SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Krštenje Gospodinovo
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Bogojavljenje (Tri kralja)

Bogojavljenje (Tri kralja)

Danas radosna srca slavimo još jednu svetkovinu božićnog vremena. Bogojavljenje ili Tri kralja (također Epifanija i Teofanija), objava Kristova božanstva, jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana (javlja se u II. stoljeću). Zapadna liturgija spominje ukazanje zvijezde i poklonstvo mudraca s Istoka, zatim Isusovo krštenje u Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj. Svi ovi biblijski motivi inspirirali su kršćansku ikonografiju i književnost. Srednjovjekovna predaja nazvala je mudrace kraljevima i navela njihova imena (Baltazar, Gašpar, Melkior), pa se i sam blagdan među pukom zove Tri kralja. Poklonstvo trojice mudraca ili trojice „maga“ osobito lijepo opisano je u evanđelju po Mateju (2,1-12). Došli su "s istoka" u Jeruzalem da se poklone Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im je Bog zapovijedio da se ne vraćaju Herodu i da se drugim putem vrate u svoje zemlje. Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja. Obično ih prikazuju kao predstavnike različitih ljudskih rasa. Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Na njihovo štovanje kao „kraljeva“ utjecao je tekst proroka Izaije: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3).
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Kasnije su prenesene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas. To je svetište postalo središtem hodočašća svih europskih naroda pa i pobožnih hrvatskih putnika namjernika. Tako se i blagdan Bogojavljenja u vjerničkoj duši potpuno poistovjetio sa štovanjem uspomene na tri kralja. Sveta tri kralja zazivaju kod grmljavine, a zaštitnici su hodočasnika, putnika, oboljelih od epilepsije, krznara, motorista, proizvođača igraćih karata, pilara i trgovačkih putnika. Svetim trima kraljevima posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Lomnica kod Velike Gorice, Kraljev Vrh kod Jakovlja, Komin kod Svetog Ivana Zeline, Roženica kod Pokupskog, Vrbovec-groblje, Gorjani, Stara Plošćica kod Ivanske, Velika Erpenja kod Velikog Trgovišća, Tkalci kod Krapine, Gola, Svibovec kod Varaždinskih Toplica, Karlovac-Banija, Dubravci kod Netretića). Bogojavljenjem i nedjeljom nakon njega, kada slavimo Krštenje Gospodinovo, završava vjerničkom srcu dragi božićni ciklus pa se ponavljaju božićni narodni običaji. U hrvatskim krajevima selima obilaze i „zvjezdari“, dječaci maskirani kao tri kralja. Čestitamo imendan svim Baltazarima (Boltama), Gašparima i Melkiorima (Milanima)!

Slika: Bogojavljenje (Tri kralja)

Slika: Sveta tri kralja - crkva u Kominu

Slika: Sveta tri kralja - župna crkva u Kraljevom Vrhu

Slika: Sveta tri kralja - župna crkva u Svibovcu

Slika: Sveta tri kralja - župna crkva u Velikoj Erpenji

Svetac dana - Sveti Andrija Bessette

Sveti Andrija Bessette

Sveti Andrija (André) Bessette, poznat i kao Frère André ili Brother André (Brat Andrija), kanadski redovnik, brat pomoćnik, rođen je 9. kolovoza 1845. u kanadskom naselju Mont-Saint-Grégoire (Québec), 40 kilometara jugoistočno od Montréala, kao sin drvodjelca i drvosječe Isaaca i Clothilde Foisy. Krsno ime bilo mu je Alfred, a bio je osmo od dvanaestero djece svojih roditelja. Rano je ostao bez oca i majke pa su o njemu brigu vodili tetka i tetak. Bili su farmeri i zahtijevali su da Alfred od malih nogu plaća svoje uzdržavanje radom. Znao je samo čitati i pisati, ali je dobro poznavao katekizam. Njegovi rođaci odselili su u Californiju i on je ostao sam. Godinama je radio kao radnik na farmi, postolar, pekar, kovač i tvornički radnik, u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Stupio je 1870. kao brat laik u Družbu svetog Križa (Congrégation de Sainte-Croix) i dobio redovničko ime André. Bio je vratar u kolegiju Notre Dame (Collège Notre-Dame) u Montréalu (četvrt Côte-des-Neiges), ali i sakristan, radnik u praonici rublja, vrtlar, brijač i dostavljač. Noći je provodio u molitvi, a u svojoj vratarskoj sobici smjestio je uz prozor, koji gleda prema brežuljku Mont-Royal (Kraljevski brijeg), mali kip svetog Josipa, kraj kojeg je uvijek gorjela svjetiljka s uljem. Brat Andrija naročito je štovao svetog Josipa i predvidio je: „Sveti Josip bit će jednog dana slavljen na Mont-Royalu na poseban način.“ Bratu Andriji dolazili su na vrata mnogi nevoljnici i bolesnici, a on ih je u kapeli kolegija protrljao uljem iz te svjetiljke. Bolesnicima je nakon toga bilo lakše, a mnogi su i ozdravili. Kad je u obližnjem kolegiju izbila epidemija, brat Andrija javio se dobrovoljno kao bolničar i nitko od oboljelih nije umro. Sve je više ljudi dolazilo na samostanska vrata i tražilo pomoć brata Andrije. Njegovi poglavarima to je postalo nelagodno, nadležni biskup bio je sumnjičav, a liječnici su brata Andriju proglasili šarlatanom. Čak su mu naredili da svoje posjetitelje prima na obližnjoj tramvajskoj stanici. On je neprestano govorio: „Ne liječim ja, sveti Josip liječi.“ Sve se više širilo štovanje svetog Josipa, a napravljene su i medaljice njemu u čast.

Sredstvima što ih je prikupio brat Andrija od prodaje medaljica i skromnih poklona, Družba svetog Križa podigla je na Mont-Royalu kapelu u čast svetog Josipa koja je blagoslovljena 1904. Tamo je brat Andrija primao hodočasnike, slušao njihove probleme, hrabrio ih, nasmijavao, molio s njima, trljao ih uljem i mnoge izliječio. Broj hodočasnika naglo je rastao pa se ukazala potreba za podizanjem velikog svetišta. Gradnja oratorija svetog Josipa započela je 1924. Ljubav štovatelja svetog Josipa i mnogih darovatelja bila je tolika da je naposljetku 1967. dogotovljena veličanstvena bazilika na Kraljevskom brdu, najveća kanadska crkva, glasoviti oratorij svetog Josipa (Oratoire Saint-Joseph du Mont-Royal). Brat André Bessette preminuo je u Montréalu na današnji dan, 6. siječnja 1937, u bolnici Naše Gospe od Nade (Notre-Dame-de-l'Espérance). Do svoje smrti primao je oko 80 tisuća pisama godišnje, od bolesnika koji su se preporučali u njegove molitve i ozdravljenja. Bile su potrebne četiri tajnice koje su otvarale i svrstavale ta pisma. Na njegovom sprovodu bilo je više od milijun ljudi. Pokopan je u oratoriju svetog Josipa, znakovitom utjelovljenju njegove životne misije. Taj oratorij nazivaju i „kanadskim Lurdom“ jer u njega dolazi oko dva milijuna hodočasnika godišnje. Bratu Andriji pripisuju se brojna čudesa i ozdravljenja. Blaženim ga je proglasio 1982. papa Ivan Pavao II, a svetim 2010. papa Benedikt XVI. Posvećene su mu mnoge župe, crkve, kapele, škole i ulice diljem Kanade i svijeta.

Slika: Sveti Andrija Bessette

Slika: Sveti Andrija Bessette-oratorij svetog Josipa u Montrealu

Svetac dana - Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón

Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón

Sveta Rafaela Marija od Presvetog Srca Isusova (Rafaela María del Sagrado Corazón), španjolska redovnica i utemeljiteljica kongregacije Službenica Presvetog Srca Isusova, rođena je kao Rafaela Porras y Ayllón 1. ožujka 1850. u selu Pedro Abad (provnicija Córdoba, Andaluzija), u uglednoj obitelji, kao kći načelnika Ildefonsa Porrasa i Rafaele Ayllón Castillo. Imala je jedanaestero braće i jednu sestru. Njezin otac umro je 1854, kao žrtva epidemije kolere, a majka 1869. Već u djetinjstvu Rafaela je osjetila poziv za redovničkim životom. Povukla se 1874. u samostan klarisa u Córdobi, zajedno sa svojom sestrom Maríjom Dolores, kako bi razmislila o svojem životnom i duhovnom putu. Stupila je 1875. u kongregaciju Sestara Marije Otkupiteljice (Hermanas repartrices de María), mlade družbe koju je u Francuskoj osnovala blažena Émilie d'Oultremont. Uzela je redovničko ime Rafaela Marija od Presvetog Srca Isusova (Rafaela María del Sagrado Corazón). Kad se ta družba preselila u Sevillu, sestre Rafaela i Dolores ostale su u Córdobi i uz pomoć tamošnjeg biskupa Ceferina Gonzáleza osnovale Institut Štovateljica Presvetog Sakramenta i Kćeri Bezgrešne Djevice Marije (Instituto de Adoratrices del Santísimo Sacramento e Hijas de María Inmaculada), začetak buduće kongregacije. Rafaela se 1877. uputila sa 16 novakinja najprije u Andújar (provincija Jaén, Andaluzija), a zatim u Madrid.

Tamo je uz pomoć nadbiskupa Toleda, Juana de la Cruza Ignacija Morena y Maisanovea, sa svojom sestrom Maríjom Dolores 14. travnja 1877. utemeljila kongregaciju Službenica Presvetog Srca Isusova (Esclavas del Sagrado Corazón de Jesús). Rafaela je postala poglavaricom družbe. Papa Leon XIII. odobrio je djelovanje te kongregacije 1887. Nova družba naročito je častila Presveto Srce Isusovo i Presveti oltarski Sakrament. Službenice Presvetog Srca Isusova posvetile su se posebno vjeronauku, odgoju mladeži i brizi za siromašne i nemoćne osobe. Njihova se družba ubrzo počela širiti pa su otvorene kuće u mnogim španjolskim gradovima (Córdoba, Jerez de la Frontera, Zaragoza, Bilbao, Cádiz), a potom 1892. i u Rimu. Poglavarica družbe, časna majka Rafaela, položila je 8. studenoga 1888. vječne zavjete. Od 3. ožujka 1893. nije više bila poglavarica reda i boravila je do kraja života samozatajno, kao obična sestra, u glavnoj redovničkoj kući u Rimu. Tamo je obavljala najponiznije poslove, često izložena nerazumijevanju i ponižavanju. Preminula je u Rimu, na današnji dan, 6. siječnja 1925. Njezine relikvije počivaju u u rimskoj crkvi njezine družbe. Papa Pio XII. proglasio ju je 18. svibnja 1952. blaženom, a papa Pavao VI. 23. siječnja 1977. svetom. Službenice Presvetog Srca i danas djeluju uspješno diljem svijeta (Europa, Južna, Srednja i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika). Prema podacima iz 2005. u svijetu je djelovalo 1311 sestara u 132 kuće.