SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Dujam

Sveti Dujam

Današnji slavljenik je sveti Dujam (Duje, latinski Domnius), solinski biskup i mučenik. Rođen je u III. stoljeću u Siriji, a školovao se na glasovitom učilištu u Antiohiji. Smatra se da je bio solinski biskup od 284. do 304. Prema srednjovjekovnoj legendi bio je Petrov učenik i živio u I. stoljeću. Znanstvene podatke o Dujmu iznio je veliki hrvatski arheolog i povjesničar Frane Bulić, zbog čega je dolazio u spor s braniteljima stare tradicije splitske Crkve, koja je branila svoje prvenstvo na metropolitansku čast. Po staroj tradiciji bio je osnivač solinske Crkve i njezin prvi biskup. Prema novijim arheološkim istraživanjima bio je biskup i organizator solinske biskupije krajem III. stoljeća nakon prethodnog djelovanja biskupa Venancija. Ubijen je po naredbi rimskog namjesnika Dalmacije Marka Aurelija Junija s ostalim solinskim mučenicima u travnju 304, u gradskom amfiteatru Salone, za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Pokopali su ga vojnici izvan gradskih zidina Salone, na sjevernom groblju, danas poznatom pod nazivom Manastirine.

Na biskupskoj stolici naslijedio ga je njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Početkom V. stoljeća nad Dujmovim grobom podignuta je bazilika na Manastirinama, koju su 614. srušili barbari. Relikvije su mu kasnije prenesene u Split, a dio u kapelu svetog Venancija u Rimu. Kosti svetog Dujma prenio je 650. u Split prvi splitski nadbiskup i apostol Hrvata Ivan Ravenjanin te ih pohranio u Dioklecijanov mauzolej, koji je pretvorio u splitsku katedralu. Splitska katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, ali je u narodu poznata kao katedrala svetog Duje. Ulomak nadgrobne ploče svetog Dujma čuva se u splitskom Arheološkom muzeju. Sveti Duje je omiljeni zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije, te se u njegovu čast svake godine na današnji dan održava veliko pučko slavlje, s liturgijskim svečanostima i kulturnim, gospodarskim, sportskim i zabavnim priredbama. Našim dragim Splićanima od srca čestitamo njihov veliki blagdan!

Slika: Sveti Dujam

Slika: Sveti Dujam - katedrala u Splitu

Svetac dana - Blažena Gizela Ugarska

Blažena Gizela Ugarska

Blažena Gizela Ugarska ili Gizela Bavarska (Gisela, Gisella, Gisèle, mađarski Boldog Gizella), prva mađarska kraljica, supruga prvog mađarskog kralja, svetog Stjepana I, rođena je 984. u dvorcu Abbachu kod Regensburga (Oberpfalz, Bavarska), kao kći bavarskog vojvode Heinricha II. Svadljivca i Gizele Burgundske. Mlađa sestra budućeg cara Heinricha II. Svetog, bila je učenica svetog Wolfganga iz Regensburga. Udala se za 996. za budućeg mađarskog kralja Stjepana (Istvána) I. Svetog.

Majka svetog Emerika (Imrea, Mirka), zaštitnica siromaha, živjela je uzorno i pobožno te je znatno pomagala svojem suprugu u pravednom kraljevanju, u obraćenju i pokrštavanju mađarskog naroda. Kraljica Gizela osnovala je mnoge crkve i samostane. Nakon Stjepanove smrti, 1038. bila je progonjena, uhićena i lišena svih svojih dobara. Iz zatočeništva ju je 1042. oslobodio kralj Heinrich III. Povukla se 1045. u samostan benediktinki Niedernburg, u Passauu (Donja Bavarska). Postala je nadstojnicom toga samostana, u kojem je i preminula na današnji dan, 7. svibnja 1059. Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 1975. Gizelin grob i danas posjećuju mnogi hodočasnici. Dio njezinih relikvija prenesen je 1996. u katedralu svetog Mihaela u mađarskom gradu Veszprému, gdje počivaju zajedno s relikvijama njezinog supruga, svetog Stjepana.

Slika: Blažena Gizela Ugarska

Slika: Blažena Gizela Ugarska, grob u samostanu Niedernburg

Slika: Blažena Gizela Ugarska i kralj Stjepan

Svetac dana - Sluga Božji Šimun Filipović

Sluga Božji Šimun Filipović

Sluga Božji Šimun Filipović. hrvatski svećenik, franjevac iz provincije Bosne Srebrene, rođen je 30. rujna 1732. u Seoni kod Srebrenika (Tuzlanska županija, sjeveroistočna Bosna), kao sin Lovre Filipovića i Perke rođene Babaić. Kršten je u župi Bijela (nedaleko od Brčkog), a s deset godina života primio je sakrament potvrde. Stupio je u franjevački red 24. ožujka 1752. u Kraljevoj Sutjesci (općina Kakanj, Zeničko-dobojska županija). Sa subraćom novacima položio je jednostavne zavjete 1753. u Kreševu. Studirao je filozofiju i teologiju u Italiji i Ugarskoj (u Budimu ili Kalocsi). Za svećenika je zaređen 22. listopada 1758. u franjevačkoj crkvi Svetog Križa u Osijeku. Usavršavao se zatim u dogmatskoj i moralnoj teologiji u talijanskom gradu Atriju (provincija Teramo, Abruzzo). Tada je pješice hodočastio u Rim, gdje je pohodio papu Klementa XIII. i generala franjevačkog reda fra Klementa iz Palerma. Vratio se u svoju provinciju Bosnu srebrenu 1759. i zatim predano djelovao u svojoj zajednici. Više od 20 godina obavljao je različite službe u bosanskim župama i samostanima. Bio je župnik u Varešu, Komušini, Podvučjaku i Roškom Polju, kapelan u župama Bila, Vareš i Kraljeva Sutjeska i vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci i Fojnici. Kao vikar samostana u Sutjesci izabran je 19. lipnja 1781. za izvanrednog misionara. Fra Šimun je zajedno s brojnim drugim bosanskim franjevcima hrabro i požrtvovno obilazio domove bolesnika, zaraženih od kuge, udjeljući im sakramente i pomažući onima koji su bježali pred tom opakom bolešću. Nakon 23 godine pastoralnog rada u Bosni srebrenoj fra Šimun se odlučio potpuno povući iz svijeta i posvetiti se kontemplativnom životu.

Otišao je 1782. u Italiju, u Ripatransone (provincija Ascoli Piceno, Marche, središnja Italija), u franjevački samostan „strogog života“, gdje je do svoje smrti u molitvi, pokori i razmatranju „revno opsluživao sve stroge propise u osami“. Zbog kreposnog života prozvan je „nadglednikom šutnje“. Jednostavan i ponizan redovnik, bio je čovjek žarkih molitvi, u kojima je iznad svega iskazivao štovanje Božjeg i Isusovog preslavnog imena, svojstveno franjevačkoj tradiciji. Najvažnija sastavnica fra Šimunovih molitvi, kao i u franjevačkoj duhovnosti, bila je Božja dobrota. Primljen je 16. lipnja 1786. za člana franjevačke provincije sa središtem u Loretu. Rijetko je izlazio iz samostana u pohod bolesnicima ili je vodio braću novake na šetnju u prirodu. Nosio je pokornički pojas s bodljikama, bičevao se i bdio cijelu noć pred svetohraništem. Fra Šimun Filipović preminuo je 9. svibnja 1802. u Ripatransoneu, moleći krunicu. Pokopan je u samostanskoj crkvi, a po njegovom zagovoru događala su se mnoga čudesa. Kad su franjevci morali napustiti samostan svete Marije Magdalene, Šimunovo tijelo je 1822. preneseno u katedralu. Na grobu fra Šimuna u Ripatransoneu gori uvijek kandilo i vjernici mole zagovor, a na grobnoj ploči zapisane su riječi: „O blaženiče, pogledaj s neba na žitelje Ripatransonea, kojima si živ bio ogledalo kreposti, koji su te častili kad si umro i postavili ti ovaj natpis godine 1858.“ Na poticaj pape Pija IX. pokrenut je 1875. proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. I novoizabranom vrhbosanskom nadbiskupu dr. Josipu Stadleru poslano je 13. travnja 1885. pismo, u kojem Sveta kongregacija fra Šimuna Filipovića proglašava Slugom Božjim. Taj proces je ponovno oživljen 2002. Fra Stjepan Pavić, profesor i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, vicepostulator kauze Šimuna Filipovića, objavio je knjigu „Sluga Božji fra Šimun Filipović: život pozoran na vječnost“ (Svjetlo riječi, 2004). U Dubravama (distrikt Brčko, Bosanska Posavina) organizirano je 2002. prvo „Šimunovo“, koje se otada slavi svake godine druge subote u mjesecu svibnju, a galerija umjetnina u franjevačkom samostanu svetog Ante u Dubravama dobila je njegovo ime. Imenom fra Šimuna Filipovića nazvana je i jedna ulica u Brčkom.