SVECI MJESECA - LISTOPAD
1 | Sveta Terezija od Djeteta Isusa |
1 | Sveti Bavo iz Genta |
1 | Sveti Grgur Prosvjetitelj |
1 | Službenica Božja Suzanne Aubert |
2 | Sveti anđeli čuvari |
2 | Blaženi Jan Beyzym |
2 | Službenica Božja Ana Marija Marović |
3 | Blaženi Columba Marmion |
3 | Sveta Teodora Guérin |
3 | Sveti Dionizije Aeropagit |
4 | Sveti Franjo Asiški |
4 | Sveti Amon pustinjak |
4 | Sveti Petronije Bolonjski |
5 | Sveti Placid i Mavro |
5 | Sveta Faustina Kowalska |
5 | Blaženi Bartolo Longo |
6 | Sveti Bruno |
6 | Sveti Adalbero |
6 | Sveta Marija Franciska od Pet Rana |
7 | Blažena Djevica Marija od Krunice |
7 | Blažena Chiara "Luce" Badano |
7 | Sveti Srđ i Bah |
7 | Sveta Justina Padovanska |
8 | Sveti starac Šimun |
8 | Sveti Marko papa |
8 | Službenica Božja Marica Stanković |
9 | Sveti Ivan Leonardi |
9 | Sveti Dionizije Pariški |
9 | Sveti Abraham, patrijarh |
10 | Sveti Franjo Borgia |
10 | Sveti Luis Bertrán |
10 | Sveti Baruh |
11 | Sveti Ivan XXIII. |
11 | Sveti Daniele Comboni |
11 | Sveti Canice |
11 | Sveti Aleksandar Sauli |
12 | Sveti Carlo Acutis |
12 | Sveti Serafin |
12 | Sveti Maksimilijan Celjski |
12 | Sveti Radim Gaudencije |
13 | Sveti Eduard |
13 | Sveti Koloman |
13 | Blaženi Honorat Koźmiński |
14 | Sveti Kalist I. |
14 | Blaženi Roman Lisko |
14 | Sveta Paraskeva (Petka) |
15 | Sveta Terezija Avilska |
15 | Blažena Marija Poussepin |
15 | Blaženi Michał Sopoćko |
16 | Sveta Hedviga |
16 | Sveta Margareta Marija Alacoque |
16 | Sveti Gal Irski |
16 | Sveta Marguerite d’Youville |
17 | Sveti Ignacije Antiohijski |
17 | Blaženi Contardo Ferrini |
17 | Sveti Richard Gwyn |
18 | Sveti Luka |
18 | Sveti Justus iz Beauvaisa |
18 | Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński |
19 | Sveti Pavao od Križa |
19 | Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici |
19 | Sveti Petar iz Alcántare |
20 | Sveti Vendelin |
20 | Sveta Marija Bertilla Boscardin |
20 | Blaženi Jerzy Popiełuszko |
21 | Sveta Uršula |
21 | Sveti Hilarion iz Gaze |
21 | Sveti Gašpar del Bufalo |
22 | Sveti Ivan Pavao II. |
22 | Sveta Marija Saloma |
22 | Sveti Abercije |
23 | Sveti Ivan Kapistran |
23 | Sveti Ignacije Carigradski |
23 | Sveti Józef Bilczewski |
24 | Sveti Antun Marija Claret |
24 | Sveti Luigi Guanella |
24 | Blažena Maria Tuçi |
25 | Blažena Katarina Kotromanić |
25 | Sveti Krizant i Darija |
25 | Sveta Tabita |
26 | Sveti Demetrije Srijemski |
26 | Blaženi Bonaventura iz Potenze |
26 | Blaženi José Gregorio Hernández |
27 | Sveti Frumencije |
27 | Sveti Abraham Pustinjak |
27 | Sveti Evarist papa |
28 | Sveti Šimun i Juda Tadej |
28 | Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici |
28 | Blaženi Petrus Donders |
29 | Sveti Narcis Jeruzalemski |
29 | Sveti Gaetano Errico |
29 | Sveta Ermelinda |
30 | Sveti Marcel iz Tangera |
30 | Sveti Angelo iz Acrija |
30 | Blaženi Zoltán Meszlényi |
31 | Sveti Alfons Rodriguez |
31 | Sveti Wolfgang |
31 | Blažena Irene Stefani |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveti Bruno

Današnji sveti zaštitnik Bruno, osnivač kartuzijanskog reda, rodio se oko 1030. u Kölnu. Školovao se u rodnom gradu i u francuskom gradu Reimsu, a za svećenika je zaređen u Kölnu oko 1055. Omiljeni, glasoviti profesor slobodnih vještina i teologije, upravljao je katedralnom školom u Reimsu od 1057, a 1075. postao nadbiskupijskim kancelarom. Nezadovoljan svjetovnošću, nedostojnošću, mlitavošću i nehajem tadašnjeg višeg svećenstva i ponukan vizijom osamljenog pustinjačkog života, povukao se 1084. u alpski planinski lanac Chartreuse nedaleko Grenoblea (pokrajina Dauphiné). Tamo je sa šestoricom istomišljenika uz pomoć biskupa Grenoblea, svetog Huga, osnovao prvi kartuzijanski samostan Grand Chartreuse. On i njegova subraća živjeli su u siromaštvu i molitvi i uzdržavali se kao prepisivači rukopisa. Odazvao se 1090. pozivu svog nekadašnjeg učenika, Urbana II, pape reformatora, i postao njegov savjetnik u Rimu.
Duboko prožet molitvenom duhovnošću, trapljenjem i pobožnošću prema Djevici Mariji, otklonio je nadbiskupsku čast u Reggiu di Calabria i povukao se 1091. iz javnog života u pustinjačku nastambu Santa Maria della Torre u Kalabriji (biskupija Squillace). Tamo je 1095. sagrađen kartuzijanski samostan svetog Stjepana, na mjestu koje danas nosi svečevo ime, Serra San Bruno. Bruno je ondje preminuo na današnji dan, 6. listopada 1101. Papa Grgur XV. uvrstio ga je 1623. među svece. Zaštitnik je Kalabrije, Rusina, opsjednutih osoba i trgovačkih marki. Danas u svijetu postoji 25 kartuzijanskih samostana, od toga 5 ženskih, s oko 370 redovnika i 75 redovnica. Nama najbliži su kartuzijanci iz Pleterja (općina Šentjernej) u Sloveniji, među kojima ima i Hrvata.
Sretan i radostan imendan od srca želimo svima koji nose imena Bruna i Bruno!

Slika: Sveti Bruno

Slika: Sveti Bruno

Slika: Sveti Bruno

Slika: Sveti Bruno

Slika: Sveti Bruno
Svetac dana - Sveti Adalbero

Današnji sveti zaštitnik je i Adalbero iz Lambacha, biskup Würzburga. Rodio se 1010. u obiteljskom dvorcu u Lambachu (Gornja Austrija), kao sin grofa Arnolda II. od Lambach-Wellsa i njegove supruge Reginlint, franačke grofice. Školovao se u katedralnoj školi u Würzburgu i u Parizu. Obavljao je službu dvorskog kapelana kod kralja Heinricha III. Bio je prijatelj kasnijih biskupa Gebharda iz Salzburga i Altmanna iz Passaua. Heinrich III. imenovao ga je 1045. biskupom u Würzburgu (Unterfranken, Bavarska), kao nasljednika svetog Bruna. Uspješno je provodio crkvene reforme koje su krenule iz benediktinskog samostana u Clunyju (Burgundija) te je znatno pridonio procvatu i obnovi Crkve u XI. stoljeću. Obnovio je opatiju u Münsterschwarzachu na Majni (Unterfranken, Bavarska), izgradio kanoničku zadužbinu Neumünster u Würzburgu (između 1058. i 1063), a svoj dvorac u Lambachu pretvorio 1056. u benediktinski samostan. Dao je sagraditi mnogobrojne crkve, među njima i katedralu u Würzburgu. Vjenčao je 1066. u Würzburgu kralja Heinricha IV. i Berthu Savojsku.
Unatoč bliskim vezama s kraljevskom kućom, stao je 1076. na stranu pape Grgura VII. i ustrajno branio njegov autoritet pred nastojanjima kralja Heinricha IV, koji se neprestano miješao u crkvene poslove. Zbog toga je Adalbero prognan iz svoje biskupije i povukao se u benediktinsku opatiju u Lambachu. Bio je 1089. jedan od suosnivača opatije Zwiefalten (Baden-Württemberg). Preminuo je u rodnom Lambachu, u benediktinskom samostanu, svojem nekadašnjem dvorcu, na današnji dan, 6. listopada 1090. Papa Lav XIII. potvrdio je 1883. njegovu svetost. I danas ga štuju u njegovom Lambachu i u Schwarzachu, a u Würzburgu mu je posvećena neoromanička crkva. Godine 2010. svečano je proslavljena tisućugodišnjica njegovog rođenja.

Slika: Sveti Adalbero

Slika: Sveti Adalbero

Slika: Sveti Adalbero

Slika: Sveti Adalbero
Svetac dana - Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Sveta Marija Franciska od Pet Rana (Maria Francesca delle Cinque Piaghe), talijanska franjevačka trećoredica, mističarka i stigmatičarka, rođena je 25. ožujka 1715. u Napulju kao Anna Maria Rosa Nicoletta Gallo, kći trgovca Francesca Galla i Barbare Basinsi. Odrasla je u takozvanim Španjolskim vojarnama (Quartieri Spagnoli), tada opasnom dijelu grada. Njezin otac bio je grube i nasilne naravi, a njezina majka, dobra i pobožna osoba, bila je prava patnica. Mala Maria već je u djetinjstvu bila iznimno pobožna djevojčica i željela je primiti svetu pričest, a ta joj se želja ostvarila u sedmoj godini. U svojoj gradskoj četvrti bila je poznata kao „Mala svetica“ („La Santarella“). Njezin otac tjerao ju je na udaju, ali ona je to odbila i stupila 8. rujna 1731. u Treći franjevački red svetog Petra iz Alcántare (bosonogi franjevci, alcantarini). Tada je uzela redovničko ime Marija Franciska od Peta Rana (Maria Francesca delle Cinque Piaghe) u čast Majke Božje, svetog Franje Asiškog i Muke Kristove. Za taj čin pripremala se devetnicom u čast Majke Božje i tih dana živjela samo od svete pričesti koju je svakodnevno primala. Njezini duhovni vođe i ispovjednici bili su franjevac, sveti Ivan Josip od Križa (pišemo o njemu u prilogu od 5. ožujka) i barnabit, sveti Francesco Saverio Bianchi (pišemo o njemu u prilogu od 31. siječnja). Ostala je u kući kod strogog oca, radila teške poslove i strpljivo podnosila grdnje i uvrede, i od oca i od svojih sestara. Njezina je utjeha bila sveta pričest, a jednom joj se za vrijeme primanja pričesti ukazao nebeski zaručnik, Isus Krist i darovao joj svojih pet svetih rana. Kako bi sakrila te rane, nosila je uvijek rukavice. Za vrijeme molitve, te rane su nestajale. Svakog petka i u vrijeme korizme trpjela je na svojem tijelu muku Kristovu. Imala je dar proroštva i predvidjela je neke događaje koji će zbiti u budućnosti (Francuska revolucija). Govorila je da joj se ukazuje arkanđeo Rafael koji joj je često pomagao u njezinim nedaćama, psihičkim i fizičkim.
Kad je mogla, satima je boravila u crkvi i od jutra do večernjeg blagoslova nepomično klečala, bez hrane i pića. Već je od ranog jutra klečala pred crkvenim vratima i čekala otvaranje crkve. Ako zbog bolesti ili nekih drugih zapreka nije mogla ići u crkvu, odlazila je na ravni krov svoje kuće, okrenula se prema crkvi, poklonila se i pozdravila Spasitelja. Poticala je i druge ljude da češće pohađaju Isusa ili da se barem duhovno pričeste. Često se događalo da je sveta hostija pobjegla iz ruku svećenika i sama se spustila na njezin jezik. Od 59 godina svojeg redovničkog života, sestra Maria Francesca samo je sedam mjeseci boravila u samostanu. Najprije je živjela kod svoje obitelji i unatoč slabog zdravlja mnogo je radila. Nakon majčine smrti napustila je grubog oca i služila kod jednog trgovca kao odgojiteljica djece. Morala je podnositi lažne optužbe, neugodnosti i progone, ali su je nevolje još više približile dragom Bogu. Bila je izuzetno darežljiva prema siromasima i davala im hranu i odjeću. Njezine savjete tražili su svećenici, časne sestre i pobožni laici. Posljednjih 38 godina, od 1753, boravila je zajedno s franjevaćkom trećoredicom Marijom Felice kao domaćica u kući svećenika Giovannija Pessirija. Pretkraj života sveta pričest bila je njezina jedina okrepa, a njezin želudac nije primao nikakvu drugu hranu. Neposredno pred smrt primila je pričest i poljubila raspelo. Preminula je 6. listopada 1791. u Napulju. Pokopana je u crkvi bosonogih franjevaca, Santa Lucia del Monte, u Napulju, u blizini groba svetog Ivana Josipa od Križa. Njezine relikvije premještene su 6. listopada 2001. u kuću, u kojoj je provela posljednju polovicu svojeg života (napuljski Quartieri Spagnoli). Danas se tamo nalazi Svetište svete Marije Franciske od Pet Rana. Papa Grgur XVI. proglasio ju je 12. studenoga 1843. blaženom, a papa Pio IX. 29. lipnja 1867. svetom. Sveti Ivan Josip od Križa i sveti Franjo de Geronimo prorokovali su njezinu svetost već za Marijinog ranog djetinjstva. Sveta Maria Francesca zaštitnica je Napulja, trudnica i žena koje žele postati majkama.

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana

Slika: Sveta Marija Franciska od Pet Rana - svetište u Napulju