništima. Tako je 1835. nastala nova kongregacija, koja je 1841. dobila ime Svećenici Presvetog Srca Isusova od Bétharrama (Prêtres du Sacré-Cœur de Jésus de Bétharram-Societas Presbyterorum Sacratissimi Cordis Jesu de Bétharram). Mnogi svećenici rado su dolazili u Bétharram i pod vodstvom oca Michela obavljali duhovne vježbe. Uz Presveto Srce Isusovo Michel Garicoïts osobito je štovao i Blaženu Djevicu Mariju. Nju je nazivao "našom majkom", a sve svoje podvige započinjao je zazivajući Mariju u pomoć. Bio je veliki molitelj i promicatelj krunice. Mariju je odabrao za gospodaricu svih svojih kuća, a u svim je prilikama i potrebama osjetio njezinu stvarnu pomoć. Izmoren radom i pokorom, otac Michel Garicoïts preminuo je na Spasovo, 14. svibnja 1863, u Bétharramu. Njegove posljednje riječi bile su: „Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome!“ Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 10. svibnja 1923, a papa Pio XII. svetim 6. srpnja 1947. Njegova družba Svećenika Presvetog Srca Isusova broji više od 400 članova, koji djeluju diljem svijeta (Europa, Latinska Amerika, Azija, Afrika).